U srijedu, 27.ožujka, u Književnom klubu Booksa održana je treća Roza hipnoza, ciklus tribina koje je pokrenulo Udruženje Zagreb Pride, s financijskom podrškom Veleposlanstva SAD-a. Tema ove Roze hipnoze bila je seksualna politika u LGBTIQ zajednici, koja se dotaknula pitanja poput sigurnog seksa u monogamnim, odnosno otvorenim vezama,položaja biseksualnih osoba u seksualnoj hijerarhiji LGBTIQ zajednice, uloge sauna i cruisinga u oslobađanju seksualnosti u hrvatskom kontekstu, utjecaja pornografije na seksualnu praksu i tome slično.
Gošće tribine bili su Gabrijela Gabe Ivanov, koja uređuje portal VoxFeminae, Zoran Dominković iz nevladine udruge Iskorak, te Igor N. Ries, iz Sauna Gymcafe. Ciklus tribina uređuju, organiziraju i moderiraju Zvonka Barbir, Gordan Duhaček i Nikola Zdunić.
Tribinu je otvorio Zoran Dominković, čije je gostovanje iznimno pozitivno u kontekstu suradnje među hrvatskim LGBT udrugama, ukratko opisujući ciljeve Iskoraka, među kojima je i promicanje sigurnog seksa putem raznih promotivnih materijala, dijeljenja kondoma te poticanje testiranja na HIV. Povezano s time, osvrnuo se na istraživanja u Velikoj Britaniji koja ukazuju na blagi porast gay i bi muškaraca zaraženih HIV-om. U kontekstu Hrvatske, u populaciji onih koji se testiraju na HIV, 52 posto čine gej i bi muškarci, a neka istraživanja pokazuju da se taj broj kroz godine povećava. Upravo iz tog razloga, Dominković naglašava važnost korištenja zaštite pri seksualnom odnosu, kako bi se taj trend povećanja zaraženih regulirao. “Idealna situacija za sprječavanje širenja infekcije jest seks sa samo jednim partnerom i testiranje na HIV prije odnosa s novim partnerom, no budući da se radi o idealnoj, a ne realnoj situaciji, kondomi ostaju neizostavan dio priče“, naglašava Dominković.
Gošće su se dotaknule i teme seksualne etike, prvenstveno pitanja treba li partneru reći ukoliko zaraza HIV-om postoji ili je to stvar osobnog odabira. Ivanov je naglasila kako je za nju tajenje infekcije odraz nepovjerenja, te da je pravo svakog pojedinca da tako nešto zna i u skladu s time odluči hoće li se upuštati u seksualne odnose sa zaraženom osobom. Također, spomenula je kako zdravstveni problemi koje najčešće imaju gay i bi muškarci zaobilaze lezbijke, zbog čega su one, barem u tom pogledu, sigurnije, no dakako ne i u potpunosti sigurne.
Definiranje kroz seksualnu orijentaciju utječe i na seksualnu praksu, s čime su se svi složili, a Ivanov je još dodala kako je seksualnost vrlo fluidna te se mijenja tijekom cijelog života kroz spoznavanje samog/same sebe. “Stavljanjem u kalupe poput gej, strejt, bi ograničava se pojedinčeva seksualnost, što može dovesti do nepotrebnih frustracija“, istaknula je Ivanov. Dominković je dodao kako u posljednje vrijeme biseksualnost kod muškaraca polagano nestaje jer ljudi postaju sve specifičniji u traženju partnera i samim time određeniji po pitanju koji ih spol (više) privlači. No, isto tako je česta predrasuda da biseksualni muškarci “samo ne žele priznati da su gej”, što nije nužno točno – neke i dalje oba spola podjednako privlače.
Na pitanje o prikazivanju seksa u medijima ponuđen je odgovor kako se u mainstream medijima pitanje seksa još uvijek obrađuje na jedan određen način, gdje se u fokus stavlja odnos između žene i muškarca, točnije, kako bi žena mogla/trebala zadovoljiti muškarca. Dominković naglašava kako se o seksu treba više pričati jer je to jedna od tema koje se konstantno guraju pod tepih. Nastavljajući u tom smjeru, govorio je i o Iskorakovoj brošuri “Stražnja strana”,koja je izazvala očekivano negativne reakcije u javnosti, prvenstveno zbog korištenja vulgarizama pri pisanju. No, istaknuo je Dominković, ta vulgarnost ima smisao i svrhu – pisana je na taj način kako bi brošura bila razumljiva svima koji ju pročitaju.
Na Dominkovića se nadovezao Ries, govoreći o ulozi pornografije u seksualnoj praksi. “Gledajući iz medicinske, zdravstvene perspektive“, smatra Ries, “utjecaj je negativan jer mnogi oponašaju ono što vide, ne imajući na umu zdravstvene posljedice koje s time dolaze“. No,ako se koristi u “normalnim granicama”, pornografija može imati izuzetno pozitivan utjecaj na seksualni život pojedinca. Dominković je kao negativnu stranu još spomenuo i nedostatak emotivne dimenzije u pornografiji, koja ima značajnu važnost u seksu za velik broj ljudi.
Na samom kraju tribine, pitanja iz publike pokrenula su veoma zanimljivu raspravu. Jedno od pitanja bilo je zašto se žena, i u ovom kontekstu, opet stavlja u pasivan položaj nasuprot muškarca (pitanje analnog seksa u kojem ne uživaju isključivo muškarci, već i žene i to na svoj zahtjev, a ne zato što se to “muškarcu prohtjelo”), te pitanje ograničenosti rodom – zašto se muškarac nameće u svojoj seksualnosti, i na to ima pravo, dok bi žena trebala biti monogamna jer se uz nju promiskuitet veže kao nužno negativna pojava. Još zanimljivije reakcije izazvalo je pitanje treba li priznati infekciju HIV-om svom partneru ili ne te koje su posljedice (ne)priznavanja. Stavovi su bili vrlo podijeljeni – s jedne strane, nepriznavanje zaraženosti izraz je nepoštivanja partnera kojeg se time izlaže opasnosti od zaraze i koji mora moći imati mogućnost izbora hoće li se upuštati u seksualne odnose sa zaraženom osobom ili ne, dok s druge strane, prisiljavanje HIV pozitivne osobe da isto prizna može biti diskriminirajuće jer se ipak radi o individualnoj odluci. Bez obzira kojeg mišljenja bili, svi se slažu u jednom – siguran seks najbolji je način za potpuno opuštanje i uživanje u istom.
