U ponedjeljak ujutro 23. prosinca 2013. godine, dvije članice punk benda Pussy Riot puštene su iz zatvora prema ruskom zakonu o oprostu. U telefonskom razgovoru za New York Times, Aljohina je rekla kako vjeruje da je njihovo oslobođenje čisti PR orkestriran od strane ruske vlade u povodu predstojećih olimpijskih igara u Sočiju. Dodala je kako nije željela amnestiju, jer to samo poboljšava Putinovu sliku u javnosti. “To je laž”, rekla je ona. “Nismo tražile pomilovanje. Ne trebam milost od Putina”.
Tolokonjikova je samo ponovila skupini novinara ono što je Aljohina rekla, tvrdeći da je oprost samo za pokazivanje. Pozvala je europske zemlje da bojkotiraju olimpijske igre. “Pozivam na bojkot olimpijskih igra, jer sadašnje mjere su potpuno nedostatne. Kako stvari sada stoje, eruopske zemlje mogu preispitati svoje sudjelovanje na igrama. Što se mene tiče, ja ću pozvati na bojkot”.
Doista, većina poduzetih mjera su doista male. Ranije, ovog mjeseca, američki predsjednik Barack Obama najavio je da će SAD poslati dvije LGBT sportašice u znak prosvjeda protiv brutalnog anti-gay ruskog zakona: tenisku legendu Billie Jean King i hokejašicu Caitlin Cahow. No, je li to dovoljno?
Tolokonnikova smatra da nije. Ako SAD i druge zemlje misle ozbiljno poslati Rusiji poruku o LGBT pravima, one bi trebale bojkotirati 22. Zimske olimpijske igre. Nije tajna da su olimpijske igre spektakularan PR za domaćine, a Rusija će ih iskoristiti u najvećoj mogućoj mjeri i pokušati ograničiti razgovor o svom tretmanu LGBT zajednice. SAD ima jedinstvenu priliku da učini mnogo više od slanja slavnih sportašica i da bojkotira ove igre. Na taj način bi se poslala poruka tolerancije Rusiji i međunarodnoj zajednici.
No, s druge strane, protiv bojkota je Mikhail Hodorkovski, koji je također dobio Putinov oprost. On vjeruje da su predstojeće olimpijske igre u Sočiju ‘proslava sporta’, te ih ne treba bojkotirati. Isto tako, Aleksandar Zhukov, predstavnik Ruskog olimpijskog odbora, kaže: “Olimpijske igre su natjecanje sportaša i sve ostalo je opcija. Stvar je samo u natjecanju i natjecateljima, a ne u tome prisustvuje li im 20 ili 30 lidera”.
Olimpijske igre trebaju biti simbol međunarodnog sporta i prijateljskih odnosa, a ne otvoreni forum za raspravu o vanjskopolitičkim nesuglasicama. Baš i nje pošteno ‘kazniti’ navijače i sportaše oduzimanjem igre tijekom spora koji nema veze sa samim natjecanjem. No, što je važnije? Skup međunarodnog natjecanja koji se održava jednom u četiri godine ili temeljna ljudska prava? Iako Hodorkovski i Zhukov mogu vidjeti da su ta dva pitanja odvojena, ona su i jako povezana, a ako politika ovakva kakva je u Rusiji ostane i dalje, postoji mogućnost da sportaši neće imati priliku dokazati da su žrtve. Puno je više na samim državama.
Dakle, slanjem ove dvije istaknute sportašice SAD neće učiniti puno. Ovo je gesta s vrlo malim učinkom. No, SAD i međunarodna zajednica mogu učiniti puno više, a to je bojkotirati olimpijske igre u Sočiju. Znamo da ljudska prava i sloboda govora imaju međunarodni prioritet, pa ako ste ozbiljni u tome, onda je bojkotiranje jedini pravi izbor.
