Vijesti

16.01.2018. 14:16:24 - Paula Ćaćić

bugarski turbo-folk iz rodne perspektive

Seks, nasilje i čalga

(Foto: YouTube/Screenshot)

U poznatoj bugarskoj poemi "Izvor bjelonoge" Petka Slavejkova, turski vezir se zaljubi u lijepu mladu Bugarku imena Gergana, koja odbije poći s njime u Istanbul govoreći o ljepotama svoje domovine, ljubavi prema svojoj obitelji i svome dragom. Nedugo potom ona obolijeva i umire. Gergana tako predstavlja ideal Bugarke koja je spremna radije umrijeti nego li se pokoriti neprijatelju.[i] Nikolaj Aretov susret Bugarke i stranca smatra folklornim motivom, koji je potekao upravo iz već spomenute poeme koja zauzima bitno mjesto u bugarskoj nacionalnoj mitologiji. [ii]

Godine 2013.  u videospotu  imenjakinja junakinje sa samog početka teksta, plavuša u kožnom outfitu polijeva benzinom automobil te zatim razbija prednje staklo na kojem je crvenim ružom ispisano "volim te". Gergana našega doba tumači aktericu koja ostavlja muškarca na vrlo dramatični način, te poput svoje mitske sestre odabire slobodu i pjeva sljedeće stihove:

Od ovog trenutka vjerovat ću u sebe,

od ovog trenutka skroz sam druga!

Bit ću odvažna i snaći ću se sama,

život započinje ovdje i sada!

 

 

Možda se čini nategnutim povući paralelu između dviju Gergana, ali obje predstavljaju svojevrsne ideale, doduše, s velikim kulturološkim i vremenskim odmakom, te se obje suprotstavljaju muškarcima kako bi bile slobodne. Ipak, Gergana 21. stoljeća izvodi glazbu koja je nastala upravo pod turskim, grčkim i romskim utjecajem, odnosno pri susretu sa stranim, drugim, s onim, čemu se njezina mitska sestra oduprla.

Slično kao i u Srbiji, i u postsocijalističkoj Bugarskoj, tzv. tranzicijsko razdoblje iznjedrilo je hibridni glazbeni žanr koji sa sobom nosi popratni kulturni sadržaj – određeni stil odijevanja, tj. izgled glavnih (su)dionika/ica, ideologiju konzumerizma i liberalni pristup ljubavno-seksualnom ponašanju. Bugarska verzija turbo folka u tamošnjim medijima najprisutnija je pod terminom čalge, ponegdje i kao pop folk, a pogrdno ju se naziva mangalsko-turskom (op.a. "mangal" pogrdan naziv za Roma) ili ciganskom glazbom zbog orijentalnog prizvuka, ali i iz razloga što su neki od najpoznatijih izvođača/ica te glazbe romskog ili turskog podrijetla[iii].

 

Ljudi iz podzemlja i s margine

I dok je u Jugoslaviji već osamdesetih postajala sve popularnijom tzv. novokompovana narodna muzika, na neki način preteča onoga što danas znamo pod pojmom turbo folka, u Narodnoj Republici Bugarskoj koja je bila pod ogromnim utjecajem SSSR-a, restrikcije su bile puno veće, te se nije davalo medijskog prostora manjinama, o čemu piše Anthony Georgieff, koji navodi kako je Komunistička partija tijekom kasnih osamdesetih propisala da se pušta određeni postotak bugarskih i sovjetskih pjesama, a preostalih dvadeset posto dodijelila je "pjesmama drugih nacija".

Čalga je prema Claire Levy "proizvod prilika "slobodnog tržišta" koje su otvorene nakon 1989.".  Nadalje, Levy piše:

Po prvi put, nakon četrdeset pet godina centralizirane politike, koja je vladala nacionalnim medijima (uključujući radio, televiziju i produkciju snimanja), privatna komercijalna poduzeća su postala mogućima, a to je rezultiralo brzim rastom novostvorenih neovisnih izdavačkih kuća, radio i TV stanica.[iv]

Bujajuća industrija čalge ubrzo je povezivana sa bugarskim podzemljem, koje je očito trebalo paravan za mutne poslove. Tako u svakodnevni vokabular ulazi riječ "mutra" čija definicija glasi: "čovjek kriminalnog ponašanja, uglavnom pripada organiziranim kriminalnim miljeima, povezanima s vlašću te koji su postali društveno-politička pojava nakon 1990. godine". Mutrina vjerna pratilja je "mutresa", u hrvatskom bi žargonu to odgovaralo "sponzoruši".

U dominantnom medijskom diskursu čalga je stoga često na udaru kritike zbog korupcije, moćnika koji se kriju iza nje, ali i zbog toga što pruža medijski prostor eksponiranju etničkih manjina. Tako su se pokušale progurati zabrane čalge nalik onoj u filmu Footloose. U parlamentu je 1999. inicirana peticija od strane prominentnih figura iz kulture, koji su zatražili "čišćenje" bugarske glazbe u strahu od tzv. "ciganizacije" i "turkizacije" (prema Levy), a gradonačelnik jednoga grada  prije nekoliko godina odlučio je zabraniti slušanje čalge dok traje folklorni festival u gradu. I dok se jedni bore protiv čalge, drugi ju potiču. Naime, u medijama je prije nekoliko godina osvanula vijest kako će europski fondovi injektirati 1,5 milijun eura u najpoznatiju bugarsku producentsku kuću Payner i to za unaprjeđenje konkurentnosti.[v] Je li se unatoč velikim kritikama Europske unije zbog takvog poteza to i ostvarilo, nepoznato mi je, ali očito je da se po pitanju videospotova puno ulaže, jer kvalitetom ne zaostaju kao što su nekoć.

Čalgu se tako doživljava kao antinacionalni konstrukt, fuziju različitih kultura na jednom području, u opreci s tradicionalnim bugarskim vrijednostima.

Glazbena industrija čalge potencira drugost kao značajku svoga proizvoda, koji je u sukobu s onime što većinski predstavlja "bugarsko". Od seksualno emancipatorskih do plitkih tekstova pjesama, prekomjernih silikona, soft porn spotova, prikaza seksualnih i etničkih manjina pa do recikliranja patrijarhalnih obrazaca, u čalgi je sve dozvoljeno i moguće. Subverzivnost koju današnja čalga promovira u sukobu je s onime što je u svojim najranijim počecima ta industrija zastupala. Usudila bih se reći da je to možda najprisutnije pri ogledu ženskoga subjekta. Nekad se izvođačice čalge stigmatiziralo i etiketiralo kao "lake" mlade žene u potrazi za pokroviteljem koji će investirati u njihov izgled i pomoći im u karijeri. Iako su spotovi pjevačica često pravljeni s ciljem zadovoljenja muške publike, s brojnim seksualnim aluzijama, nije rijetkost ni objektivizacija muškaraca, kojoj je put utro zasigurno Azis[vi], najpoznatiji bugarski pjevač.

Sloboda ili smrt[vii]

Pjesme poput От този момент (Od ovog trenutka)  pjevačice Gergane nisu neuobičajene za čalgu. Štoviše, takvih pjesama, u kojima se žena emancipira nakon što ostavlja muškarca, ima napretek.

Tekstovi pjesama čalge najčešće tematiziraju ljubav, heteroseksualne odnose, ljubomoru, prevaru, seks, ženska suparništva zbog muškarca. Od samih svojih početaka, čalga je na drzak i humorističan, mjestimice pubertetlijski način, progovarala o ljubavno-seksualnim tabuima. Ženski se subjekt najčešće svodio na tzv. femme fatale.

Trend prikaza "snažne žene" u čalgi koji se razvijao tokom posljednjih godina, u nekoj mjeri je potisnuo uvriježeni femme fatale te je u određenoj mjeri pozitivan odmak od prijašnjeg plošnog prikaza ženskog subjekta. Ipak, reprezentacija ženskog subjekta u kontekstu novoga trenda i dalje je problematična. Naime, spotovi sugeriraju da je izgradnja subjekta i manifestacija njegove moći moguća isključivo kroz diskurs o propaloj vezi, naglom prosvjetljenju o bivanju u lošem odnosu, te kroz djelovanje po tom pitanju. Djelovanje se svodi na napuštanje muškarca, prevaru istoga s drugim, kao i ostale vidove osvete, koja najčešće poprima nasilni oblik.

Kurkela[viii] dijeli spotove čalge na dvije vrste – narativne i temeljene na glazbi. Narativni se najčešće sastoje od nekoliko radnji, dok temeljeni na glazbi (eng. music-based) su skromniji te funkcioniraju kao pozadina i/li pratnja za glazbeni broj. Upravo narativni spotovi, koji postaju najzastupljenijima na bugarskom tržištu glazbe, i najdojmljiviji su, često vrlo filmični - na tragu holivudske akcije i meksičke melodrame.

Pjevačica Debora nedavno je objavila spot pjesme "Silna" koji govori o odnosu žrtve i zlostavljača. Spot završava sljedećim riječima:

Posvećeno ženama žrtvama obiteljskog nasilja. Svaka četvrta žena u Bugarskoj[ix] žrtva je obiteljskog nasilja. Krvave scene u videu nisu stvarne, već plod umjetničke mašte. Budi SNAŽNA, govori o problemu.

Sama pjevačica bila je žrtva dva napada, svaki put od strane nekoliko muškaraca. Za prvi napad, kada su je napala i prebila tri muškarca, tvrdila je da se iza njega krije njezin bivši dečko koji je već otprije bio nasilan prema njoj. Drugi napad od strane četvorice dogodio se u jednom restoranu, a pjevačica je nedugo potom objavila video na YouTubeu, gdje pokazuje svoje ozljede i govori kako je došlo do incidenta.

Debora tako pokazuje da čalga može biti i socijalno-angažirana, mada je spomenuti spot vrlo konfuznog narativa, s nekolicinom homoerotičnih scena koje eskaliraju tučom između dviju protagonistica. Tekst pjesme je ipak mnogo direktniji:

Pjevač na početku govori:

Umirem da te uništavam,

umirem da te tučem,

osobito kada se zvjerski napijem.

Ti ne znaš koliko sam ih tukao,

slušaj, kučko, to 'e moj stil.

 

Pjevačica pjeva: Umireš da me uništavaš, vucaraš i prijetiš mi – hajde, dosta!

I stoput da mi se ispričaš, ostaješ sam – ja sam snažna!

Trend novoga ženskog subjekta u čalgi nije nastao tek tako. Od vrckavih naivnih lolita preko plastičnih mafijaških trofej-žena do pussy power utjelovljenja – samo su neke od dominantnijih transformacija koje su se odvijale tijekom par desetljeća. Posljednji trend ("snažna žena") nije skroz odmakao od standardne objektivizacije ženskog subjekta, ali je definitivno primjetno kako subjekt djeluje kao suverena protagonistica koja se antagonizira kroz nasilne scene muškarcu. Vrlo čest završetak spotova – ubojstvo muškarca – funkcionira kao konačno oslobođenje glavne junakinje od lošeg odnosa (Janica - Vrnah ti go ; Cvetina - Dijamant). Binarna opozicija sloboda/smrt lajtmotiv je spotova za pjesme o prekidu veze i napuštanju lošeg muškarca. Vatra je čest motiv u spotovima, te sa sobom nosi simboliku svojevrsnog preporađanja junakinje i stjecanja moći i samostalnosti. Junakinje su prikazane počesto kao fetišizirane i seksualizirane mučiteljice muškaraca (Desi Slava - I na vsički kato tebe ; Tatjana - Da sme kvit) koji su u pjesmama opisani kao podmukli prevaranti, manipulatori, emocionalni paraziti i pijanice, a u spotovima prikazani kao nemoćne žrtve na kojima vamp žena iskaljuje svoj bijes. U pojedinim spotovima muškarca reprezentira lutka iz izloga, automobil (Gergana - От този момент) , autić (Galena - MamaUragan), televizor s prikazom muškarčeva lica (Tatjana - Bivša za seks), lutka za treniranje boksa (Džulija ft. Anelija - Za mene kraj si) i meta za pucanje ( Emanuela - Nezabravima), na kojima protagonistice iskazuju nasilje.   

Nasilje je najčešće manifestacija otpora prema lošem tretiranju u odnosu. Tekstovi pjesama uglavnom govore o mentalnoj snazi, koja je potrebna da se napusti toksična veza, koja može biti i nasilna. Stoga se prikazivanje nasilja žene nad muškarcem ne mora nužno iščitati isključivo kao vrlo problematično, već ga je uputno promotriti i kao ohrabrivanje žrtve na samoobranu i progovaranje o problemu. Doduše, čalga i dalje ima specifični vizualni izražaj pa ju se odmah šikanira kao industriju zabave i puke provokacije, ali je važno istaknuti kako su ipak pozitivne prakse moguće, pogotovo kada su sami protagonisti društveno osviješteni i voljni djelovati po tom pitanju, o čemu svjedoči slučaj pjevačice Debore.

Nove tendencije u prikazivanju ženskog subjekta u čalgi i dalje su vrlo ambivalentne, kao i (redateljsko) shvaćanje eksplicitnog prikaza nasilja kao emancipatornog instrumenta.

 


[i] "Idealno čista i očišćena nacija, kao i kasta ili uostalom, religija, je muška, i čak ne uključuje žene ili ih okuplja samo uvjetno i na drugi način nego muškarce. Žene su kao mjesto susreta s drugim i kao potrebna zakrpa na uvijek prekinutoj muškoj (duhovnoj) lozi ili kao nepriznati kontinuitet muškog materijalnog diskontinuiteta, nečiste. Žene zato valja čuvati (kao maloljetnice) na isti način kako valja čuvati granice. One su i pogibelj i porijeklo nacije, ali ovo drugo samo ako su pod strogom kontrolom, jer se zna da kao plijen mogu pripasti i drugom plemenu, ili naciji." (Iveković 1997:94)  u Žene i politika mira : prilozi ženskoj kulturi otpora / [glavna urednica Biljana Kašić ; prijevodi Nada Beroš ... [et al.].

[ii]  Aretov, Nikolaj /Аретов,  Николай. 2006.  Национална митология и национална литература сюжети, изграждащи българската национална идентичност в словесността от в XVIII i XIX век. Sofija: Кралица Маб.

[iii] Turska i romska manjina su najveće etničke manjine u Bugarskoj.

[iv] Levy, Claire 2002. ;  Who is the "Other" in the Balkans? Local Ethnic Music as a Different Source of Identities in Bulgaria. U Music, Popular Culture, Identities  / Richard Young (ur.). 

[v] http://www.vijesti.me/caffe/evropska-unija-sa-15-milion-eura-podrzava-bugarski-turbo-folk-114195

[vi] najveća bugarska zvijezda, inače romskoga podrijetla, poznat po provokativnim homoerotičnim videospotovima, kao i po činjenici da je otvoreno gay

[vii] slogan je koji su Bugari koristili tijekom Aprilskog ustanka. Slogan je na zastavi (koja se nosila u borbi) ušila Rajna Kneginja na prijedlog revolucionara Georgija Benkovskog.

[viii] Kurkela, Vesa 2007.; Bulgarian Chalga on Video: Oriental Stereotypes, Mafia Exoticism and Politics U Balkan Popular Culture and the Ottoman Ecumene: Music, Image and Regional Political Discourse / Donna A. Buchanan (ur

[ix] više o problemu nasilja nad ženama u Bugarskoj: http://voxfeminae.net/vijestice-list/svijet/item/9279-bugarska

Tagovi: bugarska, čalga, feminizam, glazba, patrijarhat, prozor u svijet, rodni stereotipi, turbo folk

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM