Vijesti

05.12.2016. 07:19:43 - Maisha Z. Johnson (everydayfeminism.com)

Prihvatimo neugodnu stvarnost privilegiranosti

Što zaista znači biti privilegiran/na u društvu?

Dosta mi je privilegija. Ali to ne znači da mrzim ljude koji imaju privilegije.

Kada pišem o privilegijama određenih grupa ljudi, neki se ljudi – uglavnom pojedinci iz grupa o kojima pišem – nađu uvrijeđenima. Primjerice, kada kažem kako privilegije koje imaju bijelci/kinje isključuju i imaju loš utjecaj na ljude čija koža nije bijela, optužuju me za mržnju prema bijelcima/kinjama.

Postoji samo jedan problem: Ako te uzruja kada netko istakne privilegije koje imaš, vjerojatno nisi u potpunosti svjesan/na što znači biti privilegiran/a.

Ako misliš da imati privilegiju znači da si loša osoba ili da nikad nisi imao/la poteškoća, ili da nisi morao/la naporno raditi za ono što sada imaš – onda razumijem zašto bi ti to bilo frustrirajuće. Kada bi to bila istina, onda da, bilo bi potpuno nepošteno od mene tvrditi da svi bijelci/kinje, ili svi heteroseksualni ljudi, ili svi muškarci, ili svi ljudi iz neke druge dominantne skupine žive lagodno jer imaju privilegije.

Biti privilegiran ne znači ništa takvo.

Nažalost, pogrešno shvaćanje onoga što doista znači biti privilegiran/a je toliko rašireno da nas često koči u razumijevanju i preuzimanju odgovornosti u nepravednom društvu. Neki ljudi čak kažu kako aktivisti/kinje ne bi trebali koristiti riječ 'privilegija' jer to može značiti završetak razgovora sa potencijalnim saveznicima koji osjećaju grižnju savjesti, osjećaju se optuženo ili čak napadnuto na samu spomen te riječi.

Razgovor o privilegijama niti ne bi trebao biti ugodan.

Neugoda koju bismo mogli osjećati mogla bi nas osvijestiti o nejednakosti i o tome podupiremo li ju. Ako ne možemo razgovarati o vlastitim privilegijama ili ako ih automatski odbacujemo jer ih ne razumijemo , nikad nećemo biti u mogućnosti promijeniti načine kojima svakodnevno pridonosimo nepravdi. Svaka/i od nas (da, čak i oni najobespravljeniji) ima identitet koji profitira iskorištavanjem nekih drugih grupa identiteta i dokle god nismo spremni suočiti se s tom činjenicom, potpomažemo ugnjetavanje drugih.

Kada bismo neugodu koju osjećamo promatrali, umjesto da ju izbjegavamo, shvatili bismo da dio neugode dolazi iz krivog shvaćanja što privilegija jest i što ona nije.

Za početak, evo kako Sean Ferguson definira privilegiju: "Set nezasluženih povlastica dan ljudima koji su pripadnici/e određene skupine društva". Krenuvši odatle, detalji postaju kompliciraniji. Evo što (ne) znači biti privilegiran/a:

1. Biti privilegiran/a  ne znači da si loša osoba

Činjenica da imaš povlastice onda kada ih drugi nemaju je zaista zeznuta stvar. Tako da kada netko kaže da imaš povlastice vrlo je vjerojatno da ćeš se osjećati optužena za namjerno uzimanje od potlačenih. Čak i ako se aktivno trudiš boriti protiv tlačitelja, moguće je da ćeš se osjećati još gore jer daješ sve od sebe, a ljudi te i dalje optužuju da nešto radiš krivo.

Biti privilegiran/a nije namjerno i svjesno zahtijevanje nečega nego se radi o okolnostima tvoga života koje ti pružaju povlastice koje nikad nisi tražila/o. Primjerice, imam privilegiju da sam trenutno zdrava osoba. Ne želim živjeti u svijetu koji se prilagođava meni onako kako se ljudima sa poteškoćama ne prilagođava, ali živim.

To nije moja krivica. Ali prepoznajem da sam povlašten/a i trebam nešto učiniti po tom pitanju jer svi zaslužujemo pristup osnovnim resursima. Uostalom, osobno shvaćati sustav diskriminacije kao nešto u čemu ja griješim, skreće pozornost razgovora o privilegijama sa fokusa koji bi trebao biti na rušenju tlačitelja. Kako bih bila saveznik pun potpore, ne smijem se fokusirati samo na krivicu koju osjećam, moram pomoći širiti glas ljudi sa poteškoćama koji znaju da ljudi poput mene mogu bolje. Njihovo oslobađanje je srž prava ljudi sa poteškoćama.

2. Cijeli sustav sudjeluje u davanju privilegija

Biti privilegiran/a ne znači da su pojedinci loši ljudi nego da čitavi sustavi neke skupine favoriziraju, a neke tlače. Sustavi koji veličaju ljude bez poteškoća, bijelce/kinje, bogate imaju potporu medija, zakona i pravila koja svakodnevno utječe na naše živote. Mnogi od nas nisu naučeni da takvi sustavi imaju velik utjecaj na funkcioniranje svijeta. Učimo da svatko može naporno raditi i biti nagrađen za to, možemo se prelomiti da bi zgrnuli bogatstvo i biti normalne osobe vrijedne poštovanja.

Zato nam je šokantno saznati da nam privilegije daju prednost, sve ono što smo naučili postaje upitno. Zato, donekle, postaje jasno zašto nismo uvijek svjesni tih privilegija i zašto je teško naviknuti se na njihovo postojanje. Radi se o tome da ne moram biti svjesna da živim u svijetu koji je podređen ljudima bez poteškoća i da ja sudjelujem u tome, zahvaljujući privilegiji koju imam jer sama nemam poteškoća. Bez prevelih briga mogu naći kuću ili stan koji su prilagođeni mojim potrebama, bez potencijalno diskriminirajućeg stanodavca. Zahvaljujući trudu ljudi koji se zalažu za prava ljudi sa poteškoćama, vidim kako svijet funkcionira i ako odaberem ne znati o tome, nego okrenuti glavu, onda vjerojatno nenamjerno radim štetu na neki način.

3. Biti privilegiran/a  ne znači da nisi iskusila/o ugnjetavanje na neki drugi način

"Ne osjećam se privilegirano."

Nebrojeno puta sam to čula od ljudi koji saznaju da su privilegirani. I vjerujem u to. Zato što nismo naučeni da budemo svjesni privilegija (ugnjetavački sustavi funkcioniraju na način da nas drže u neznanju), i zato što mnogi ugnjetavački sustavi rade protiv nas.

Tako da biti privilegiran na jedan način, ne znači da negdje drugdje nisi potlačen/aPrimjerice, mnogi bijelci/kinje koji saznaju da su privilegirani zbog boje kože, opiru se toj ideji jer su u teškim financijskim problemima, što im uvelike otežava život. Teško je prihvatiti da si privilegiran kad je sve svega si svjesna/tan težak život. Tvoja privilegija zato što si bijelac/kinja ne sakriva tvoj težak život. Kao što sustav 'bijele nadmoći' šteti ljudima druge boje kože, sustav 'klasa' šteti siromašnim bijelcima/kinjama.

Dakle, ako si siromašan/na i bijelac/kinja si, činjenica je da nemaš toliko povlastica koliko ih ima bogat/a bijelac/kinja. Za razliku od nekoga tko si lako kupi hranu, ti ćeš možda biti toliko očajan/na da nahraniš svoju obitelj da ćeš riskirati i ukrasti nešto. No to ne znači da u tom slučaju nećeš imati privilegiju zbog boje svoje kože – možda ćeš imati manju šansu da te uhite ili odvedu u zatvor, čak i ubiju zbog tvog ilegalnog postupka.

4. Privilegija dolazi u više oblika, baš kao i ugnjetavanje

Za mnoge ljude ugnjetavanje dolazi u više oblika. Primjerice, svaka se siromašna osoba kada traži posao suočava sa preprekama, poput one da je u nemogućnosti priuštiti si odjeću kojom bi se uklopila u profesionalno radno okružje. Siromašna osoba koja nije bijelac/kinja se mora nositi i sa rasnom diskriminacijom zbog koje će poslodavac vjerojatno pozvati bijelca/kinju nego da im da šansu. Siromašna žena se na potencijalnom radnom mjestu susreće sa seksizmom gdje ju poslodavac može osuđivati kao manje kompetentnu nego muškarca.

To ne znači da će siromašan muškarac koji je bijelac lako naći posao jer on se mora boriti sa sustavom 'klasa'. Možda će se morati suočiti i sa homofobijom ili nekom drugom diskriminacijom zbog debljine ili svojih fizičkih sposobnosti. Ugnjetavački sustavi ne funkcioniraju izolirani, oni rade zajedno udruženi u većem sustavu zvanom kyriarhijaTako za siromašnu crnkinju koja traži posao, rasizam, seksizan i klasizam zajedno rade protiv nje.

5. Privilegija nije natjecanje u kojem se odlučuje tko je najviše potlačen

Govoreći o raznim vrstama ugnjetavanja, izgleda kao da se radi o Olimpijadi potlačenih.

Ja sam queer crnkinja, zaslužujem li olimpijsko zlato? Šalu na stranu, mnogi vode bitke koje ja ne moram, dok ja vodim bitke za koje drugi nisu ni čuli. Razgovorom o privilegijama ne odlučujemo tko je 'pobjednik/ca' potlačenih (u toj igri pobjednika nema). I ne radi se o tome da privilegirani/e ne zaslužuju podršku. Primjerice, neki/e feministi/kinje vjeruju da intersekcionalnost ublažava pokret odmičući se od seksizma kako bi se fokusirali na rasizam, transfobiju i život ljudi s poteškoćama.

Šireći podršku na sve one koji/e su oštećeni/e rodnom  neravnopravnošću (ne samo bjelkinje, zdrave, cis žene) ne govorimo kako te žene nisu bitne, niti da su njihovi problemi nepostojeći nego problemi tih žena nisu jedina briga feministkinja. Ako si jedna od tih žena, ne moraš prestati govoriti o svojim iskustvima sa seksizmom, ali odgovorna si za navigiranje svojim privilegijama kao dio svog puta k pravdi.

6. Biti privilegiran/a  znači da možeš podržati najranjivije među nama i tako ojačati svoju borbu

Intersekcionalni feminizam sjajan je primjer kako je snažniji onaj pokret koji prepoznaje privilegiranost nego onaj koji ju ignorira. Iz tog primjera možemo prepoznati vlastite privilegije bez da zaboravljamo na svoje poteškoće. Uzmimo za primjer LGBTQIA+  pokret. Do nedavno, heteroseksualna privilegiranost uključivala je pravo na brak bilo gdje u SAD-u. Mnogo je vremena, novca i resursa uloženo u borbu za bračnu jednakost i postizanje te jednakosti velika je pobjeda za queer osobe koje se žele vjenčati. Ali pravo na brak ne umanjuje činjenicu da postoji još problema s kojima se LGBTQIA+ zajednica mora nositi, poput visoke stope mladih beskućnica/ka, samoubojstava, ili više od 2/3 ubojstava čije su žrtve transrodne crnkinje.

Razmislimo kako bi bilo da dio resursa ili pažnje usmjerene ka borbi za bračnu jednakost podrži najranjivije LGBTQIA+ ljude koji žive na samom raskrižju nejednakosti, umjesto onima privilegiranima. Kako bismo se nosili s takvim problemima? Morali bismo naći početni uzrok u sustavima koji heteroseksualnima i cisseksualnima daju privilegije koje ne daju queer, trans i ne-binarnim ljudima. Morali bismo promijeniti kulturalna uvjerenja o rodnim normama, osigurati resurse za ljude koji se bore sa siromaštvom i diskriminacijom, ponuditi više od 1000 privilegija koje vjenčani ljudi imaju svima onima koji ih trebaju, uključujući i one koji se ne žele ili ne mogu legalno i tradicionalno vjenčati.

Takve promjene ne bi pomogle samo queer ljudima da se vjenčaju nego svima onima koji ne slijede slijepo društvena pravila diktirana za njihov rod – iliti svima namaTo bi bila jedna sjajna povlastica jednake pravde za sve, a ne samo za one privilegirane.

7. Biti privilegiran/a ne znači da nisi naporno radio/la niti da se trebaš loše osjećati jer si nešto postigao/la

Recimo da si muškarac koji je uspješan na znanstvenom području. Zadovoljan si novcem i priznanjem koje si zaslužio, ponosan na svoj naporan rad i onda ti netko kaže da je za tvoje postignuće odgovorna tvoja privilegiranost jer si muškarac. Uzmičeš pred implikacijama – govore li da nisi dovoljno naporno radio da bi postigao sve što imaš? Ili da se trebaš loše osjećati zbog svojih postignuća?

Ne. Istina je da seksističke ideje obeshrabruju djevojke i žene da se okušaju na znanstvenom području, dajući ti veći prostor da se dokažešNo to nikako ne znači da ne zaslužuješ svoj uspjeh. To znači da svi trebaju imati jednako mnogo prostora, bez obzira na spol. Nitko ne bi trebao biti obeshrabren ili isključen samo zbog onoga što on/a jest.

8. Biti privilegiran znači da mnogi ne mogu imati ono što ti imaš, bez obzira koliko se trude

Naravno da je potreban naporan rad za uspjeh na bilo kojem području, bez obzira na to tko si. Ali, za neke ljude, ugnjetavački sustavi drže im uspjeh izvan dohvata, bez obzira na njihov trud. Osobe koje društvo naziva ženstvenima, primjerice, često kroz život primaju poruke da nisu dovoljno pametni ili dobri u matematici i fizici da bi se okušali u  znanstvenoj karijeri.

Čak i ako uspiju zanemariti te poruke kako bi slijedili put do znanosti, suočavaju se s mizoginijom koja umanjuje njihove sposobnosti i tretira ih kao manje sposobne ili manje inteligentne nego osobe koje društvo naziva muževnima. Neki odbacuju ideju o privilegiranosti ukazujući na iznimke.

Primjerice, LaNell Williams nedavno je diplomirala fiziku i planira nastaviti magisterij/doktorat najesen. Kao crnkinja se suočila i sa seksističkim i sa rasističkim barijerama koje ženama i crncima/kinjama otežavaju takav put. Dakle, njezin je primjer dokaz da crnkinja može u tome uspjeti. No, uzmemo li u obzir širi kontekst, znamo da je u 39 godina u SAD-u doktorat dobilo 66 Afroamerikanki – i 22,172 bijelca. Williams je uistinu iznimka. Jasno je da ne dovodi samo naporan rad do doktorata iz fizike. Uvelike pomaže kada si muškarac koji je i bijelac. Svi bi trebali imati jednaku šansu.

9. Biti privilegiran/a ne znači da nikad nisi bio/la kritiziran/a baš na tom području gdje si privilegiran/a

Moguće je da si iskusio/la kritiku na istom području na kojem si privilegiran/a, što je još jedan razlog da privilegiranost ne znači da ti je život uvijek lak. Jedan od primjera je dominacija kršćanstva u SAD-u, čak i tamo gdje ne bismo pomislili. Kršćanske vrijednosti diktiraju naše seksualne živote, čak i živote onih koji nisu kršćani.

Dok su u nekim dijelovima svijeta kršćani progonjeni, u SAD-u imaju tu povlasticu da su velika većina vodećih političara (i 100% predsjednika) također kršćani. Ali to ne znači nužno da nikad nisi imao/la poteškoće kao kršćanin u SAD-u. U nekim krugovima, uključujući mnoge aktivističke zajednice, nije 'in' biti vjernik. Mnogi su bili izrugivani, progonjeni ili nisu shvaćeni ozbiljno jer prakticiraju kršćanstvo. Nitko ne zaslužuje biti tretiran na taj način – i postojanje sustava kršćanskih privilegija to ne poriče.

10. Biti privilegiran odnosi se na sistematične povlastice tvog identiteta (ali taj isti identitet može privlačiti predrasude)

Za mnoge je prirodno postaviti sljedeće pitanje: Ako favoriziranje kršćana prije nego nekršćana nazivamo sustavnim ugnjetavanje, zašto onda izrugivanje kršćanima ne nazivamo jednako tako?

Evo zašto: Sustavno ugnjetavanje radi u kontekstu dominantne kulture. Ako ti se netko ruga jer si kršćanin/ka, to nikako nije u redu i primjer je predrasude protiv tvoje religije. S druge strane, to što si kršćanin/ka, omogućuje ti slobodne dane na blagdane, mnoge slične tebi na sudu te pristranost tebi u obrazovnim ustanovama. To su primjeri strukturalne podrške koju dobivaš živeći u društvu u kojem je tvoja religija norma. Ateisti, muslimani i ostali nekršćani u SAD-u žive u tom istom društvu, ali njihova uvjerenja nisu podržana kao što su kršćanska podržana u institucijama poput škola ili radnih mjesta. Ustvari, oni se često susreću sa direktnom diskriminacijom, poput profiliranja muslimana u prijevoznim agencijama. Ogroman utjecaj ugnjetavačkih sustava je razlog zašto se moramo suočiti sa privilegijama.

11. Biti privilegiran/a ne znači da nisi jedinstven/a individualac/kinja

Osjećaš li se kao da te netko generalizira kada kaže da si privilegiran/a?

Izraz 'bijeli ljudi' obuhvaća ogromnu grupu ljudi pa kad se govori o privilegijama bijelaca/kinja, kao da su svi istog iskustva, izgleda kao da jako puno ljudi 'trpamo u isti koš'. Ako si bijelac/kinja koja izbjegava rasizam, možeš se osjećati uvrijeđeno ako te stave u isti koš sa bijelcem/kinjom rasistom koji ima istu privilegiju kao i ti. Biti privilegiran/a ne umanjuje tvoju individualnost.

Postoje bijelci/kinje koji su svjesni svoje privilegije i aktivno rade na tome da preuzimaju odgovornost. Postoje bijelci/kinje koje ne znaju što znači izraz 'privilegija'. Postoje bijelci/kinje koji znaju za pojam i odbijaju takvu ideju u korist rasističkih pogleda. Svi oni imaju 'privilegiju bijelca/kinje'. Ali nisu svi isti.

12. Biti privilegiran/a znači da svi sudjelujemo u diskriminatornim sustavima na različite načine

Upravo sam rekla da privilegiranost nije generaliziranje i sada govorim da svi sudjelujemo u diskriminaciji. Dopustite da objasnim.

Sustavi poput 'bijele nadmoći', kolonizacije ili ksenofobije trebaju svu našu pomoć da bi funkcionirali. A studije pokazuju da svi u tome pomažemo, namjerno ili nenamjernoUzmimo za primjer ksenofobiju, strah od ljudi iz drugih zemalja. Moguće je da si rođen/a u SAD-u i da nikad nisi pomislio/la napasti imigranta samo zato jer se doselio iz druge zemlje. Ali barem dijelićem sebe vjeruješ u stereotipe o imigrantima prikazanima kao kriminalcima koji 'nam kradu posao' pa si glasao/la za stranku koja će 'osigurati granice'.

Možda si izrekao/la malu stvar poput nazivanja nekoga 'egzotičnim', ne shvaćajući zašto bi to bilo uvredljivo. Moguće da je jednom tvoj/a prijatelj/ica ispričao/la neprikladan vic o strancima, a ti nisi reagirao/la. Takvi postupci nisu isto što i fizičko nasilje, ali su jedan od načina kroz koje su dobronamjerni članovi dominantnih kultura u SAD-u suučesnici u podržavanju sustava ksenofobije.

Čak i imigranti mogu sudjelovati u ovom sustavu. Jedni druge pritišću da se prilagode kulturi SAD-a učeći svoju djecu samo engleski jezik i srameći se sami sebe, kao što imigranti koji nisu bijelci/kinje internaliziraju rasizam i sumnjaju u vlastitu ljepotu. Jedina je razlika ta – kada ugnjetavani ljudi sudjeluju u dominantnom sustavu, oni nemaju povlastice te dominantne skupine. Kako bi se uhvatili u koštac s tom nejednakošću, moramo prestati doprinositi strukturalnom ugnjetavanju.

13. Ukazivanje na nečiju privilegiju ne znači da mrzimo privilegirane

Kada je James St. James za Everyday Feminism napisao članak o privilegijama muškaraca iz perspektive trans muškarca, reakcije su bile zapanjujuće.

Mnogi od čitatelja nisu niti primijetili koliko društvo različito tretira žene i muškarce zbog mnoštva primjera suptilnog seksizma koji uglavnom prođe neprimijećen. To uključuje i primjere seksizma koji dolaze od ljudi koji ne shvaćaju da su seksistički nastrojeniUnatoč pogrešnom mitu da feminizam znači mržnju prema muškarcima, ukazivanje na privilegije muškaraca i zalaganje za rodnu jednakost nije pokušaj ugnjetavanja muškaraca.

Obraćanje pažnje na (često nevidljive) načine na koje muškarci dobivaju poštovanje samo zato što su muškarci pomaže nam shvatiti kako je suprotno od toga točno: Žene često ne dobiju poštovanje samo zato što su žene. Sigurno je da ne moraš mrziti muškarce kako bi mislio/la da svi jednako zaslužujemo poštovanje.

14. Ukazivanje na nečiju privilegiju znači da ih podržavamo i shvaćamo da su i oni samo ljudi

U globalu, biti privilegiran/a zvuči kao super stvar – imati pristup nezarađenim povlasticama dobra je prilika. No to što sustav daje privilegije loše utječe na sve nas, pa i na dominantne skupine.

To je još jedan razlog zašto je ukazivanje na rivilegije muškaraca suprotno od mržnje prema muškarcima: rodna jednakost traži jednakost za sve, uključujući muškarce. Da bi dobili privilegije muškaraca, muškarci se prvo trebaju prilagoditi toksičnom idealu muškosti. Okruženi su porukama poput onih 'muškarci ne plaču' ili 'budi muško' koje ih guraju prema štetnim očekivanjima. Istina je da se nitko ne uklapa savršeno u rodnu ulogu koju za njih postavlja društvo. Sama ideja da se moramo savršeno uklopiti štetna je za sve nas, pa i za muškarce s privilegijama. Kada bi smo se riješili rodnih ideja, svi bismo iskreno procvjetali, oslobođeni strogih društvenih pravila.

15. Biti privilegiran/a ne znači da je tvoja privilegiranost potpuno odvojiva od načina na koje si ugnjetavan/a

Baš kada počinješ shvaćati koliko komplicirano funkcionira privilegiranost, ja kažem nešto ovakvo. No, pokušaj me pratiti.

Privilegija mršavih ljudi je primjer kako tvoje nezarađene 'povlastice' mogu biti usko povezane sa time što si potlačen/a. Ljudi koji su mršavi ne moraju se nositi sa fatfobijom – strahom i mržnjom javnosti prema debljini. Ali svi ljudi, uključujući mršave ljude, mogu biti izrugivani zbog fizičkog izgleda. Za žene, privilegija mršavosti je usko vezana uz mizoginističke ideale ljepote.

U suštini, mršava žena je privilegirana u društvu zato što je njen izgled bliži društvenom idealu ljepote – i smatrana je objektom, što i nije baš najbolja stvar. Biti privilegiran/a ne znači da to nije dio tvoje istine.

16. Biti privilegiran/a znači da tvoje povlastice mogu biti uvjetovane

Moguće je biti privilegiran/ ovisno o situaciji.

Primjerice, kolorizam u zajednicama ljudi koji nisu bijelci/kinje privilegira ljude sa svijetlijom kožom, za razliku od onih s tamnijom kožom. Naše društvo svijetliju kožu percipira kao manje prijeteću i više privlačnu jer je bliža eurocentričnom idealu ljepote. Ali isti taj princip favorizira bijelce/kinje prije nego ljude sa svijetlijom kožom koji nisu bijelci/kinje.

Zato je kolorizam u zajednicama ljudi koji nisu bijelci/kinje užasan ciklus u kojem nitko ne pobjeđuje. Ne znači da svijetloputi ljudi lagodno žive zbog svojih privilegija i ukazivanje na njihovu privilegiju nije izjednačavanje sa životom bez ugnjetavanja.

17. Biti privilegiran/a ne znači da ne možeš napraviti ništa u vezi toga

Krivnja je osjećaj zbog kojeg možda ništa nećeš poduzeti. Primjećivanje vlastite privilegije može u tebi izazvati beznađe i osjećaj da ništa ne možeš promijeniti.

Ali ako si bijelac/kinja saveznik/ca i ljudi koji nisu bijelci/kinje te prozivaju da prepoznaš svoju privilegiju, oni ustvari govore da ima nešto što možeš učiniti u vezi toga. Ne moraš se samo krčkati osjećajući se krivim/om jer si bijelac/kinja. Baš kao što ja, cisrodna saveznica, primjećujem kada mogu dati podršku trans i ne-binarnim ljudima kada ljudi kao što je Sam Dylan Finch ukazuju na pogreške koje cisrodni ljudi čine. Umjesto grižnjom savjesti, na svoje privilegije možeš odgovoriti empatijom. Nauči što je sve potrebno da svi imaju jednak pristup onome čemu ti imaš i pobrini se da se to i ostvari.

18. Biti privilegiran/a znači da imaš izbora kako postupati s tom privilegijom

Možda je komplicirano, ali svi imamo nekog znanja o ugnjetavanju, baš zbog vlastitih iskustava. Ja znam za rasizam, heteroseksizam i mizoginiju zato što svakodnevno živim pod utjecajem tih sustava. Za razliku od ljudi koji imaju privilegije jer su bijelci, heteroseksualci i muškarci, ja nemam izbora u tome želim li se suočiti sa takvim oblicima ugnjetavanja. S druge strane, kada se radi o privilegijama koje imam, imam i izbora kako reagirati na njih, a imaš i ti. Možeš okrenuti glavu, uživati u povlasticama svojih privilegija i ignorirati nejednakost koja šteti ljudima koji nisu poput tebe.

Ili možeš preuzeti odgovornost i koristiti svoje privilegije u dobre svrhe.

Podrži politiku koja svima daje pristup i resurse koje trebaju i zaslužuju. Podrži i šalji dalje glas ljudi koji su marginalizirani na mnogostruke načine kako bi vodili pokrete sve do korijena strukturalnog ugnjetavanja koje nam svima šteti.

***

Prihvati neugodnu stvarnost privilegiranosti. To je empatija koja može pokrenuti promjenu zbog koje ćemo na kraju svi profitirati. Težak je taj proces, baš kao što privilegiranost ne čini cijeli tvoj život lakim, tako ni usmjeravanje tvoje privilegije u pravom smjeru neće biti lako.

Ali evo nešto što znam o tebi: kao ljudsko biće, borio/la si se, baš kao i svako drugo ljudsko biće. I nekako si uspio/jela. Vjerojatno čak i prije nego što si uspio/jela imenovati ono kroz šta prolaziš ili shvatiti kako je tvoja borba ustvari ugnjetavanje. Zbog toga znam da se možeš suočiti sa teškom istinom. Sa onime što znaš o svojim privilegijama, možeš uložiti trud i promišljeno usmjeriti svoje mjesto u svijetu bez da ikome štetiš putem.

Čini to sa suosjećanjem za sebe i empatijom za druge i bit ćeš na dobrom putu da imaš najbolji mogući utjecaj na sebe i svijet oko tebe.

Prevela i prilagodila: Sonja Novoselić

Tagovi: bijelci, crnkinje, društvo, empatija, feminizam, jednake šanse, klasizam, kolorizam, kršćanstvo, ksenofobija, lgbtiq, posao, privilegije, queer, rasizam, rođenje, seksizam, siromaštvo, vjera

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM