Vijesti

30.05.2011. 15:30:05 - Tajana Broz

Žene i mediji

Kada će Hrvatska biti jednako "loša" kao Švedska?

Novi vjetrovi u akademskoj zajednici

Novi vjetrovi u akademskoj zajednici

26. svibnja u Zagrebu je održana međunarodna konferencija "Žene u medijima" u organizaciji Fakulteta političkih znanosti i Hrvatskog komunikacijskog društva, a uz potporu američkog, švedskog i francuskog veleposlanstva. Konferenciju je vodila docentica na Fakultetu političkih znanosti Viktorija Car koja je naglasila važnost činjenice da se konačno o ovakvim temama razgovara i u akademskoj zajednici obzirom da su se do sada diskusije vodile uglavnom u okviru organizacija civilnog društva. Uz domaće predavače/ice Smiljanu Leinert Novosel, Sanju Sarnavku i Josipa Šipića, predavanja su održale Barbara Cochran (SAD), Maria Edström (Švedska) i Anne-Cécile Robert (Francuska). Na popodnevnom okruglom stolu uvodna izlaganja održale su potpisnica ovih redaka i Marijana Grbeša (FPZg). Iva Gačić, glavna urednica informativnog programa Nove TV, koja je trebala govoriti o ženama u novinarskoj profesiji morala je u zadnji čas otkazati svoj dolazak na okrugli stol zbog uhićenja Ratka Mladića što je zaokupilo sve novinarske redakcije u regiji te nažalost sudionike/ce okruglog stola uskratilo za novinarsko viđenje vlastitog radnog okruženja.

 

Sanja Sarnavka predstavila je istraživanja o zastupljenosti žena u hrvatskim medijima. Organizacija Babe od sredine devedesetih sudjeluje u globalnom istraživanju Global Media Monitoring Project (GMMP) u okviru kojeg rade istraživanje hrvatskih medija. Kada se govori o ženama i medijima, kako je naglasila Sanja Sarnavka, bitna su dva aspekta: tko radi vijesti i tko čini vijesti. Nažalost kako je konstatirala, više novinarki ne znači automatski i više žena kao akterica vijesti. Dok novinarke u hrvatskim medijima čine preko 50% zaposlenih, medijski sadržaji sa ženama kao aktericama čine 30% od ukupnih medijskih sadržaja (pri čemu naravno prednjače žene u tzv. zabavnim sadržajima, dok ih je vrlo malo u političkim ili ekonomskim temama). Na globalnoj razini prema GMMP žene su akterice u 24% medijskih sadržaja. Prvo istraživanje rađeno je 1995. godine i tada su žene bile akterice u 17% sadržaja. Ako se trend rasta nastavi, za otprilike 50 godina moglo bi se doći do pariteta. No, da stvari nisu tako jednostavne i da nema pukog proporcionalnog rasta pokazuje i primjer Švedske. Na pitanje postoji li skandinavski put po pitanju rodne ravnopravnosti odgovor je pokušala dati Maria Edström, novinarka i predavačica na Gothenburškom sveučilištu (pročitajte i njezin intervju na Libeli!). Odgovor na pitanje o skandinavskom putu je i da i ne, smatra Maria Edström. Naime, Švedska već niz godina stagnira na tridesetak posto po pitanju zastupljenosti žena u medijima. Kako sama navodi, Šveđani/ke se često iznenade kad shvate da nisu tako dobri po pitanjima ravnopravnosti kao što vole misliti da jesu (iako bismo sigurna sam mi voljeli da je Hrvatska jednako "loša" kao Švedska). Istovremeno, postoje značajni napori u pojedinim medijima da se unaprijedi zastupljenost žena u medijskim sadržajima i u Švedskoj se ne može desiti emisija u kojoj diskutira samo 7 muškaraca u crnim odijelima. Edström je navela i vrlo interesantan podatak o dobi aktera/ica medijskih sadržaja. Žene su najvidljivije kao mlade i tada gotovo da imamo paritet, no što su starije to postaju sve nevidljivije, dok među grupom 65+ ne dođe do omjera da je 88% aktera u medijskim sadržajima muškog spola, a 12% je ženskog (prema GMMP 2010.).

Barbara Cochran, američka novinarka i dopredsjednica International Women's Media Foundation podsjetila se na njezine novinarske početke u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća kada je još uvijek novinarkama u Washingtonu bio zabranjen pristup novinarskom klubu te je ona sa kolegicama novinarkama izradila manifest za izbacivanje seksističkog jezika iz novinarskog izvještavanja. I iako se od vremena kada je ona bila gotovo jedina žena u novinarskim sobama do danas mnogo se toga promijenilo i sve je više žena na visokim pozicijama u novinarstvu, i američki stakleni strop zaustavio se na 30% žena urednica. Barbara Cochran, jednako kao i Maria Edström smatra da je jedini način za poboljšanje situacije da medijske kuće u svoj rad inkorporiraju rodne politike te da uprave aktivno promiču rodnu ravnopravnost kako u medijskom sadržaju tako i među zaposlenicima – novinarima.

 

Josip Šipić predstavio je svoje istraživanje o korištenju majčinstva kao političke strategije političarki desnice. On smatra da političarke s desna često majčinstvom legitimiraju svoje bavljenje politikom, ali na njemu i grade političku moć. Više o ovom vrlo zanimljivom predavanju moći ćete uskoro saznati na Libeli. Na pitanje kompleksnog odnosa medijskog prikazivanja žena i ženskog bavljenja politikom nadovezala se i popodnevna prezentacija Marijane Grbeše o paradoksu tzv. celebrity politike. Dok muškarci sve više pribjegavaju intimiziranju političkog i emocijama, uvode kamere i mikrofone u svoj dom i koriste svoje obitelji kao političku poruku, žene su ostale se češće drže tradicionalne racionalne politike. Naime, kao žene kojima se ionako pripisuje privatno i emocionalno, one zaziru od toga da na neki način potvrđuju stereotipe te se drže isključivo svojih ideja i kompetencija kao legitimiteta za politički angažman. Istovremeno pojedini teoretičari tvrde da pokušaj čuvanja privatnosti izvan političke arene u današnje vrijeme predstavlja političko samoubojstvo svakog kandidata/kandidatkinje. No, obzirom da smo više puta vidjeli kako završe one političarke koje to privatno propuste u javnost, nije niti čudo što su žene posljednje čuvarice tradicionalnog bavljenja politikom.

 

Nadamo se da ova konferencija svojim tematiziranjem položaja žena neće ostati izolirani incident na Zagrebačkom sveučilištu.

Tagovi: fakultet političkih znanosti, maria edstrom, mediji, rodna ravnopravnost, viktorija car

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM