Prozor u svijet

23.04.2017. 19:03:19 - Libela

HALA ALYAN:

Sahar i njene sestre

Nakon poezije Jehan Bseiso, Ghayatha Almadhouna i Dunye Mikhail, na Libeli predstavljamo još jednu pjesnikinju (porijeklom iz) arapskog svijeta.

Hala Alyan je američko-palestinska pjesnikinja, koja je većinu života provela u gradovima diljem Bliskog istoka i SAD-a. Za prvu zbirku pjesama Atrium osvojila je 2013. godine Arab American Book Award. Nedavno je objavljena njena treća zbirka Hijra, u kojoj se bavi temama rata i migracija kroz prizmu ženskog iskustva i značaja bivanja ženom.

U svibnju ove godine izlazi i njen prvi roman Salt Houses, koji prati palestinsku obitelj razapetu između prošlosti i sadašnjosti, realnosti izbjeglištva i ideje doma. Sahar i njene sestre je pjesma objavljena u njenoj prvoj zbirci poezije Atrium, a za Libelu ju je prevela Ivana Perić.

Sahar i njene sestre

i.

Kvartet garave kose, tek jedno je ljeto između njihovih godina, izišle su iz majke daščući,

suhih usta.  Utroba šepava

Kao morska zvijezda. Njihov je otac zapalio babicu nakon

 

Četvrte, zabio se u svoju ženu  lavežom od svetih stihova

Da je oslobodi od raka što se zove djevojčica. To se misli pod okolnosti.

Sahar i njene sestre gmižu kroz godišnja doba kao zmije, s očima od ugarka, i vrtloglavim srcima. Kopaju pluća u kaljužu. Izdužene im kosti,

ručaju kozje meso, rastu u kaosu mesoždera ,

to se misli pod uspavanka. Sahar i njene sestre jedna drugu zovu

 

Magda, skraćeno od  Magdalena, skraćeno od katastrofa fetusa.

Stažiraju u ženskim hodnicima. Maternice kao azili

Za stvari koje uče izbrisati.

Što ne vene hoće rasti i

 

Sahar i njene sestre grade kolibu na kraju rijeke, pale

kosti od deva za svoja čaranja. Žene stižu. S kičmama od perja,

proklete zemljom i umorne, dolaze da se isprazne. To se misli pod

 

milost. Grozdovi, znamen sjemena i vlažnosti, tamne dalije,

one su luksuz crvenoga. Pjene. Sahar i njene sestre treniraju

svoje jajnike kao paravojsku. Menstruiraju s preciznošću

 

uvježbanog zbora. To  se misli pod romansa. Kada priča

stigne u selo, o ženama koje vole žene, ženama koje sisaju

žene, očevi progovaraju, zatvarajte noge, kćeri. Kažu,

 Ne voliš onako kako ja volim pa to ne može biti ljubav.

 

ii.

To su lisice

Lisice koje dolaze

Njuškati

 

Na

Kraj rijeke, to su lisice

Što pronalaze

 

Sahar i njene sestre

Kvartet garave kose

Kako vise

Kao zviježđa

Sa stabla.

Tagovi: bliski istok, ivana perić, poezija

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM