Vijesti

19.08.2015. 08:15:00 - Karmela Gajdek

Što možemo učiniti za bolji položaj žena u politici?

Kvote su (ipak) najbolje rješenje

Za ili protiv kvota

Nije tajna da su žene podzastupljene na svim razinama vlasti diljem svijeta.

Mnogi ljudi se slažu da bi na vodećim pozicijama omjer snaga trebao biti 50:50, no ne slažu se svi kako do toga doći. Neki smatraju da vlade država moraju stvoriti strukturu koja će održavati balans i omogućiti roditeljima da usklade posao i obitelj. Svaki drugi način, vjeruju oni, jest umjetan način. Za druge, pak, promjena mora ići odozgora prema dolje. Oni smatraju da obavezne kvote omogućavaju više žena u poslovanju i politici. Bez kvota, smatraju oni, napredak će biti spor jer žene, trenutno, a vjerojatno i u bliskoj budućnosti, nisu i neće biti potpuno ravnopravne u utrci za ključne pozicije.

Dakle, kvote jesu učinkovite, ali pitanje je jesu li najbolje i jedino dovoljno rješenje? U mnogim slučajevima, kako primjeri iz prakse pokazuju, kvote doista jesu učinkovite, ali samo u onim slučajevima kada su popraćene snažnim ženskim pokretom. U konačnici to znači da politike kvota trebaju težiti ostvarenju ciljeva, a prije svega pravdi za žene i čitavo društvo.

Trenutno je u mnogim zemljama više školovanih žena nego muškaraca, ali zbog patrijarhalnih rodnih uloga one vrlo rijetko dobivaju političku moć. Stoga, primjena kvota je način da se osigura veće prisustvo žena u politici. One doista nastoje mijenjati stereotipe da područje političkog djelovanja nije za žene, te smanjuju mušku dominaciju u politici. Međutim, one mogu imati negativne posljedice, poput napada na zasluge te diskreditiranje svih političarki umjesto povećanja zastupljenosti žena.

U zemljama u razvoju, kvote se uglavnom usvajaju zbog međunarodnog pritiska. U tom slučaju, one nisu organski proces iznutra, nego su nametnute izvana. Međutim, ako nema unutarnjeg procesa, onda je vrlo malo prostora za stvarnu promjenu muške dominacije i strukturne promjene.

Ako su kvote samo nametnute izvana i služe zato da bi zadovoljile formu, a bez čvrstog ženskog pokreta i razumijevanja potrebe i uloge žena u politici, onda one u konačnici neće donijeti korist nikome – niti ženama niti društvu u cjelini.

U svom istraživanju Homa Hoodfar i Mona Tajali navode kako su najveći/e zagovornici/e kvota podzastupljenog spola aktivisti i aktivistkinje, jer ih vide kao mjeru u borbi protiv diskriminacije i kao unaprjeđenje zastupljenosti marginaliziranih skupina.

S druge strane, najveći protivnici kvota su grupe političara/ki koji smatraju da osoba treba biti birana isključivo na temelju zasluga, ne uzimajući pri tome u obzir spol ili marginaliziranu skupinu.

Hoodfar i Tajali iznose još nekoliko argumenata za i protiv.

Prema njima, argumenti ZA su sljedeći: kvote će osigurati jednaku zastupljenost muškaraca i žena, te unaprijediti demokraciju; kvote će prisiliti političke stranke da zaposle i uključe više žena; žene čine polovicu stanovništva; kvote će omogućiti ženama da uđu u političke strukture kao skupina što čini kritičnu masu, a ne samo kao pojedinke; ženske kvalifikacije su podcijenjene u odnosu na muške kolege; kvote ne diskriminiraju muškarce već su odgovor na stoljetne diskriminacije žena; kvote su dobre za imidž stranke (studije pokazuju da kandidatkinje privlače javnost).

Dok su argumenti PROTIV sljedeći: nekvalificirane žene mogu zasjeniti kvalificirane muškarce jer kvote krše princip zasluge; kvote naglašavaju spol političara/ke iznad kvalifikacije i političkih uvjerenja; kvote su nedemokratske; kvote diskriminiraju muškarce; žene ne predstavljaju jednu interesnu skupinu; kvote mogu zapravo postati trajne za žensku reprezentaciju umjesto privremene mjere; implementacija kvota je previše nepouzdana.

Sve u svemu, smatraju Hoodfar i Tajali, kvote podzastupljenog spola se smatraju važnim sredstvom za rješavanje ženske političke zastupljenosti, iako rezultati nisu svugdje isti, a njihovo provođenje je složen proces koji zahtijeva mnogo aktivizma i istraživanja prije njihovog dizajna, te pomno praćenje njihove implementacije.

Do sličnih argumenta je u svom istraživanju došla i Drude Dahlerup, s tim da dodatno navodi kako su i neke žene protiv kvota, jer ne žele biti izabrane samo zato što su žene.

Nadalje, za kvote je potrebno određeno vrijeme provedbe, kako bi se mogao vidjeti njihov učinak. Niti vrijeme niti učinak nisu istovjetni u svim zemljama jednako, a u velikom dijelu, ovise i o dizajnu samih kvota.

No, istraživanja nam ipak podastiru vrlo dobra iskustva nekih zemalja u provedbi politike kvota.

Povijest izbornih kvota datira iz 1930. kada je Indija (još pod britanskom vlašću) ozakonila kvote na lokalnoj razini. Osim na žene, kvote su se odnosile i na marginalizirane skupine iz različitih kasti.

Od 1930. do 1980. tek je 10 zemalja ozakonilo kvote, tijekom 80-ih još je 12 zemalja to učinilo, dok su tijekom 90-ih kvote ozakonjene u 50 zemalja, te 2000-ih u još 40 zemalja. U međuvremenu su neke zemlje mijenjale svoja zakonodavstva i postotke kvota, no sve u svemu, danas je preko stotinu zemalja u svijetu u kojima su kvote podzastupljenog spola ozakonjene.

Dakle, ideja političkih kvota nije nova, ali se znatno više uvodi zadnjih 20-ak godina.

Pristup kvotama je znatno podržan od ženskih pokreta diljem svijeta, kao i skupina koje se bave ljudskim pravima i mirovnim procesima.

U nastavku teksta donosimo nekoliko različitih primjera kako ozakonjene kvote funkcioniraju u različitim dijelovima svijeta.

Indija – efekti kvota

Viveka Hulyaikar, politologinja sa Sveučilišta Brown istražila je utjecaj kvota u Indiji.

Od 1993. godine, 33 posto mjesta u lokalnim skupštinama (panchayats) je rezervirano za žene.

Neki ljudi su u početku imali otpor prema ženama. Neki su čak stavljali članice svoje obitelji na vrhove lista kako bi zadovoljili vlastite ambicije. No, nakon 20-ak godina promjene su vidljive. Žene su danas priznate u svojim lokalnim zajednicama i često su na mjestima liderica.

Iako neki ljudi vjeruju da od kvota mogu profitirati samo pojedinci/ke koje će vodstvo stranaka staviti na liste kako bi zadovoljili zakon, te da nitko drugi od toga neće imati koristi; slučaj Indije govori da to baš i nije tako.

U slučaju Indije dokazano je da je, od kada se koriste kvote, sve više sredstava usmjereno za potrebe svih u lokalnim zajednicama (poput vode za piće).

Hulyaikar zaključuje kako je nakon 20 godina zakonske odredbe o kvotama i većim prisustvom žena u politici u Indiji znatno smanjena korupcija – financijski transferi su postali transparentni i o njima se raspravljalo. Također, obrazovanje djevojčica i djevojaka poraslo je za gotovo 40 posto.

Kvote u skandinavskim zemaljama

Sljedeći primjer su nordijske zemlje. Tijekom 70-ih i 80-ih godina feministkinje iz svih pet nordijskih zemalja upozoravale su na patrijarhalne političke institucije te govorile na političkim skupovima kako je to nedemokratski i neprihvatljivo. Ženski pokreti lobirali su oko pitanja socijalne pravde za sve. One nisu samo lobirale u političkim strankama, nego su se udruživale u saveze i kada god je bilo moguće stavljale su feministkinje i ženske aktivistkinje u stranačke strukture i druge političke pozicije – radom unutar institucija nadale su se da će mijenjati i nanovo oblikovati  javno mnijenje. Postupno, mnoge feminističke organizacije su se pretvorile u ženske odbore političkih stranaka (uglavnom lijeve stranke), dok su neke feminističke organizacije ostale neovisne o stranačkim strukturama, posvećujući svoju energiju kampanji za ravnopravnost spolova.

