Vijesti

19.09.2015. 18:24:27 - Dolores Marčetić

Razgovor s indijskom novinarkom Meerom Vijayann

Digitalna revolucija mijenja živote žena u Indiji

Meera Vijayann

Meera Vijayann (Foto: Ashish Arora)

Meera Vijayann je indijska novinarka i aktivistkinja čiji se rad zasniva na borbi protiv rodno uvjetovanog seksualnog nasilja. Kao svjedokinja ekstremne diskriminacije žena u Indiji, odlučila je poticati i osnaživati žene da govore o svojim iskustvima. Koristeći digitalne medije, na kreativan način educira i informira mlade ljude o seksualnom nasilju i načinima da se to zaustavi. Dugogodišnjim zalaganjem pridonijela je nacionalnim i međunarodnim raspravama o pitanju rodnih prava i nasilja u Indiji, a njezin rad prepoznat je diljem svijeta. Trenutno živi u SAD-u, a blogove i novinarske članke objavljivala je za Forbes, The Guardian, The Deccan Herald, The Huffington Post, CNN, IBN LIVE, Open Democracy i The New Indian Express. Prošle godine je održala govor na TEDx-u, koji je dio kampanje za promjenu globalnog dijaloga o seksualnom nasilju. Za Libelu je govorila o svom radu, položaju žena u Indiji i utjecaju digitalne revolucije na njihove živote.

U svom radu potičeš i podržavaš mlade žene u Indiji da razgovaraju i prijavljuju seksualno i rodno uvjetovano nasilje. Kad si odlučila govoriti o toj problematici putem novinarstva?

Dugi niz godina sam pisala blog i radila kao slobodna novinarka. Ono što me duboko pogodilo i šokiralo cijelu Indiju, jest grupno silovanje koje se dogodilo u Delhiju 2012. godine. Od toga dana, više ništa nije isto. Temeljna pitanja koja je vlada predugo ignorirala, a tiču se seksualnog nasilja, stavljena su u prvi plan. Odlučila sam progovoriti o svemu jer sam bila svjedokinja naporu građana i građanki Indije koji su izašli na ulice i govorili o toj problematici. Shvatila sam da ti napori nikada nisu pokriveni u medijima, zbog izrazito negativnog fokusa na Indiju u to vrijeme i potražila alternativne kanale za svoj novinarski posao. Odlučila sam započeti pozitivne, osobne razgovore i povezati se s ljudima diljem svijeta, te razgovarati o seksualnom nasilju, kao i načinima kako tome stati na kraj.

Prošle godine si održala govor o seksualnom nasilju na TEDx-u, koji je započeo s osobnom pričom. Tijekom života si imala nekoliko iskustava koja svjedoče o pravom stanju žena u tvojoj zemlji i konstantnoj borbi za ostvarivanjem temeljnih prava. Koji su najveći problemi s kojima se Indijke danas suočavaju?

Seksualno nasilje je globalni problem, a živeći u Indiji svjedočila sam brojnim društvenim predrasudama protiv mnogih žena - prijateljica, kolegica i meni bliskih, voljenih osoba koje su izigrane na mnogo načina. Vidjela sam toliko žena i djevojaka koje su bile pogođene raznim vrstama diskriminacije i zlostavljanja, bilo da se radi o javnom uznemiravanju, okrivljavanju žrtve ili seksualnom zlostavljanje. Postoji duboki osjećaj straha među Indijkama i to je teret koji morate nositi sa sobom. Veliki dio problema je svakako kruta patrijarhalna struktura u Indiji, no postoje i drugi faktori koji utječu na život žena. Tradicionalni postupci, praznovjerje i stalni izazovi s kojima se suočavaju da bi pristupile temeljnim pravima, čak i unutar vlastitih domova. Moram reći da čak i u gradovima koji ostavljaju dojam da su prilično liberalni i kozmopolitski, žene se suočavaju s puno izazova. Smatram da se najozbiljniji problemi u Indiji događaju unutar kuće, a to se odnosi na nasilje u obitelji, bračno silovanje, zlostavljanje djece, uznemiravanje povezano s mirazom itd. Budući da  sustav indijske obitelji nalaže da se o onome što se događa u kući ne govori otvoreno, ženama je teže pronaći pomoć i progovoriti o tome.

Grupno silovanje 23-godišnje studentice u Delhiju 2012. godine šokiralo je cijeli svijet, a bijesni ulični prosvjedi koju su uslijedili bili su presedan u povijesti neovisne Indije. Zašto se takav prosvjed nije dogodio ranije? Zašto se indijsko društvo libi prosvjeda i podizanja svog glasa protiv brojnih problema s kojima se žene suočavaju (seksualno zlostavljanje, silovanje u braku...)?

Ovo je interesantna tema o kojoj se naširoko raspravljalo u indijskim medijima nakon slučaja  Nirbhaya. Mnogi medijski kritičari istaknuli su status djevojke, kao i činjenicu što se incident dogodio u glavnom gradu Indije kao razlog javnog prosvjeda i bijesa. Moglo bi biti, no koliko ja znam, prateći prosvjed na terenu, incident je izveo na ulicu srednju klasu stanovništva koja je često etiketirana kao apatična. Mislim da je pitanje seksualnog nasilja u Indiji vrlo složeno, i teško ga je shvatiti. Rašireno je nepovjerenje u policiju i Vladu, a slijedi dugi put kako bi se stavovi prema ženama promijenili. No, jedan od pozitivnih rezultata javne rasprave o seksualnom nasilju je uključivanje više građana i građanki koji šire svijest o tom pitanju, traže razvoj rješenja, te ističu probleme u svojoj zajednici.

U srpnju prošle godine, u Bangaloreu je silovano šestogodišnje dijete. Bio je to jedan od mnogih slučajeva koje su objavljene u gradskim novinama, no gotovo niti jedan međunarodni medij nije govorio o tome. Pratila sam akciju na terenu, zajedno sa 6.000 ljudi, uglavnom roditelja i učenika/ica, koji su u tišini marširali gotovo šest kilometara do policijske postaje žaleći se protiv nedjelovanja školskih vlasti. Bio je to građanski neposluh u svom najboljem izdanju. Indijski građani i građanke se naporno bore i postaju glasniji u ispitivanju vlasti o njihovim pravima, te ih guraju u provođenje akcija. Čeka nas dug put u ostvarivanu prava za LGBTQ zajednicu i žene.

(Foto: Ashish Arora)

(Foto: Ashish Arora)

Tri godine nakon smrti mlade Nirbhaye, žene u New Delhiju se i dalje svakodnevno suočavaju sa strahom od seksualnog nasilja, a grad bilježi najveći broj silovanja u Indiji. Još uvijek postoje stotine loše osvijetljenih ulica, a žene teško pronalaze siguran prijevoz u večernjim satima, nakon što metro i busevi prestanu voziti. Zašto država i Vlada odbijaju pružiti odgovarajuću sigurnost za žene?

Seksualno nasilje u Indiji je složeni problem, koji se sastoji od mnogo slojeva. Državnim glumcima poput policije, vladinim dužnosnicima i ostalim članovima pravosudnog i političkog sustava često nedostaje svijesti o seksualnom nasilju i nedostatak obuke koja je potrebna za rješavanje problema. Čak i u velikim gradovima Indije, ženama i djevojkama je teško podnijeti prijavu, bez da ih i sama policija okrivljava. Muškarci, žene i LGBT zajednice, zapravo većina građana/ki, nema osnovno pravno znanje o podnošenju izvješća ili pritužbi za seksualno uznemiravanje. Duboko korumpirani birokratski sustav u Indiji ga čini sve još gorim. Danas postoje neke mjere koje se poduzimaju kako bi se osigurala rodno-osjetljiva obuka za policijske službenike i nadam se kako će to promijeniti neke stvari.

U većini gradova poduzeto je više mjera predostrožnosti. Primjerice, u Bangaloreu policija rutinski provjerava jesu li ljudi pod utjecajem alkohola i redovito patroliraju ulicama noću. Žene i djevojke obično ne izlaze kasno u noći osim ako nisu u društvu. Teško je reći što se može dogoditi u bilo kojem trenutku. Moje pravilo je da s prijateljima/cama uvijek vraćam kući s taxijem i da se međusobno obavještavamo nakon što smo sigurno stigle na odredište, bilo da se radi o kući, zračnoj luci ili bilo kojem drugom mjestu. Ulična rasvjeta je stvarno loša u većini indijskih gradova i mjesta. Mnogo puta radije biram dužu rutu prema kući koja je bolje osvijetljena, umjesto kraće, neosvijetljene.

U svom poslu koristiš tehnologiju za podizanje svijesti o rodno uvjetovanom nasilju u Indiji. Kakav je utjecaj digitalna revolucija imala na Indijke?

Tehnologija svakodnevno osnažuje sve više žena u Indiji i to je veliki znak. Žene mogu izvještavati, informirati se i komunicirati više nego prije, a to je veliki korak za ženske glasove da dođu u prvi plan. No, definitivno postoje izazovi koji dolaze s patrijarhalnim sustavom. U velikim dijelovima ruralne Indije, mobiteli su obično u vlasništvu osobe koja se smatra glavom kuće, odnosno muža. Puno posla se treba obaviti kako bi se uključilo sudjelovanje muškaraca u borbi za prava žena. Jedan fantastičan primjer koji mi je na pameti kad razmišljam o utjecaju digitalne revolucije u Indiji je organizacija Video Volunteers. Organizacija obučava seoske žene i muškarce vještinama korištenja videa i izvještavanja, te im daje mogućnost dokumentiranja i prijavljivanja priča iz njihovih zajednica. Ta izvješća se šalju u mainstream medijske agencije koje ne pokrivaju dovoljno tih područja. To je bio revolucionaran način demokratizacije novinarstva i dopuštanja većem broju zajednica da pristupe medijima.

U svom govoru na TEDx-u i tijekom rada kao novinarka i aktivistkinja, potaknula si mnoge ljude da progovore o svojim problemima i suoče se sa strahovima. Upravo je istupanje u javnosti i podizanje svijesti pomoglo u promjeni zakona koji štiti žene od seksualnog zlostavljanja u Indiji (Criminal Law Act, 2013). Ispričaj nam više o tome.

Nakon govora na TEDx-u, primila sam stotine mailova od muškaraca i žena koji su bili suočeni sa seksualnim nasiljem. Nekima od njih sam osobno pomogla potražiti načine koji će im pomoći. Shvatila sam da puno ljudi, uključujući i mnogo mojih bliskih prijatelja/ica, nikad nije govorilo o zlostavljanju i zlostavljanja djece. To me zbunilo, ali bilo je ohrabrujuće znati da moja priča potiče ljude da se suočavaju sa svojim strahovima kako bi riješili problem i borili se za pravdu bez obzira gdje se nalaze. Bilo je toliko prosvjeda na kojima sam sudjelovala i izvještavala prateći slučaj grupnog silovanja u Delhiju i javnog bijesa koji je na kraju i doveo do promjena u kaznenom zakonu - The Criminal Law (Amendment) Act, 2013.

Koliko god se mislilo da će se time riješiti kažnjavanja počinitelja seksualnog nasilja i silovatelja, zakon je u nekoliko dijelova usmjeren samo na žene kao žrtve i ne uzima se u obzir da seksualno uznemiravanje može doživjeti i muškarac. To također vrijedi i za ostale dijelove koji uključuju zločine poput voajerizma, uhođenja i najgore od svega, činjenica  da silovanje nije rodno neutralno. To ostavlja stotine muškaraca i muške djece bez ikakve zaštite, ako se suoče sa silovanjem ili seksualnim zlostavljanjem. Ipak, zakon je definitivno znak da Vlada gleda na problem seksualnog nasilja ozbiljnije.

Prošle godine si imenovana indijskom ambasadoricom mladih u borbi  za sprečavanje seksualnog nasilja u sukobu. Kakvo je tvoje iskustvo u toj ulozi do sada?

Bilo je to divno iskustvo. 'Youth to End Sexual Violence' je međunarodna organizacija mladih osnovana u kolovozu 2014. od strane delegata mladih globalnog summita za prestanak seksualnog nasilja u sukobu čiji je domaćin bio tadašnji ministar vanjskih poslova Velike Britanije William Hague i posebna izaslanica UNHRC-a Angelina Jolie. Osnovana je tražeći hitno i neustrašivo političko vodstvo, u ime mladih, za kraj nekažnjavanju počinitelja i osnaživanje žrtava. Kao indijska ambasadorica mladih, pišem izvješća kako bi informirala i poticala međunarodnu zajednicu i indijsku vladu u poduzimanju brzih akcija nakon zločina u Indiji, osobito u regijama koje su pogođene sukobima, poput sjeveroistoka Indije.

Za kraj, podijeli s nama na čemu trenutno radiš.

Trenutno radim na opsežnom istraživanju za 'Youth to End Sexual violence' o rješenjima kojima se organizacija bavi na terenu. Ovo izvješće će sadržavati načine putem kojih mladi ljudi u Indiji sudjeluju u borbi za ravnopravnost spolova.

Tagovi: digitalna revolucija, digitalni mediji, indija, meera vijayann, seksualno nasilje, svijet, zakon, žene

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM