Facebook komentari

Stari komentari

Iznenađena sam za Sjedinjene Države, za Europu ne, ali SAD i još tolikaaa razlika...
Strašno...

Što reći, užasno i tužno. Ogromna nepravda. Sramota :/

Mene fascinira što takva nepravda postoji i u 2014. godini. Pa zar nije više krajnje vrijeme da se prestane omalovažavati ženski rad? Zar i danas ženske ruke manje vrijede?

Feminizam – mit o pay gapu


Mit o pay gapu ili Wage gapu ili razlici u plaći je jedan od najglupjih feminističkih mitova.
U stvari , širenje tog mita u današnje vrijeme samo pokazuje u kojoj mjeri su ljudi podložni glupavim ideologijama, i uopće ne razmišljaju svojom glavom.
Taj glupavi mit zapravo pokušava uvjeriti svekoliko žensko pučanstvo da su pohlepni patrijarhalni kapitalisti toliko glupi da će radije zatomiti svoju pohlepu i zdravi razum, i umjesto da na neki posao zaposle ženu i daju joj manju plaću, oni će radije za isti radni učinak zaposliti muškarca i platiti ga više!

Tko god ne uviđa koliko je ovaj mit glup, taj ima kvocjent inteligencije manji od broja cipela !!!

I tu podlu laž uredno nam svake godine, čak nekoliko puta godišnje, bezočno serviraju razne feministice, čak i kroz državne institucije:
Žena za isti posao ima manju plaću! Za svaki euro koji zaradi muškarac, žena primi 83 centa, po nekim drugim pokazateljima tek 64 centa!
I nitko nikada ne opovrgne tu podlu laž!
Nitko ne kaže da to nije plaća za isti posao, isto radno vrijeme, iste radne uvjete, isti radni učinak, isto radno iskustvo, itd, itd... U stvari, kad bilo koga tko iznosi ove laži tražite da navede vrlo konkretno primjer gdje u potpuno istim i mjerljivim uvjetima unutar iste tvrtke ili ustanove muškarac i žena imaju različite plaće – svi zamuckuju! Nitko ne može iznijeti jedan jedini takav transparentni primjer!

Naravno da razlike u plaćama postoje. Ali one ne ovise o spolu. Različiti iznosi plaće za oba spola za potpuno isti posao su sveprisutne. Unutar EU raspon plaća za potpuno isti posao je vjerojatno čak i 1:20 ! Unutar svake države, za potpuno isti posao oba spola će primiti različitu plaću ovisno o tome rade li u državnoj službi, javnom poduzeću ili privatnoj tvrtki; često i u raznim djelovima države postoje razlike u plaćama. U privatnoj tvrtki, gazdi se može netko sviđati više, ili mu je u rodu pa će njemu ili njoj dati veću plaću. Općenito, ako tvrtka bolje stoji, u pravilu će i plaće biti bolje, ako je tvrtka u dubiozama, bit će minimalac.
Ali tvrditi da bi netko za isti posao plaćao 1 euro muškarcu kada može plaćati 83 centa ženi je upravo glupo. Kada bi se za potpuno isti posao i radni učinak moglo nekome plaćati manje, poslodavci bi to i radili. Kada bi to unutar bilo koje države bilo moguće, onda bi poslodavci zapošljavali samo žene, imali manje troškove i bili konkurentniji. Pomeli bi konkurenciju. Ali to se ne događa – poslodavci ne zapošljavaju žene unutar iste države, nego presele tvornicu tamo gdje je radna snaga jeftinija – na drugi kontinent.

Kako je zapravo krenuo mit o razlici u plaći?
Krenuo je naravno – od statistike.
Kad se gleda ukupna godišnja zarada muškaraca i ukupna godišnja zarada žena, onda je ta razlika u svim državama zapadne civilizacije otprilike u omjeru 1:0,85.
Ali kolio je statistika varljiva, najbilji primjer su možda prosječne plaće u građevinskom sektoru – žene tu imaju u prosjeku i do 25 % veće plaće!
Pogodite zašto.

Dr Warren Farrel, jedan od u svojoj knjizi – Why men earn more (Zašto muškarci zarađuju više) potpuno razbija tezu o diskriminaciji žena, te upućuje na prave razloge različitih primanja. Dr Farell navodi 25 razloga koji utiču na to da muškarci zarađuju bolje, ali ne zaustavlja se na tome. U knjizi se objašnjava da je to svjestan izbor žena, jer žene bolje balansiraju posao i svoj osobni život. To što žene zarađuju manje ne znači da imaju lošiji život, nego često upravo obrnuto!

Koje su to kategorije koje muškarcima daju veće plaće?
Rad u vrhuhskim tehnologijama , u „pravim“ (ne društvenim) znanostima, rad na opasnim radnim mjestima, rad na poslovima gdje su izloženi vremenskim uvjetima ( kiši, snijegu, vjetru), rad na poslovima koji uključuju financijski rizik i emocionalni stres, rad u najgorim smjenama i u najgorim danima u tjednu, rad sa puno prekovremenih sati, dulje radno iskustvo, više staža na istom radnom mjestu, manje godišnjeg odmora , putovanje na udaljena radna mjesta, preseljenje zbog radnog mjesta , itd, itd...
Unutar istih zanimanja žene biraju zanimanja sa manje stresa i boljom radnom satnicom. Tako su među liječnicima žene biraju opću praksu, pedijatriju, stomatologiju, a muškarci kirurgiju..... Čak i unutar grane kirurgije, žene često biraju manje zahtjevne specijalizacije (koje su ujedno i manje stresne, ali i manje plaćene) i odbijaju raditi dežurstva i prekovremene sate.
Nedavno je ministarstvo zdravlja Velike Britanije izrazilo zabrinutost zbog takvog postupanja žena liječnica – i specijalizantica i onih opće prakse.

Upravo je iz Engleskog zdravstvnoeg sektora došla tuzba eurpskom sudu za ljudska prava radi razlika u plači muškaraca i žena koja je glatko odbijena jer je utvrđeno da nema nikavke diskriminacije , već sam je linkao na libeli

Sve si lijepo opisao Bocko. Ja bih dodao još samo neke sitnice. Pojava da više žena izlazi sa fakulteta stara je cca. 25 godina. Do tada su dominirali muškarci tj. više je muškaraca izlazilo sa fakulteta. Ti muškarci danas predstavljaju najiskusniji i najbolje plaćeni dio radne snage. Za 10-20 godina situacija će biti drugačija jer će ti muškarci otići u mirovinu, a na njihova mjesta dobrim dijelom doći žene koje su brojnije u kategoriji visokoobrazovanih. Ta smjena generacija već se vidi u statistikama koje obuhvaćaju mlađe zaposlenike. U mnogim zanimanjima žene su u prosjeku bolje plaćene od muških kolega ili je razlika minimalna. To se događa zbog većeg broja obrazovanih žena u mlađim kategorijama, a dijelom zbog toga što odumiru neka muška zanimanja i zamjenjuju ih tercijarna i kvartarna zanimanja gdje su žene brojnije i obrazovanije.
Drugi bitan razlog je onaj biološke prirode i to je nešto što se može urediti samo "kastracijom" muškaraca. Kad kažem kastracijom mislim npr. na kvote. Muškarci su skloni riziku i imaju takmičarski duh. Često su to osobine koje su poželjne kod zaposlenika i donose profit. Istina, događaju se i nepoželjne stvari, ali to je još uvijek motor napretka.
Kada smo kod "kastracije" osim kvota postoji i ono koje se događa u obrazovanju i puno je opasnije jer je teško primjetno. Feminizirani nastavnički kadar, ponekad svjesno, ali najčešće nesvjesno stvorio je uvjete koje puno bolje odgovaraju ženskim biološkim predispozicijama. Ovakav pristup obrazovanju stvara generacije nezadovoljnih dječaka koji svoju enegiju usmjereavaju u sasvim pogrešnom smjeru. Prosječni uspjeh osnovnoškolaca (oko pola 0.5 ocjene lošiji prosječni uspjeh) ili količina dječaka koji upisuju gimnazije (samo 35%) ukazuju da bi trebalo nešto poduzeti. Međutim i dalje se forsiraju djevojčice i žene bez obzira što je slična situacija u prošlosti digla sve na noge kako bi se smanjio gap u obrazovanju.
Dakle kroz neko vrijeme pay gap će se evidentno okrenuti na drugu stranu. Tada će se žene ovdje navoditi iste teze kao i mi i postojat će tisuće "znanstvenih" radova koji će objašnjavati kako je sve ok. Samo moramo se svi upitati da li je to jednakost za koju se feminizam zalaže? Po čemu je to sve drugačije od patrijarhata gdje se tvrdi kako žene nisu imale iste mogućnosti izbora. Vi koji imate sinove malo razmislite da li je ovo borba pit bulla i jazavca koji ima polomljene prednje noge. Mislim prije svega na osnovno obrazovanje čije je greške kasnije prilično teško ispraviti.