Njihove strategije podizale su javnu svijest i ukazivale da patrijarhalno uređenje nije prirodno, već je rezultat umjetnih pravnih sustava i podmukle rodne ideologije koja se preslikava na mušku dominaciju u političkim strukturama i kulturi.

U nordijskim zemljama najveća je parlamentarna zastupljenost žena (ako izuzmemo Ruandu), te je ovo model koji slijedi niz drugih zemalja. Njihova progresivna politika, posebno u područjima obrazovanja, zdravstva, zapošljavanja i majčinstva uvelike je poboljšala položaj žena u društvu. Danas su nordijske zemlje uveliko hvaljene za svoju demokratsku stabilnost, sekularizam, egalitarizam, socijalni standard i dr.

Iako su nordijske žene među prvima u Europi ostvarile svoja politička prava (prvenstveno pravo glasovanja), ipak im je trebalo gotovo 70 godina da postignu današnju razinu ravnopravnosti.

Žene u drugim zemljama mogu učiti iz nordijskog primjera, ali moraju biti svjesne da ove strategije ne mogu biti usvojene u cijelosti kao model koji treba slijediti. Umjesto toga, moraju ga prilagoditi za svaku zemlju posebno.

Kvote u Ruandi

Zanimljiv primjer je i Ruanda. Prvi poslijeratni lokalni izbori u Ruandi održani su 1999. godine, a žene su osigurale da prijelazna vlada usvoji strategiju koja jamči dugoročnu prisutnost žena u političkom odlučivanju.

Prvi parlamentarni i predsjednički izbori održani su 2003. godine.

Na parlamentarnim izborima 2008. godine žene su postigle većinsku parlamentarnu zastupljenost kao prva zemlja u svijetu koja je postigla čak 56,3 posto, odnosno 45 žena od ukupno 80 mjesta, s tim da su 24 žene izabrane od strane ženskog vijeća za popunu rezerviranih mjesta, dok je 21 žena izabrana izravno na izborima. Ovime su nadmašene i nordijske zemlje, a parlament u Ruandi je jedini na svijetu gdje sjedi većina žena.

Nakon ratom devastirane zemlje glavna uloga žena u političkom odlučivanju bila je obnoviti društvo i smanjiti korupciju. Tijekom rata, a nakon genocida i stravične krize sve više je rastao ženski pokret koji je odigrao ključnu ulogu u obnovi ratom razrušene zemlje. Da bi se bolje razumjela uloga žena u ovom kontekstu važno je naglasiti da je veliki genocid izvršen upravo nad ženama. Tijekom rata nad ženama je izvršen genocid povezan s nasiljem i silovanjem. Žene su seksualno mučili izričito politički i etnički motiviranom svrhom (Hutue protiv Tutsija).

Nakon rata, upravo su žene bile te koje su  mogle doprinijeti izgradnji mira. One su na sebe preuzele odgovornost za izgradnju i obnovu zemlje. No, u njihovom slučaju svakako valja uzeti u obzir da je veliki dio muškaraca ubijen, da je jedan dio pobjegao iz zemlje, te da jedan dio preostalih muškaraca to nije mogao iz moralnih razloga. Stoga nije niti bilo velikog izbora niti otpora da žene preuzmu 'stvar u svoje ruke'.

Također, prijelazna vlada Ruande nakon rata je imenovala dvanaesteročlanu Ustavnu komisiju kako bi izradila ustav. U komisiji su bile i tri žene.

Danas političke stranke u Ruandi imenuju više kandidatkinja za izbore nego je propisano kvotama, te apeliraju na većinsko žensko biračko tijelo upozoravajući na važnost ravnopravosti.

Politička zastupljenost žena na Bliskom istoku nakon Arapskog proljeća

Politička participacija žena u zemljama MENA (Middle East and North Africa) nakon Arapskog proljeća je smanjena. Iako su žene u Arapskom proljeću, kao i u prethodnim revolucijama, odigrale značajnu ulogu, one danas nisu dostigle stupanj političke participacije koja reflektira njihov udio u rušenju režima.

Patrijarhalno i fundamentalističko društvo uporno ih vraća natrag na tradicionalne rodne uloge koje se od žena očekuju.  U većini zemalja MENA, žene su nakon Arapskog proljeća zastupljene s tek nekih 10 posto u svojim nacionalnim parlamentima, što je u većini zemalja manja zastupljenost nego prije Arapskog proljeća.

Iako su žene u revolucijama odigrale ključne uloge, prijelazne vlade nisu dovoljno uključivale žene u tijela odlučivanja što pokazuju svi izbori. Tako arapska regija ostaje jedina na svijetu u čijim parlamentima sjedi tako mali postotak žena.

Zagovornici/e prava žena traže istinske preobrazbe koje će osigurati jednaka prava svih građana i građanki, te mogućnost jednakog sudjelovanja za muškarce i žene.

Drugi ključni faktor je ekonomsko osnaživanje jer postoji visoka nezaposlenost mladih i niska razina sudjelovanja žena na tržištu rada.

Prepreke za punu i smislenu političku participaciju žena s kojima se suočavaju žene u regiji MENA, nakon Arapskog proljeća su brojne, raznovrsne, složene i međusobno povezane.

Međusobno povezani čimbenici o kojima ovisi kvaliteta i sudjelovanje žena u politici su prekid nasilja nad ženama u privatnom i javnom životu, pravna reforma, mijenjanje stavova društva u cjelini, podupiranje obrazovanja za žene te veća mogućnost zapošljavanja.

Istraživanja pokazuju da pitanja koja se odnose na kvalitetu političke participacije žena u zemljama MENA nisu adekvatno riješena niti su kvote dovoljne za rješavanje temeljenih društvenih i ekonomskih uzroka isključivanja žena iz političkog djelovanja.

Stoga, preporuka je da međunarodna politička tijela poput UN-a, donesu mjere i programe za stvaranje smislene promjene spomenutih faktora, te mehanizme praćenja i odgovornosti za procjenu razvoja.

Kvote u trgovačkim društvima

U posljednje vrijeme politika kvota se želi implementirati i u ekonomski sektor. Tako je u  Norveškoj Zakon o kvotama u trgovačkim društvima donesen 2005., ali su ga tvrtke trebale ispoštovati do 2008. U početku je većina tvrtki pokušala izbjeći novo pravilo. Međutim, do 2008. je doista dosegnut udio žena u odborima od 40 posto. Istraživanja Marianne Bertrand i Sandre E. Black Sissel Jansen su pokazala da žene dovedene na te pozicije doista imaju izvrsno obrazovanje i da su stručne. Također, kvote su dovele do smanjenja jaza u plaćama među članovima/icama uprave.

Istraživanja su, također, pokazala da je u tvrtkama došlo do manjeg otpuštanja radnika/ca, a velika je vjerojatnost da su tome doprinijele upravo žene zbog veće brige o radnicima/cama, te da žene dublje i šire promišljaju.

Međutim, povećanje broja žena na čelnim pozicijama tvrtki nije imao (ili nema) utjecaja na povećanje plaća žena na nižim razinama. No, to ne znači da kvote ne funkcioniraju. Kvote su poslužile za ravnopravnost spolova na jednom određenom području, a to je pozicija moći.

Sličan pokušaj uvođenja rodnih kvota u izvršna tijela dioničkih društava u zemljama članicama EU nažalost je propao.

Naime, prema prijedlogu koji su poduprli odbori za prava žena i rodnu ravnopravnost te pravna pitanja do 2020. godine, u upravnim odborima tvrtki najmanje 40 posto savjetodavnih mjesta trebalo je pripasti ženama.

Međutim, na nedavno održanoj sjednici Vijeća EU prijedlog nije podržan od strane većine članica.

Sveukupno gledajući, mi ipak još uvijek živimo u patrijarhalnom društvu i sveukupno je muška moć još uvijek dominantna. Stoga za dublje društvene promjene ipak treba pričekati, ali kako i istraživanja pokazuju, one dolaze postupno. Uostalom, zemlje koje imaju ozakonjene kvote ipak imaju brži napredak.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Tagovi: argumenti, iskustva, kvote u politici, politika, svijet, učinkovitost, žene, žene u politici

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (5)

Stari komentari

muško:

Zanimljivo da se i ovaj bivši zakon o kvotama u politici nalazi već dvi ipo godine na ustavnom sudu,


USTAVNI SUD
REPUBLIKE HRVATSKE
Trg Svetog Marka 4
10000 ZAGREB
Na temelju članka 38. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (“Narodne novine” br. 49/2002.–pročišćeni tekst) podnosimo

P R I J E D L O G

za pokretanje postupka za Ocjenu suglasnosti članaka 5., 6., 14., i 22. Ustava Republike Hrvatske sa Zakonom o ravnopravnosti spolova od 15. srpnja 2008. NN 82/08 članak 12. i članak 15., a kojim se jamči, počevši od lokalnih izbora 2013. uravnoteženost izbornih lista po kriteriju spolnosti čime su u bitnomu povrijeđene navedene odredbe Ustava a Zakon je i u koliziji sa Zakonom o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne samouprave, članak 15. po kojemu se to određuje Statutom političkih stranaka ili posebnom odlukom tijela stranke na temelju Statuta.

I. Predlagatelj ističe članak 5. Ustava Republike Hrvatske koji kaže da su svi pred zakonom jednaki, nema povlaštenih a prava i slobode se mogu ograničiti samo da bi se zaštitila prava i slobode drugih ljudi. Kako se nedvosmisleno ovim člankom štite prava i slobode svih i ne ističe se spolnost kao jamac bilo kakvih posebnih prava, a niti bilo kojim drugim člankom, držimo da se ovim Zakonom diskriminiraju određene osobe koje se identificiraju isključivo po svomu spolu. Zakon, naprotiv ograničava prava upravo onima koji žele postići uravnoteženost, ograničivši ženske osobe na samo četrdeset postotnu zastupljenost na izbornim listama za Hrvatski sabor, Europski parlament i za članove lokalnih predstavničkih tijela. Zakon je diskriminirajući i po pitanju izbora za načelnike, gradonačelnike, župane jer se tu uopće ne regulira uravnoteženost pa se može dogoditi da svi oni budu jednoga ili drugoga spola.

II. Članak 6. Ustava Republike Hrvatske nedvosmisleno govori o političkim strankama i da njihovo unutarnje ustrojstvo mora biti sukladno temeljnim ustavnim i demokratskim načelima. Ustavni sud sukladno članku 129. st.8. Ustava RH – nadzire ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka i može u skladu s Ustavom zabraniti njihov rad. Za pretpostaviti da sve registrirane političke stranke djeluju u skladu s Ustavom, pa su iste potpuno samostalne u sastavljanju izbornih lista i to po Zakonu o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne samouprave, članak 15. To jasno određuje, ili Statutom političkih stranaka ili posebnom odlukom tijela stranke na temelju Statuta. Držimo da je taj Zakon obvezujući za političke stranke i ne može se podrediti Zakonu o ravnopravnosti spolova.

III. Članak 14. Ustava RH jamči da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki. Pitamo se što bi se dogodilo kada bi sve te skupine zatražile ravnomjernu zastupljenost na izbornim listama, kao što to određuje sporni Zakon o ravnopravnosti spolova. Članak nedvosmisleno kaže da sve te skupine imaju jednaka prava, uključujući i spolne skupine bez obzira na spol.

IV. Članak 22. Ustava RH jamči da je čovjekova sloboda i osobnost nepovrediva. Nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud. Sporni Zakon ograničava slobodu djelovanja političkih stranaka, ograničava kandidiranje po sposobnosti kandidata a nameće kandidiranje po spolu osoba u odnosu 60/40 % u korist muškoga spola. Tim Zakonom se uvelike narušava kvaliteta lista, jer tko može jamčiti da će se u malim sredinama naći dovoljan broj kvalitetnih i sposobnih kandidata, ako je glavni kriterij spolna pripadnost kandidata/tkinje. Diskriminiraju se i određene stranke, čija ideologija možda nije kompatibilna s jednom ili drugom spolnom skupinom. Npr. Demokratska stranka žena, koja je uredno registrirana i djeluje u skladu s Ustavom. U podređenom su položaju i stranke konzervativnih i tradicionalnih političkih načela u odnosu na lijevo liberalne čija ideologija vješto podilazi ženskom spolu.

V. Na temelju svega navedenoga predlaže se da Ustavni sud pokrene postupak radi ocjene suglasnosti članaka 5., 6., 14. i 22. Ustava Republike Hrvatske i Zakona o ravnopravnosti spolova te da nakon provedenog ustavno-sudskog postupka utvrdi nesuglasnost Ustava sa Zakonom te da isti ukine i ukloni iz pravnog poretka Republike Hrvatske kako bi se onemogućilo daljnje kršenje Ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda.

Zagreb, 22. listopada 2012.

Josip Miljak, predsjednik HČSP-a
hcsp.hr/zakon-o-ravnopravnosti-spolova-je-protuustavan

"
25.02.2015. 11:05
muško:

Nisam imao pojma da se ovo već nalazi na ustavnom sudu mislim da će sigurno i ovaj novi izborni zakon poslat također na ustavni sud
25.02.2015. 11:40
Bocko:
Razmišljam do čega će dovesti ovo prisilno uguravanje feministica na pozicije.

Prvo, u tvrtkama to će dovesti di slabijih poslovnih rezultata. Analize britanske gospodarske komore već ukazuju na takve učinke. Naravno da feministice sveudilj tvrde da takve firme 'bolje posluju'. Ali takvi pokazatelji bili su samo na početku, jer je feministički lobby ciljao samo na tvrtke koje su imale najbolje poslovne rezultate. U takvim tvrtkama vlasnici su si mogli priuštiti takav (dobar marketinški) potez. Ali kad je muzika stala, sad se pokazuje drugačija slika.

Ali, mnogo lošije će sve to završiti sa politikom.

Kada u parlament uđe više šena koje su na liste došle sa feminističkom agendom, one će u parlamentu još više pritiskati za još veće povlastice žena.
A situacija je već sada neodrživa. To će neminovno dovesti do toga da će se formirati grupacije, pa i stranke, koje će zagovarati prava muškaraca. I onda će se redom rušiti sve nepravde koje sada trpe muškarci.
Tako će na kraju žene ostajati bez brojnih benificija kojih uopće i nisu svjesne - u zdravstvu, u mirovinskom sustavu, bezbrojne povlastice na poslu, u obrazovanju, ... jer će muškarci opravdano tražiti jednaka prava.
Neće više nigdje biti - dame imaju prednost, nego tko prvi...

Na kraju će žene u očaju zazivati da se vrati onaj sustav od prije 60 godina, ali muškarci će reći - ne, hvala, ne bi...
25.02.2015. 17:50
još jedno muško:
Barbara sa zebnjom otvara plavu kuvertu koju joj je upravo uručio poštar. Čita, a zatim se blijeda, jecajući spušta u naslonjač. Za nju više život nema smisla. U dopisu sa općinskog suda piše:
"Vaša zahtjev za skrbništvom nad maloljetnim M.N.(6) i maloljetnom R.N.(8) je odbijen."
Preskače pravne formalnosti i čita obrazloženje presude:
"Ulaskom u EU Hrvatska je prihvatila niz obaveza vezanih za ravnopravnost spolova. Prema konvencijama koje je Hrvatska potpisala i Zakonu o ravnopravnosti spolova dužni smo otkloniti podzastupljenost muškog spola prilikom dodjele roditeljske skrbi. Prihvaćanjem kvote od minimalno 40% zastupljenosti očeva naša obaveza je da ocu L.N.(34) ponudimo skrbništvo nad djecom rođenom u braku sa B.N(32).Na preporuku nadležnog CZSS otac je pristao preuzeti skrbništvo nad maloljetnim M.N.(6) i maloljetnom R.N.(8). Budući da su svi uvjeti ispunjeni-muškog je spola, ima stalna primanja i protiv njega se ne vodi kazneni postupak sud je donio odluku da se skrbništvo dodijeli L.N koje je i biološki otac djece.

Uzimajući u obzir dosadašnje besprijekorno izvršavanje roditeljskih obaveza B.N. ima pravo viđati djecu svaki drugi vikend te biti sa njima jednom godišnje u neprekinutom trajanju od minimalno 10 dana.
Uvažen je i zahtjev oca da se djeci omogući zadržavanje standarda koji su imala boraveći kod majke. Budući da očev prihod ne pokriva troškove aktivnosti kojima se djeca bave odlučeno je da B.N. plaća alimentaciju u iznosu od 4.700 kn po djetetu što je u skladu sa visinom njezinih primanja."

Mislite da ovo nema nikakve veze sa uvođenjem kvota u politici? Pa čak bi se i složio. Ovdje se radi o pojedinačnim sudbinama nekoliko desetaka tisuća djece, a političari odlučuju o sudbinama čitave nacije.


P.S.
Ovo je moj amaterski pokušaj impersonizacije rada sudbene vlasti. Vjerujem kako posjetioci Libele mogu puno bolje. Pa ako se nekom da neka napiše sličnu odbijenicu za dobivanje posla ili upis na fakultet gdje vlada podzastupljenost nekog spola. Zatim je potrebno zamisliti da si sam dobio takvu odbijenicu ili je u glavnoj ulozi netko tebi drag-dijete, suprug, sestra...
Mislite li i dalje da su kvote dobra stvar? Nakon probijanja leda sa političarima ne postoji razlog da se ovo sredstvo jačanja demokracije i suzbijanja diskriminacije ne primijeni i na desecima drugih slučajeva.
Civilizacije su propadale iz različitih razumljivih razloga-glad, ratovi, bolesti. U povijest bi mogli ući kao prva civilizacija koja je propala zbog nevjerojatnog i teško objašnjivog eksperimenta-političke korektnosti.
25.02.2015. 19:49
Bocko:
@jjm

"25. 04. 2019. :
Odlukom predsjednice republike povlače se svi muški pripadnici intervencijskog kontingenta iz RH u sastavu intervencijskih snaga EU u Tunguzistanu. Uslijed ustavne tužbe SMH (Stranke muškaraca Hrvatske) ustanovljeno je kršenje kvote od min. 40 % žrtava svakog spola u ratnim operacijama. Do sada je poginulo 28 i ranjeno 67 muških članova kontingenta , a među ženskim članovima ima samo 1 poginula i 3 ranjene. Zato se svi muški članovi kontingenta zamjenjuju ženama dok se ne postigne minimum 40% žena žrtava. Zbog manjka žena vojnika u borbenim postrojbama sve vojnikinje i časnice iz neborbenog sektora preraspoređuju se u borbene postrojbe koje će biti poslane u misiju u Tunguzistan.
Zbog manjka vojnikinja Vlada RH naređije ograničenu mobilizaciju žena u dobi 19 - 25 godina koje će proći ubrzanu vojnu obuku. Djevojke koje navršavaju 17 godina dužne su upisati se u vojnu evidenciju..."


Službenica NN koja radi na šalteru u HEP-u dobiva dopis iz uprave:
" Sa žaljenjem Vam moramo saopćiti da zbog obavezne kvote od 40% muškaraca na svim radnim mjestima moramo na vaše radno mjesto zaposliti muškarca. Nudimo vam prekvalifikaciju za montera dalekovoda, Interventne ekipe montera dalekovoda i isto moraju ispuniti kvote od min. 40% žena."

Drage dame, je li vam ovo smiješno? Nerealno?
Što kada se kvote počnu doslovn primjenjivati posvuda, a ne samo gdje to odgovara feministicama?
25.02.2015. 21:02

Stup srama

Iz drugih medija

AEM