Nakon poezije Jehan Bseiso, Ghayatha Almadhouna i Dunye Mikhail, na Libeli smo lani predstavile još jednu pjesnikinju (porijeklom iz) arapskog svijeta, Halu Alyan. Tada smo objavile prijevod pjesme Sahar i njene sestre, objavljene u njenoj prvoj zbirci poezije Atrium.
Alyan je američko-palestinska pjesnikinja, koja je većinu života provela u gradovima diljem Bliskog istoka i SAD-a. Za prvu zbirku pjesama Atrium osvojila je 2013. godine Arab American Book Award. Prošle je godine objavljena njena treća zbirka Hijra, u kojoj se bavi temama rata i migracija kroz prizmu ženskog iskustva i značaja bivanja ženom.
Donosimo vam prijevod još jedne njene pjesme, Obroci. Pjesma je nastala iz niza razgovora o kulturnom značenju hrane i objedovanja, iz promišljanja o načinu na koji je ono što i kako jedemo povezano s političkim krajolikom naših života – očajem, žudnjom, pohlepom. Za Libelu ju je prevela Ivana Perić.
I.
U početku smo jeli oceane,
Prozirne kamenice, riblja jaja, kristalne kugle
Zelenoga.
Naši prsti ljepljivi od rasoli,
Traže još.
ii.
Kasiopeja baca oči preko naše
Sušne gozbe
Od pijeska i mlječike. Izlazimo iz zore
Kao đinovi.
Uvoljavamo se u život.
III.
Punimo zdjele
Vjetrom
I kišom.
iv.
Tisuće praznih ruku.
Djeca grčevito grabe sve što raste, cvijeće, mrave, moljca
S hrskavim krilima.
Cuclaju prljavi led.
v.
Tanjur je crno oko, zimske bobice pokopane
U šalici pijeska.
Prvo smo pojeli jezik gazele.
Njezin nas jezik nadima: pašnjaci i nebo,
Grmovi gljiva
Cvjetaju u poljima pepela.
vi.
Muškarci kradu kunjke s tržnice.
Sjedimo oko stola
Jedemo slana tijela čitava.
Divljačka žudnja –
Naša se usta pune kičmama stvari
Dovoljno sporo da se uhvate.
