Vijesti

21.02.2015. 10:55:41 - Ana Maria Filipović Grčić

Crkveni poglavari vraćaju društveni poredak na onaj otprije 500 godina

Kako su svećenici postali stručnjaci za porodništvo?

Teško se u posljednje vrijeme oteti dojmu kako nam čelni ljudi Crkve i države njeguju posebne vještine kako pisanja tako i govorenja, pokazalo se kako imamo nove dramatičare čiji se uratci gotovo mogu slati na Lidrano koliko je pjesničkih figura i metafora u njih uključeno.

Prilikom obilježavanja 55 godina od smrti blaženika Alojzija Stepinca, na misnom slavlju koje je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, nekako su opet u centar pozornosti došla ženska reproduktivna prava. Asocijativnim nizom koji je jasan, očito, samo onome tko je tekst propovijedi pisao, došlo se na temu obitelji, točnije – uz korištenje riječi bolno -  istaknuto je kako se diraju sami temelji ljudske naravi i otajstva života. Zgodna metafora u nezgodnom trenutku, naročito ako u sjećanje prizovemo neke (socioekonomske) realne probleme koji ugrožavaju dostojanstvo pojedinca, pa samim time i zajednice u kojoj živi.

U vremenu kad se ljudi, naročito mlade žene, teško zapošljavaju i gdje ih se nerijetko na razgovorima ispituje planiraju li djecu i/ili brak, ako se i zaposle teže napreduju ili zadržavaju posao, ne čini li se bezobraznom prozivka i neutemeljene optužbe koje stižu iz prostora koji bi po svom opisu trebao nuditi utjehu i spokoj?

U kontekstu političkih promjena kojih smo, nažalost, svjedoci, dodajmo i Ćorušićevu (HDZ) genijalnu ideju kako bi pravo na pobačaj trebalo ograničiti i uvesti obavezu konzultiranja sa svećenikom. Fantastično je upravo koliko su se osilili u procesu ograničavanja temeljnih ljudskih (u ovom slučaju ženskih) prava i kako su na pozornicu došli svećenici koji su odjednom stručnjaci iz područja porodništva, a svoje stavove generiraju iz magične knjige i osobnih uvjerenja.  

Kako takav razgovor mora izgledati? U kojem su trenutku oni postali osposobljeni za savjetovanja ovog tipa? Odakle im pravo?

Bozanićeva izjava kako abortus u našoj zemlji dobiva karakter narodnog samoubojstva nije ništa drugo doli demagogijska floskula koja dobro zvuči zbog svoje dramatičnosti, izbija na sekundu zrak iz pluća svima onima koji nisu upoznati sa statističkim podacima koji oslikavaju sasvim drugo stanje. Narodnog samoubojstva, halo. Narodno nas je samoubila recentna politička povijest. Parabola je potom proširena umetanjem sljedeće dramske situacije u kojoj je ponovljena i parafrazirana Stepinčeva izjava o razvrgavanju bračne zajednice (…Zakoni su Božji usko povezani među sobom, i raskineš li jedan, kidaju se i drugi, i onda se sve ruši kao stroj, što prestaje raditi ako se izvadi ma samo i jedan kotač.) iz koje možemo iščitati kako je, između ostalog, nužno ostati u braku ma kako on loš bio. Stroj i kotač, genijalno. Iz vremena u kojem je izumljen kotač otprilike potječu i izneseni stavovi.

Do sada smo navikli da ovakve tematske i motivske preokupacije dođu u centar pozornosti oko većih kršćanskih blagdana jer je onda najveća posjećenost u crkvama pa njihova riječ dopire do većeg broja ljudi (mobilizacija!), a pogotovo je o Božiću praktično pozvati se na temeljne obiteljske vrijednosti (istovremeno, nikako da se spomene udomljavanje napuštene djece). S obzirom na posljednje iskustvo, može se pretpostaviti da će ovakva demagogija ući u sva misna slavlja.

Iz pozicije u kojoj se moja generacija nalazi, rekla bih kako je prije loša situacija u državi jedina kriva za promjene u demografiji. Od činjenice da gledamo koliko košta najam stana u Australiji jer u matičnoj državi ne nalazimo posla, do činjenice da o našim reproduktivnim pravima odlučuju crkveni poglavari i samoprozvani zaštitnici i zaštitnice obitelji i braka koji svojom pojavom i istupima vraćaju društveni poredak na onaj otprije 500 godina.

