Vijesti

16.04.2015. 10:53:53 - Laura Bates (the guardian)

Feminizam je za sve nas, jer su nejednakosti s kojima se suočavamo povezane

Feminizam ne znači bitku spolova, već zajednički cilj za sve

Otvoriti vrata auta ženi nije zločin. Fotografija: Arhiva Holdings Inc. / Getty Images

Otvoriti vrata auta ženi nije zločin. Fotografija: Arhiva Holdings Inc. / Getty Images

Prošavši pogledom preko mora podignutih ruku na nedavnom studijskom posjetu, osjetila sam nalet ushićenja jer su svi/e učenici/e podigli ruke da bi potvrdili da su feministi/kinje.

Osim što se nije dogodilo točno tako.

Zapravo, kada sam ih pitala da podignu ruku ako su feministi/kinje, rezultat su bile raštrkane ruke po učionici – u najboljem slučaju 20 posto prisutnih se javilo. Potom sam pitala učenike/ce da podignu ruke ako misle da svi trebaju biti tretirani jednako, bez obzira na seksualnost – i sve ruke u učionici su bile podignute. Pitala sam i da li se svi trebaju tretirati jednako bez obzira na boju kože i ponovno je 100 posto ruku bilo u zraku. Na kraju sam rekla neka podignu ruku ako misle da svi trebaju biti tretirani jednako bez obzira na njihov spol. Sve ruke su bile u zraku.

"Ako imate ruku u zraku sada", objasnila sam, "onda ste feministi/kinje. To znači biti feminist/kinja."

Osim nekoliko prestravljenih dječaka koji su trznuli ruku dolje, generalna reakcija je bila zbunjenost. Nekoliko djece je pitalo smiju li dječaci biti feministi, a drugi su protestirali da dječaci to nikako ne mogu biti, obzirom da feminizam želi poraziti, preuzeti I generalno natjerati muškarce na submisivnost.

Ne iznenađuje da su se ovi zastarjeli i lažni stereotipi održali, jer mediji i Internet ih tvrdoglavo ponavljaju. Zapravo, postoji velika doza anksioznosti oko oživljavanja feminizma i toga što bi to moglo značiti za muškarce. Samo u proteklom tjednu vidjeli smo zgražanje otkazom voditelja Top Geara Jeremy Clarksona, bez kojeg će navodno BBC ostati 'kastriran', članke koji proglašavaju da su statistike UN-a o seksualnom nasilju zloćudne prema muškarcima, pa čak i tugovanje Russela Crowea nad umrlim tradicionalnim maskulinitetom.

Neobično je što je često u srcu takve panike potpuno pogrešna dihotomija. Prvo, takvi argumenti sugeriraju da bavljenje pitanjima poput seksizma, uličnog maltretiranja ili obiteljskog nasilja nekako isključuje djelovanje na probleme koji nerazmjerno utječu na muškarce.

Ideja da borba za rodnu ravnopravnost briše maskulinitet ili oslabljuje muškarce je uvredljiva za svakog muškarca koji svoj identitet ne dobiva od vrijeđanja žena. Feminizam ne znači da muškarci ne smiju pridržati ili otvoriti vrata ženama ili dati ženi kompliment pri flertovanju. To je jednostavno ljudska ljubaznost koju bismo jedni drugima trebali pokazivati bez obzira na spol.

Ideja da feminizam mora rezultirati u namjernoj ili kolateralnoj šteti prema muškarcima je jednostavno neistinita. Gotovo svaki problem o kojemu feministkinje progovaraju, ukoliko bi se riješio, imao bi pozitivne učinke i na muškarce. Postovi na web stranici Everyday Sexism Project otkrivaju to savršeno jasno – u istom tjednu dobit ćemo jedan tekst od muškarca kojemu je odbijen roditeljski dopust i kojega su izrugivali u uredu jer ga je tražio, a jedan od žene kojoj je odbijeno promaknuće jer se smatra 'majčinskim rizikom'. Javljaju se i djevojke kojima nije dopušteno pridružiti se nogometnim utakmicama i mladići koje drugi ismijavaju jer žele odabrati 'ženskasti' predmet u školi poput likovnog ili glume. Očeve se hvali i čestita na čuvanju vlastite djece, a majke se kritizira jer su uzele 'slobodnu noć'. Mnogi od tih problema su dvije strane istog novčića.

Ista situacija je i oko mnogih pitanja kojima se bave aktivisti za prava muškaraca tvrdeći da feministi/kinje ignoriraju te probleme. Neizbježno, tu su i optužbe o rodnoj neravnoteži pri dodjeli skrbništva nad djecom ili činjenici da su stope suicida više kod muškaraca nego kod žena. No, ono što ne shvaćaju je da su to iste nejednakosti o kojima progovaraju i feministi/kinje. Obično diskriminacija u napretku žena u karijeri proizlazi iz stereotipa da su žene 'obiteljski orijentirane', a muškarci 'fokusirani na karijeru'. Logično je pretpostaviti da su barem neki dijelovi rodnog dispariteta u stopama suicida povezani s idejom da se muškarci moraju odgajati da budu čvrsti i jaki, da dječaci ne plaču i da je sramotno da muškarci govore o svojim osjećajima ili potraže pomoć. Uhvatiti se u koštac s ovim stereotipima dobro je za sve.

Sve će nas usporiti nastave li ljudi ponavljati ove zastarjele dogme koje okreću muškarce i žene jedne protiv drugih. Naravno, nisu svi muškarci seksisti i neće se svaka žena suočiti sa seksizmom. Rodne neravnopravnosti imaju negativan učinak na muškarce kao i na žene, iako strukturalna i ukorijenjena priroda (politička, ekonomska, socijalna i kulturna) znači da žene osjete učinak rodne neravnopravnosti češće i teže nego muškarci. Muškarci ipak moraju igrati aktivnu ulogu u ovoj bitci, ali kao saveznici, zagovaratelji promjena i njihovi korisnici. Ovdje se ne radi o muškarcima protiv žena, nego o ljudima s predrasudama – i svi se moraju uključiti.

 

Prevela i prilagodila Ela Naranđa

Tagovi: feminizam, jednakost, muškarci i žene, odgoj, stereotipi

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM