Vijesti

31.03.2016. 21:33:00 - Sanja Kovačević

Građanski sat

Kako razviti zajedničke strategije i boriti se protiv krize demokracije

Foto: S.K.

Foto: S.K.

U ožujku ove godine, diljem Hrvatske organiziran je niz javnih tribina pod nazivom "Građanski sat – u obranu demokracije!". Glavni organizator Platforma 112 – Inicijativa za Hrvatsku vladavine prava ističe kako je građanski sat pokrenut s ciljem poticanja građana i građanki koje povezuje briga za ustavne vrijednosti i zaštitu ljudskih prava na otvoreni razgovor o aktualnoj krizi demokracije i konkretnim građanskim akcijama.

Nakon tribina održanih u Rijeci, Osijeku, Splitu i Čakovcu (koje je uz Platformu 112 suorganizirala Antifašistička liga Hrvatske uz pomoć lokalnih civilnih udruga), 30. ožujka je u Dvorani Müller Kina Europe u Zagrebu održan peti građanski sat pod nazivom Demokracija bez vladavine prava? Zagrebački građanski sat organiziran je u suradnji s Platformom za međunarodnu građansku solidarnost CROSOL, kao svojevrstan nastavak Konferencije "Vladavina prava na razini Europske unije" koja je istog dana održana u Hrvatskom saboru s ciljem rasprave o mehanizmima zaštite načela vladavine prava na razini Europske unije, ulozi različitih institucija i aktera u praćenju i zaštiti vladavine prava. Na konferenciji su sudjelovali predstavnici nacionalnih i europskih zastupničkih tijela, predstavnici Europske Komisije, predstavnici akademije, pravosudnih institucija, ali i civilnog društva.

Na jučerašnjoj javnoj tribini o stanju "demokracije bez vladavine prava" i  aktualnom urušavanju građanskih i medijskih sloboda u nekoliko zemalja istočne Europe i regiji govorili su Margareta Szuleka iz Poljske i Eszter Polgari i Gyorgy Folk iz Mađarske, Aleksandar Jovanovski iz Makedonije te Gordan Bosanac (Centar za mirovne studije - Zagreb). Tribinu je moderirao Ivan Novosel (Kuća ljudskih prava).

Izlaganja su se fokusirala na iskustva koja se odnose na razvoj urušavanja demokratskih načela i vrijednosti te aktualnu situaciju kršenja građanskih i medijskih sloboda u pojedinim zemljama. Izlagači/ce su govorili o specifičnostima svojih sredina i razlikama u tim iskustvima, ali i o zajedničkim točkama koje se odnose na prisutnost i različite neregularne i neustavne strategije konzervativnih vlada u ovim državama kako bismo mogli nešto zajedno učiniti u borbi protiv takvih pojava i tendencija.

Među članicama EU-a, Mađarska i Poljska "prednjače" u razvoju retrogradnih političkih procesa, no situacija nije ohrabrujuća na cijelom području istočne i jugoistočne Europe, uključujući i Češku i Slovačku, a zatim i Bugarsku i Rumunjsku s visokom stopom korupcije, a niskom stopom sigurnosti i vladavine prava. I u državama u našoj regiji koje još nisu postale članice EU-a situacija je također kritična. Sudionici/e su govorili i o neokonzervativnim tendencijama i kršenjima dosegnutih europskih pravnih regulativa u kontekstu izbjegličke krize koja je i dalje aktualna na području čitave Europe.

Eszter Polgari (s Katedre za ljudska prava na Central European University) govorila je razvoju demokratske krize u Mađarskoj te je istaknula kako Mađarska "živi kontinuitet nedemokracije", s obzirom da se od početaka tranzicije u višestranačje (dakle od 1990.) pobjednička koalicija antikomunističkih stranaka koja je pobijedila na prvim slobodnim izborima koristila nedemokratskim metodama u nastojanju zauzimanja i očuvanja što više moći i vlasti. Kritičan pad demokratskih vrijednosti počinje s prvom pobjedom na izborima Fidesza na čelu s premijerom Viktorom Orbánom, 1998., koji je okupio oko sebe stranke desnice. Dolaskom na vlast Fidesz je počeo radikalno mijenjati ustavni poredak, posebice u sudstvu, medijima i javnoj upravi, što je dovelo do izrazitog slabljenja institucionalnih mehanizama nadzora nad izvršnom vlašću. Od 2004. do 2010. na vlasti su bili socijalistički premijeri, no to je razdoblje upadanja u gospodarsku krizu, što je dovelo do nove pobjede Orbana i Fidesza koji su obećavali "strukturne reforme". No, Orban je iskoristio svoj četverogodišnji premijerski mandat za ideologizaciju mađarske politike i društva, stavljajući naglasak na konzervativnu i nacionalističku retoriku.

Nakon Deklaracije nacionalne suradnje koja sadrži izrazito religijske (katoličke), konzervativne i populističke smjernice i temelji se na idejama "rada, doma, obitelji i reda" (posebna je tema kakav je to utjecaj imalo na ljudska prava žena), u Mađarskoj je donesen niz nedemokratskih zakona. Polgari je nešto više rekla o Zakonu o medijima (2012.) koji je proizveo regulatorno tijelo sastavljeno uglavnom od članova Fidesza s pravom kažnjavanja novinara i medijskih kuća, a kojemu su samo potpomagali neki drugi zakoni (npr. Zakon o zaštiti obitelji iz 2011.), a 2013. usvojen je amandman na Temeljni zakon koji je odredio da "sloboda izražavanja ne može biti opravdanje za ugrožavanje časti mađarske nacije". Polgari nas je ukratko podsjetila i na najnovija događanja – racije protiv ljudskopravaških organizacija i udruga koje se bore za demokratizaciju, građanske prosvjede i daljnje urušavanja svih vrsta ljduskih prava i sloboda. Podsjetila nas je i na uspješan prosvjed koji je donio ukidanja poreza na Internet, a ovog mjeseca se dogodio i veliki prosvjed protiv kontrole obrazovanja.

Margareta Szuleka (Helsinki Foundation for Human Rights) iz Poljske počela je svoje izlaganje crnohumornom tvrdnjom kako je "u Poljskoj još gore nego u Mađarskoj". Usprkos prosvjedima građana i Europske unije, poljski predsjednik Andrzej Duda potpisao je krajem 2015. sporni zakon kojim je nova vlada stranke Pravo i pravda (PiP) Jaroslawa Kaczynskog preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom i time si osigurala neograničene ovlasti.
Zbog toga su diljem Poljske prosvjedovale stotine tisuća građana i građanki, a Poljska je pod istragom Venecijanske komisije dok EK priprema set mjera protiv nove, autoritativne i diktatorske poljske vlade. Szuleka je podsjetila kako je PiP došao na vlast u listopadu 2015. i od tada je u jurišu na preuzimanje vlasti u javnim poduzećima, u tajnim službama, a najviše protesta izazvalo je bukvalno preuzimanje Ustavnog suda. Time je PiP (na čelu s premijerkom Beatom Szydlo koja je nasljedila Kaszynskog) odmah na početku vladavine onemogućio Ustavni sud da mu ruši odluke. U tom kontekstu, razgovor je poveden o medijskoj strategiji PiP-a kao jednom od najradikalnih poteza nove vlasti, te o bojaznima hrvatskih građana/ki koji kod nas primjećuju iste ili slične tendencije.

Aleksandar Jovanovski (European Policy Institute) iz Makedonije je situaciju u svojoj zemlji okarakterizirao kao dramatičnu, na čelu s također desnom, konzervativnom vladom koja je Makedoniju pretvorila u policijsku državu i u potpunosti promijenila sliku zemlje i glavnog grada "nelogičnim i bizarnim promjenama povratka u antičku prošlost". "Prva stvar koju su mijenjali bio je, naravno,  pristup medijima, posebno televiziji, a unutar godinu dana u potpunosti je promijenjena i slika medija u Makedoniji", rekao je Jovanovski. Prošle godine, situacija u Makedoniji je eskalirala s masovnim prosvjedima u Skopju na kojima se tražila ostavka premijera Gruevskog. Pratili smo i medijsku manipulaciju vezanu uz sukob u Kumanovu. Sve novije događaje u Makedoniji prati i medijska blokada, a u veljači ove godine, pokrenuta je istraga u vezi lažiranja izbora 2012. godine., odnosno kriminalizacije izbornog procesa, kao i protiv sudaca Upravnog suda i članova Državne izborne komisije.

"Sve počinje malim stvarima, te ne trebamo i ne smijemo propustiti reagirati i šutjeti o tome. Sve je više ograničenja, pa se mediji i javnost sve više okreću civilnim organizacijama" zaključio je Jovanovski.

O tome koliko europski mediji prate ili ne prate goruće probleme i nedemokratske procese u državama članicama i onima koje pretendiraju na taj status, govorio je Gyorgy Folk, novinar portala Liberties.eu. Folk je istaknuo kako praćenje i pažnja europskih medija nisu stabilni ni konstantni, te ukazao na promjenjivost pristupa i odluka i na samoj razini europskih institucija, a na što danas u velikoj mjeri utječe i situacija s izbjegličkom krizom, ali i izvještavanjem o teorističkim napadima i globalnim političkim procesima.

Gordan Bosanac (Centar za mirovne studije) govorio je o pretpostavkama i predviđanjima za Hrvatsku u usporedbi s iskustvima Mađarske i Poljske. Rekao je kako na našoj civilnoj sceni već duže vrijeme postoji bojazan i svijest kako bi "Hrvatska mogla krenuti putem Mađarske". Govorio je i o tome kako čitava situacija zahtijeva dublju analizu, jer unatoč sličnim pa i istim procesima u ovim zemljama, teško je ukazati na zajedničke uzroke. "Primjerice, Poljska se nije suočila s ekonomskom krizom, ali je očit snažan utjecaj Katoličke crkve. U Mađarskoj, konzervativna vlast ide na podržavljivanje, dok se mi u Hrvatskoj borimo s problemom privatizacije. Slične probleme s neokonzervativnim tendencijama i skretanjem udesno ima, primjerice i Češka, koje ja pak sekularna država…". Bosanac kao prednost Hrvatske vidi iskustvo civilnog sektora koji je proizašao iz 1990-ih te se od samih početaka "hrvatske tranzicije" borio s nedemokratskim pritiscima i potezima vlasti.

Na kraju tribine, sudionici/ce su zajedničkim snagama odgovarali na pitanja iz publike: na koji način odnos prema vlastitoj prošlosti utječe i oblikuje sadašnju situaciju (u tome se kontekstu govorilo o prisutnom govoru mržnje, antisemizizmu i odnosu prema Romima…); zatim o odgovoru medija u Mađarskoj i Poljskoj, kao i o brojnim skandalima vezanim uz praćenje i prisluškivanje civilnog sektora i medija. Szuleka je govorila i o tome kako se politika vratila u javni diskurs, te da smatra kako to nije zasluga medija, već društvena reakcija. "Slobodu nažalost osvijestiš tek kad je izgubiš", rekla je Szuleka.

Na pitanje iz publike o nemoći zbog nepostojanja alternative na ljevici u Hrvatskoj i o tome na koji način to sada utječe na društvene procese u našem društvu, povela se i rasprava o mogućoj transformaciji civilnog sektora u političku platformu.

Brojna pitanja su ostala neodgovorena i spremna za neki sljedeći građanski sat. Na kraju, izlagači/ce su se složili/e oko toga kako ono što mediji nazivaju društvenom transformacijom u desnom smjeru s obzirom na razmjere zapravo treba nazvati neokonzervativnom revolucijom, te kako je 20 godina demokracije u istočnoj Europi zapravo kratko razdoblje za utvrđivanje demokratskih načela, a danas su i brojne europske države s mnogo dužom demokratskom poviješću suočene s neokonzervativnim udarima koji neminovno rade u smjeru urušavanja ljudskih sloboda i prava.

Tagovi: demokracija, građanski sat, kino europa, platforma 112, tribina, vladavina prava

Vezani članci:

Facebook komentari

Iz drugih medija

AEM