Svojom se propovijedi, osim ljudima koji su se ondje našli iz sasvim drugih potreba osim onih da slušaju o propadanju hrvatske nacije, Bozanić se obraćao i gradonačelniku Milanu Bandiću, generalu Mladenu Markaču, Dariu Kordiću, i ništa manje važno, čelnici udruge U ime obitelji Željki Markić. Prikladne li publike. S obzirom da sa Željkom dijeli mišljenje i stavove, ovakav je diskurs mogao biti ostavljen za razgovor uz kavu, jer mu je otprilike tu, ako igdje, i mjesto.

Najgore od svega je što je tek započelo 40dnevno maltretiranje, pa ćemo se s ovom problematikom susretati nekoliko puta dnevno.

Uz pomoć samoga Boga, zagovorom Presvete Bogorodice Marije i bl. Alojzija Stepinca, te brojnih hrvatskih mučenika i svetaca na koje se pozivaju, bilo bi bolje da mole za zdrav razum. Vlastiti.

Tagovi: 40 dana maltretiranja, 40 dana molitve, abortus, bozanić, misa, religija, reproduktivna i seksualna prava i zdravlje, željka markić

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (8)

Stari komentari

Kofola:
Crkvena marva!
21.02.2015. 17:24
Bocko:
Interesantno je kako se svi (opravdano) nakostriješe kada neka spodoba u Saboru samo spomene moguće konzultacije sa svećenikom u vezi pobačaja.
Ali mi sada imamo u postupku razvoda braka sa djecom propisanu zakonsku obavezu konzultacija ocai majke sa teško ideološki indoktriniranim profesionalnim feministicama!

Hoćemo li mi očevi dobiti podršku da se to (što već postoji!) - ukine?
21.02.2015. 18:50
Sinegdoha:
"Ali mi sada imamo u postupku razvoda braka sa djecom propisanu zakonsku obavezu konzultacija ocai majke sa teško ideološki indoktriniranim profesionalnim feministicama!"
Imate li? Pokaži mi, molim te, neki dokaz za ovu tvrdnju.
22.02.2015. 00:19
Bocko:
Dokaz čega?
Da na CZSS rade radikalne feministice, da su psihologinje i socijalne radnice koje tamo rade indoktrinirane ideologijom radikalnog feminizma?

Vrlo jednostavno.
Koliko su u postupku razvoda u cijeloj RH napisale preporuka/mišljenja za sud da dijete ide ocu?
NITI JEDNO !
Osim ako je majka pokojna, ili pobjegla sa ljubavnikom i ne želi čuti za djecu.

Na CZSS rade po programima jednog pedofila, feminističkog ideologa.

90% tih preporuka sudu koje su napisale u CZSS je krivotvoreno na način da se lako dokaže da je krivotvoreno. To je kazneno djelo iz čl. 279. KZ.
Koliko je djelatnica CZSS procesuirano zbog toga?
22.02.2015. 07:50
Sinegdoha:
A kakav ti uvid imaš u osobna uvjerenja psihologinja i socijalnih radnika, kakav uvid imaš u preporuke na sudu koje su napisale? Da, više je žena nego muškaraca koji dobiju puno skrbništvo nad djecom, ali razlog za to definitivno nije to što su, eto, žene.
To da ne postoji niti jedno dijete koje ide ocu je laž, a vjerojatno ne znaš ni koliko muškaraca pristane na model u kojem dijete živi s majkom. Vjerojatno ne znaš ni koliko su češće muškarci skloni "zaboraviti" dijete iz prvog braka kad dobiju novu djecu. Vjerojatno ne znaš koliko muškaraca smatra da je odgoj djeteta briga isključivo žene, što misliš da takvi rade nakon razvoda? Bore se da dobiju dijete, da mogu raditi nešto za što ni sami ne vjeruju da su sposobni?

Našem CZSS može se puno toga prigovoriti, ali nekompetentnost radnica zato što su "radikalne feministice" nije jedna od tih stvari.
22.02.2015. 16:10
Bocko:

Umjesto da ti odgovaram, stavljam dio dopisa koji uskoro ide u Sabor:


Korumpirani sustav CZSS

Centri za socijalnu skrb su institucije koje su potpuno infiltrirane ideologijom radikalnog feminizma. Muškarac tamo nema nikakva prava. Možda je najbolja usporedba je da se muškarce i očeve u postupku razvoda na CZSS tretira onako kako se prije 90 godina tretiralo Crnce u južnjačkin državama SAD u doba segregacije. Kao što je 'crnjo' imao deklarativno ljudska prava, tako slična prava na CZSS imaju očevi – dok šute i znaju što im je činiti.
Ako mislite da nije tako, trebali bi čuti što o svom tretmanu imaju reći brojni očevi koji su tamo bili šikanirani, vrijeđani, ponižavani, lažno prijavljivani za nasilje nad ženom i seksualno nasilje nad vlastitom djecom. Sve se to sustavno zataškava. Čak i kad neki takav slučaj izbije u javnost, svi misle da je to neki izolirani slučaj, neka greška ili nesporazum, ili se radi o kakvom ocu nasilniku koji eto laže za javnost (čega isto ima, ali zapravo vrlo rijetko).
Ono što daje posebnu težinu ovom ozbiljnom problemu je velika vjerojatnost da je cijeli ovaj sustav dizajniran i izgrađen prema zamislima jednog feminističkog ideologa koji je zlostavljač djece i osuđeni pedofil!

Statistika

Statistika nam govori da otprilike 85% djece živi s majkama, 11% s očevima, a preostala djeca kod rođaka ili u domovima. Ili u kategoriji „sa oba roditelja“ iako zapravo nije jasno što ta kategorija predstavlja. Jesu li to djeca koja prilikom rastave još nisu dodjeljena (ali žive s majkom) ili studenti koji više ne žive sa roditeljima?
Ali sama ta brojka uopće ne znači da je takva 'podjela' nastala na bazi nekakvog određivanja tipa „tko je bolji roditelj“.
Jer u slučajevima kada su oba roditelja više ili manje prihvatljivi roditelji koji žele brinuti o djetetu, CZSS piše preporuku a sud odlučuje – više od 99% djece bude dodjeljeno majkama. Manje od 1 % djece bude dodjeljeno očevima.

Kako onda ipak 11% djece bude dodjeljeno očevima?

Zato jer u 2-3% slučajeva imamo da je majka umrla uslijed bolesti ili nesreće.
U jednom zanemarivom postotku majke uslijed vrlo teškog mentalnog oboljenja budu institucionalizirane.
U nekih 5-6 % slučajeva majke jednostavno napuste i muža i djecu i odu, uglavnom sa novim partnerom. I unatoč vrlo upornom angažmanu djelatnica CZSS da majka ipak zatraži skrbništvo da bi njoj mogle napisati preporuku, majka to odbija. Čak i takvu majku u pravilu se smatra boljom od oca s kojim su djeca ostala!
U jednom postotku slučajeva radi se o djeci iznad neke dobi (12 do 14 godina ili starija) koja jasno izraze želju da ostanu sa ocem, pa sud jednostavno ne može zanemariti želju djeteta. Iako se čak i u takvim slučajevima CZSS nerijetko ne obazire na želje djece nego daje preporuke majci. Ponekad djeca koja su u mlađoj dobi dodjeljena majci samostalno odu živjeti kod oca kad navrše 15 ili 16 godina, a otac je još godinama prisiljen zbog sporosti sustava plaćati alimentaiju majci iako djeca žive s njim.

I onda ovdje dodamo onih možda 1% djece koja su dodjeljena očevima koji u postupku razvoda nisu posustali pred terorom sustava.
I tako dobijemo 11% djece kod očeva.

Ali, ono što je žalosno je da niti u tom malom postotku, dijete nikada nije dodjeljeno ocu po preporuci Centra, nego često nakon mučnog i dugotrajnog postupka na sudu u kojem se otac branio od lažnih optužbi, a majka je nakon nekoliko mjeseci ili čak i godina konačno prepoznata kao tako loša osoba da nije podobna da odgaja djecu.

Zapravo se na CZSS uopće ne odlučuje. Vrijedi samo jedno pravilo – dijete ide majci i točka.
U stvarnosti, CZSS nikada ne napiše preporuku da djeca idu ocu. Nikada!

Osim ako je majka mrtva, ili kategorički odbije imati bilo što s djecom - čak i kad je uporno nagovaraju. Čak i majke koje su alkoholičarke i narkomanke, teži psihički slučajevi i one koje se vrate iz zatvora - sve uredno dobiju preporuku da dijete živi s njima. Sve što one trebaju je reći da žele dijete.
Jeste li razumjeli ovo što sam napisao – Centri za socijalnu skrb nikada nisu napisali niti jednu preporuku da je otac bolji roditelj!
U stvari, kad neka loša majka napusti djecu jer je otišla s ljubavnikom, ili je ovisnica ili psihički nestabilna, djelatnice CZSS u pravilu je traže i nastoje privoliti da preda zahtjev da djeca žive sa njom - iako imaju opciju da daju preporuku da djeca žive s ocem koji je mnogo pouzdaniji roditelj i želi brinuti o djeci!
To nije izolirani slučaj! Toliko takvih slučajeva ima da je to mnogo više pravilo nego iznimka. Dobrim očevima CZSS zagorčava život da bi djecu dali lošim majkama.

Za CZSS, sve žene su po defaultu dobre majke, i mora se dokazivati da su loše. Muškarci su svi loši po defaultu, i moraju dokazivati da su dobri. To se proteže i na bake i djedove - oni po majci su svi dobri, a baka i djed očevi roditelji ništa ne valjaju i moraju dokazati da su dobri.

U većini slučajeva ova teška diskriminacija očeva i nije toliko vidljiva.
Danas se u sve većem broju djeca rađaju izvan braka ili ozbiljnih veza koje su pravno jednake braku, pa u takvim slučajevima u startu nema borbe oko skrbništva. Dijete automatizmom ide majci a službe ganjaju oca za alimentaciju. Mnogi od njih i nisu željeli biti očevi, ali ih se ne pita nego ih se ganja zbog alimentacije. Većinom su to nepouzdani ljudi, često i alkoholičari i ovisnici koje majke opravdano i ne žele u blizini svog djeteta.
U slučajevima braka ili ozbiljne veze, kad dođe do rastave, ima puno očeva koji su svjesni da je majka iz raznih razloga bolji izbor. Takvi samo žele imati normalan odnos sa djecom i sa bivšom, plaćati alimentaciju i provoditi vrijeme sa djecom prema dogovoru. Ima i onih koji bi se borili za djecu, ali kad vide koliko je sustav neprijateljski i pokvaren (čuli su kakvo šikaniranje i teror su doživjeli njihovi poznanici), zaključe da je ipak bolje ne upuštati se u bitku koju će gotovo sigurno izgubiti, a koja je traumatična i za djecu i za roditelje. Ali ako je majka koliko toliko normalna osoba, nekako se s tim i pomire. Ali naglasak je da su roditelji koliko – toliko normalne osobe.
U svim tim slučajevima dogovor da djeca ostaju kod majke je unaprijed postignut, i djelatnice CZSS nemaju potrebu krivotvoriti preporuke sudu i raditi druga kaznena djela. Cilj je postignut – dijete ide majci.
Ali ima slučajeva rastave braka kad je majka definitivno i na prvi pogled lošiji izbor – u otprilike 15 do 20 % slučajeva. Najčešće su to slučajevi kada majka ima ozbiljne psihičke probleme i nestabilna je osoba, ili ovisnica, i štošta drugo. Vrlo često je takvo ponašanje i razlog rastave. Kao što je zorno vidljivo iz znanstvene (ne feminističke!) statistike obiteljskog nasilja, žene su jednako ili češće nego muškarci nasilne unutar obitelji, a naročito prema djeci.
U takvim slučajevima, radi se gotovo isključivo o konfliktnim i visokokonfliktnim razvodima. U takvim okolnostima mnogi očevi zaključe da nemaju izbora jer ne mogu dijete ostaviti sa takvom majkom. I tu gdje bi CZSS trebao odmah uvidjeti da nešto ne valja i dati ocu prednost - oni sustavno opstruiraju najbolje rješenje i ulažu silan napor da zagorčaju život svima.


Teror očeva na CZSS

Otac koji se upusti u bitku oko skrbništva odmah će osjetiti neprijateljstvo službenica CZSS. Od trenutka kada izjavi da želi skrbništvo uglavnom nigdje na CZSS ili na policiji nikad neće čuti ništa drugo nego „Što vi hoćete? Pa jasno je da dijete ide majci!“ Interesantno je kako se uza sve zagovaranje 'ravnopravnosti' ovakve rečenice izgovaraju, često i prijetećim tonom prema očevima.

Evo djela jednog e-maila koji je od jednog oca:
" Moram ti reći kako se policajci ponašaju prema meni kad dođem k njima. Svi, ama baš svi mi govore da odustanem, da dijete pripada uz majku, da nemam šanse. Načelnik mi je rekao da je nevažno da li ona pije tablete, da svi piju tablete, da nije važno što manipulira djetetom, da nije važno što prijeti, da nije važno što mi uskraćuje pristup, da nije važno što nema novaca, da ništa nije važno, to je malo dijete, a ona je majka. Istu stvar mi pričaju rastavljene žene, ma svi. Kako može biti u redu korištenje djeteta kao oružje. "

Osnovni problem je što je to raširena kriminalna praksa, a o tome se šuti.



Hoćeš i nastavak?
22.02.2015. 18:31
Sinegdoha:
Ne znam na čemu temeljiš ove tvrdnje, ali nisu točne. Izmaštani razlozi za koje misliš da se nalaze iza određenih statistika nisu temelj za ozbiljan dopis bilo gdje, kao ni ovakav način pisanja.
Moj savjet je da se upustiš u malo ozbiljniji istraživački rad, porazgovaraš sa stručnim ljudima u vezi toga i onda sastaviš nešto suvislo i profesionalnije, ako misliš da stvarno postoji potreba za tim. Ovakvim dopisom nećeš postići ništa, a ako nepravda postoji, mora se ispraviti. Možda, negdje uz put, shvatiš da stvari ipak nisu onakve kakve ti se čine. Sretno!
22.02.2015. 20:57
Bocko:
Čim se ustanovi pravobraniteljstvo za muškarce, prva stvar će biti da pozove sve očeve koji su prošli diskriminaciju u razvodu da to prijave.
A naročito oni koji imaju dokaze kaznenih djela koja se rutinski čine.
Vjeruj mi, protiv 80 % djelatnica CZSS bi se moglo pokrenuti postupak zbog ovih kaznenih djela:


Svaka djelatnica CZSS koja je ikada vodila ili sudjelovala u konfliktnom razvodu počinila je kazneno djelo iz čl. 279. Kaznenog zakona – krivotvorenje službene isprave!
Doslovno!
Članak kaže:
Službena ili odgovorna osoba koja u službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis unese neistinite podatke, ili ne unese kakav važan podatak, ili svojim potpisom, odnosno službenim pečatom ovjeri takvu ispravu, knjigu ili spis s neistinitim sadržajem ili koja svojim potpisom, odnosno službenim pečatom omogući izradbu isprave, knjige ili spisa s neistinitim sadržajem,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Spis koji ide iz CZSS na sud je službena isprava. Djelatnice Centra za socijalnu skrb su službene osobe.
Svaki važan podatak za koji bi osobe morale imati spoznaje da nije istinit a unesen je u spis čini taj spis krivotvorinom, npr. spoznaja o tome da je podnesena lažna prijava.
Ali jednako tako i važan podatak koji se ne unese u spis, a važan je za odluku u postupku na sudu isto čini takvav krivotvorinom.

Nadalje, kada taj spis na sudu bude uporabljen u sudskom postupku, on postaje novo kazneno djelo:

Čl, 305. st. 1. KZ , davanje lažnog iskaza:
Svjedok, vještak, prevoditelj ili tumač koji u prethodnom kaznenom postupku, u postupku pred sudom, međunarodnim sudom čiju sudbenost Republika Hrvatska prihvaća, arbitražom, u prekršajnom postupku, upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom postupku dade lažni iskaz, nalaz ili mišljenje ili nešto lažno prevede,kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Članak 306. KZ, Sprječavanje dokazivanja:
St.(2) Tko s ciljem da spriječi ili znatno oteža dokazivanje u postupku pred sudom, međunarodnim sudom čiju sudbenost Republika Hrvatska prihvaća, arbitražom, u prekršajnom postupku, upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom postupku sakrije, ošteti ili uništi predmet ili ispravu koji služe dokazivanju, krivotvori dokaz, ili tko podnese takav dokaz znajući da je riječ o krivotvorini,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Stručni timovi sastavljeni su od 'stručnih osoba' koje vještače – pišu preporuke i mišljenja. Sadrže i psihološka vještačenja koja su napravile psihologinje, a u stručnom timu je gotovo uvijek i pravnik.
Sve te osobe zapravo znaju, ili bi trebale znati, da organizirano čine kaznena djela.

Većina normalnih ljudi čudi se kako su u nekim drugim vremenima podanici totalitarnih režima sustavno proganjali nevine ljude, uvjereni od strane ideologije u koju su vjerovali da postupaju ispravno. A eto, danas se to isto događa tu pored nas.
Kada će, i hoće li osobe koje čine ova kaznena djela ikad biti adekvatno kažnjene, i što je još važnije – udaljene sa svojih pozicija?

22.02.2015. 21:04

Stup srama

Iz drugih medija

AEM