U fokusu

Panker protiv rata - završen eksperiment u Savskoj

‘Naravno da bih radije da je prije završio taj prokleti rat, ali ipak sam prije pročitao i tu knjigu’

‘Naravno da bih radije da je prije završio taj prokleti rat, ali ipak sam prije pročitao i tu knjigu’

Eksperiment Njeca Hranjeca, znanog i kao Faraona Slavka, koji mirno stoji i uz pomoć megafona čita Mariju Jurić Zagorku, započeo je jučer u 16 sati prema najavljenom rasporedu i završio jutros 7:15 sati. “Pročitao sam svih 319 stranica romana “Tajna Krvavog mosta” Marije Jurić Zagorke, na lokaciji Savska 77 (to vam je adresa nasuport Savske 66) u Zagrebu. Trebalo mi je ukupno 15 sati i 15 minuta. Naravno da bih radije da je prije završio taj prokleti rat, ali ipak sam prije pročitao i tu knjigu. Zahvaljujem se i ovim putem svima što su pravili ugodno društvo te svim susretljivim građankama i građanima što su nama prisutnima sa ove strane ceste donjeli nešto za pojest, popit, a i deke te jastuk za sjedenje – koji je itekako pomogao da se čitanje i u hladnoj noći nastavi”, poručio je Njec u izvještaju.

Podsjetimo, osnovni je cilj bio istražiti hoće li prije završiti rat ili će on pročitati knjigu. “Rođen sam 25.1.1989. u Zagrebu, u Petrovoj bolnici. Od kada znam za sebe, sjećam se tog prokletog rata kako ubija – što tjelesno, što mentalno –  ljude oko mene, sa svih strana. Sada imam 26 godina te vidim da taj prokleti rat još uvijek traje, budući da se investitori i profiteri očito još uvijek ‘nisu dovoljno nahranili’ na račun istog, jer iz civilizacijskog kriminala ogromnih proporcija – kao što je to bio (i kao što to još uvijek jest) i ovaj rat – jedino investitori i profiteri mogu izaći kao pobjednici. Svi mi ostali samo najebemo, kao što je to empirijski dokazano i u ovom primjeru iz povijesti. Meni je dosta tih pozivanja na krvoprolića i veličanja istih, kao i pasivnosti te papčinstva sugrađanki i sugrađana – onih koji su također ‘kao protiv toga'”, objasnio je Nec Hranjec.

U zaključnom izvještaju je Njec  ukazao i na ponašanje stanovnika šatora. “Stanovnici šatora nasuprot ceste su nam isključivo prilazili u gluha doba noći, kada bi nas ukupno bilo svega troje ili četvero, kako bi od nas pokušavali odgovoriti od nastavka daljnjeg istraživanja prethodno uvježbanim verbalnim spinovima (šta ti mali znaš o ratu?/gdje si bio __?/i takve spike – znate ih već sve napamet), a moje pitanje istima je isto koje sam im rekao i po završetku istraživanja – ako su branitelji, zar ne bi i njima trebao biti interes da se rat uistinu završi, umjesto da isključivo gledaju kako se od istog okoristiti i nakon toliko godina od njegova službenog početka i završetka?”