Vijesti

25.07.2014. 10:42:44 - hrw.org

One su još uvijek tamo

Ratna naplata ženama

(Foto: Human Rights Watch)

Vladine snage, provladina policija i pobunjeničke naoružane skupine u Siriji sustavno su  zatvarali, fizički zlostavljali, maltretirali i mučili sirijske žene tijekom sukoba u Siriji, izjavio je Human Rights Watch u prošlotjednom Izvješću. Vijeće Ujedinjenih Naroda o Uklanjanju svih oblika diskriminacije žena [The United Nations Committee on the Elimination of All Forms of Discrimination Against Women (CEDAW Committee)] provelo je reviziju situacije i položaja sirijskih žena početkom srpnja u Genevi.

Izvješće na 47 stranica teksta, pod nazivom Mi smo još uvijek ovdje: Žene s prve crte bojišnice Sirijskoga sukobaprikazuje 17 sirijskih žena koje su izbjegle u Tursku. Kroz pisane i fotografske portrete, Izvješće dokumentira načine na koje sukob utječe na žene. Žene, prikazane u Izvješću, bile su višestruko zlostavljane  od strane vladinih i provladinih snaga te pobunjeničkih naoružanih skupina poput Liwa'al – Islama i ekstremističkih skupina kao što su Islamska država Irak i SHAM (ISIS). Pojedine aktivistkinje i djelatnice humanitarne pomoći izjavile su da su im prijetili, dok su vlasti ili oružane oporbene snage neke od njih zatvarali i mučili. Šest bivših zatočenica prikazanih u Izvješću fizički su zlostavljane i mučene u pritvoru; jedna je žena bila seksualno zlostavljana nekoliko puta. Druge su navele da su bile žrtve diskriminatornih ograničavanja u slobodi odijevanja i kretanja. Nekoliko je žena ranjeno ili je izgubilo članove obitelji u napadima na civile od strane vladinih snaga.

"Žene nisu pošteđene niti jednog aspekta brutalnosti sirijskog sukoba, no isto tako nisu niti pasivne žrtve. Žene preuzimaju odgovornost – po izboru ili zbog određenih okolnosti – i ne bi zato trebale biti zastrašivane, zatvarane, zlostavljane ili čak mučene", izjavila je Liesl Gerntholtz, direktorica Ženskih Prava u Human Rights Watchu.

Revizija Odbora Ujedinjenih Naroda prilika je za rasvjetljavanje položaja žena u Siriji - konkretno, potrebno je javno izreći da vlada, ali i mnogi drugi nevladini akteri zlostavljaju žene i djevojčice bez ikakvih sankcija, naglasio je Human Rights Watch.

Vijeće bi trebalo pozvati sirijsku vladu da prekine proizvoljna uhićenja, pritvaranja te sve oblike zlostavljanja žena kako bi se mogla istražiti dosadašnja zlostavljanja  i obračunati s počiniteljima zločina. Vijeće je odgovorno za procijeniti jesu li državne snage ispoštovale svoje obaveze prema CEDAW-u, a preporučene akcije bi trebale poboljšati situaciju žena i djevojaka.

Vijeće sigurnosti UN-a, sirijska vlast i ostale strane trebale bi osigurati potpunu žensku participaciju i predstavništvo u svim budućim mirovnim pregovorima i razgovorima, kao i u naknadnim procesima kreiranja politike i izgradnje mira.

Izvješće se temelji na intervjuima 27 žena izbjeglica i predstavnica sedam pružatelja usluga u Gaziantepu i Kilisu u Turskoj, u ožujku i travnju 2014. godine. Pojedine žene su izjavile za Human Rights Watch da ih vladine snage i/ili nedržavne vojne grupe maltretiraju, prijete im ili ih zastrašuju zbog njihovoga mirovnog aktivizma koji uključuje planiranje i sudjelovanje u nenasilnim demonstracijama te osiguravanje humanitarne pomoći za građane i građanke Sirije. Druge žene su opisale svoja iskustva nakon što su postale 'glavama' i uzdržavateljicama svojih obitelji jer su muški članovi zatočeni ili ubijeni.  

Tridesetogodišnja Maisa pružala je medicinske usluge civilima i radila za pro-opozicijsku satelitsku televizijsku postaju prije nego što su je vladine sigurnosne snage zatočile u Damasku, u travnju 2013. godine. Pripadnici sigurnosnih snaga pretukli su je tijekom noći s tankom zelenom cijevi: "Šamarali su me po licu. Vukli me za kosu. Bacili su me na pod, kotrljali me", prepričala je.

Pripadnica sirijskih Kurda, dvadesetčetverogodišnja Berivan, osiguravala je medicinsku pomoć ljudima koji žive u opkoljenom Yarmouk kampu u Damasku kada su je nevladine naoružane skupine Liwa' al-Islam pritvorile. Puštena je nakon deset dana, ali kada je pokušala ponovno otvoriti svoju improviziranu ljekarnu u kampu, ISIS joj je zaprijetio jer je nosila hidžab (maramu na glavi), a ne abayau (dugu padajuću haljinu).

"Ako te ponovno vidimo ovakvu, ubit ćemo te. Ako te ikada vidimo u ovom području – objesit ćemo te", rekli su joj.

Neke nedržavne oružane skupine također su maltretirale i pritvorile žene čiji su profili zabilježeni u Izvješću. Osim toga, nametnule su diskriminatorne politike ženama i djevojkama koje uključuju restrikcije slobodnog odijevanja i slobode kretanja.

Druge žene su izjavile da su bile ranjene ili da su izgubile pripadnike obitelji u napadima na civilna područja.

Četvero od pet Amaline djece ubijeno je u srpnju 2013. u bombaškim napadima u Aleppu. Ubrzo nakon toga, njezin je muž pretrpio moždani udar koji ga je ostavio djelomično paraliziranim i sa smanjenom mogućnošću govora. Kako bi priskrbila mužu adekvatnu rehabilitaciju i liječenje, 44-godišnja Amal morala je krenuti u Tursku. Bježeći iz ratnog područja, obitelj je spavala po parkovima i ulicama, a živjeli su od milostinje koju bi skupili na ulici.

Od ožujka 2011. godine Human Rights Watch razvio je istraživačku misiju diljem Sirije, Turske, Libanona, Jordana te u kurdskom dijelu Iraka kako bi dokumentirao slučajeve kršenja ljudskih prava svih sukobljenih strana, uključujući proizvoljna uhićenja, pritvaranja, mučenja, diskriminatorne restrikcije djevojaka i žena, pogubljenja, nezakonito uništavanje imovine i upotrebu kemijskog i zapaljivog oružja.

U skladu s Poveljom UN-a 1325 i CEDAW-om, koje je sirijska vlada ratificirala 2003., sve zaraćene strane trebale bi poduzeti mjere kojima će zaštititi žene i djevojke od nasilja tijekom sukoba, uključujući seksualno i rodno uvjetovano nasilje. Rezolucija 1325 i CEDAW također zahtijevaju državne stranke da kazne odgovorne za takve zločine te da omoguće potrebnu liječničku, psiho-socijalnu i ekonomsku pomoć, kao i da osiguraju uključenost žena u sve sfere pregovora i uspostavljanja mira.

"Sirijske žene suočile su se s nevjerojatnim gubitkom. Ipak, one ustraju kao aktivistkinje,  njegovateljice i humanitarke. Međunarodna zajednica mora sirijsku vladu i naoružane skupine držati odgovornima za zločine protiv žena i djevojčica, a donatorske vlade bi im trebale pomoći i zahtijevati aktivnu participaciju žena u kreiranju sirijske budućnosti", rekla je Liesl Gerntholtz, direktorica Ženskih Prava u Human Rights Watchu.

Prevela i prilagodila Ivana Malarić

Tagovi: diskriminacija, human rights watch, izvješće, ljudska prava, mi smo jos uvijek ovdje žene s prve crte bojišnice, mir, nasilje, pregovori, rat, sirija, svijet, ujedinjeni narodi, un, ženska prava, zlostavljanje

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM