U fokusu

GLUMOM PROTIV NETOLERANCIJE

GLUMOM PROTIV NETOLERANCIJE

 “Ako tražite definiciju glume, reći ću vam da je najbolja gluma kad ništa ne glumiš.”

 

Odaslati poruku tolerancije i prihvaćanja putem glume, ništa lakše za diskriminirane osobe koje se ne trebaju pretvarati nego samo pokazati ono što su već iskustveno doživjeli.

Da umjetnost može imati konkretan cilj i biti stavljena u službu borbe sa duboko ukorijenjenim predrasudama, pokazao je ciklus radionica “UPSET teatar kao mjesto nadilaženja predrasuda i diskriminacije“. Sukus zajedničkih napora diskriminiranih i nediskriminiranih osoba bio je kazališni performans održan u Centru za kulturu Trešnjevka, 21.5 u 20h.

Pod budnom paskom autora projekta Ivana Hromatka, voditelja dramskih radionica Lane Bitenc i Gorana Vrbanića, polaznici su iz dana u dan brusili svoje ekspresivne mogućnosti, isprobavali, sugerirali, mijenjali, kritizirali, hvalili, očajavali, smijali se ali i raspravljali o konkretnim problemima koji se tiču predrasuda i diskriminacije, kao i udrugama koje se bave tim pitanjima.
Polaznici su ulagali svoj energetski potencijal u buduću predstavu, kako bi prenijeli plemenitu poruku i upozorili na diskriminirajući tretman i isključivanje raznih manjina iz društvene stvarnosti.

Radionice su bile posvećene fizičkim, karakternim i plemenskim stigmama.

Finalni performans plemenskih stigmi ironizirao je ono što je toliko tipično za predrasudu: nemam ništa protiv, dok nije u mojoj blizini. Odigrana je obiteljska drama u malom: otac, majka i kći koja nailazi na žestoko neodobravanje popraćeno neprestanim majčinim križanjem i to sve jer voli- Muslimana.

Karakterne stigme odnose se na životni stil, karakterne razlike ili probleme.  Diskriminirane i nediskriminirane osobe u ovom su slučaju osmislili niz dijaloga od kojih je svaki obuhvaćao jedan problem: ovisnost, psihički poremećaj, seksualnu orijentaciju, poremećaj prehrane.

Smisao za ekspresivnost neophodna je u glumi ali na radionici koja se ticala fizičkog invaliditeta gluhe su osobe imale prilike pokazati u kojoj su mjeri prirodni talenti. Istančani dar za neverbalno nužan je pri sporazumijevanju znakovnim jezikom jer su mimika i emocije njegova prirodna i neizostavna dopuna. Ta je radionica bila i poligon za “znakovni jezik za početnike” a sva 3 performansa na najbolji su način zaokružena pjesmom “Imagine” koju su polaznici radionice fizičkih stigmi naučili izvoditi na znakovnom jeziku.

Radionicama je prethodilo preliminarno kvalitativno istraživanje u kojem su ispitanici-dobrovoljci odgovarali na pitanja koja se tiču predrasuda i njezinih preslika u praksi: diskriminacije.

UPSET teatar, interdisciplinarno akcijsko istraživanje, kombinacija je znanstvenog istraživanja i dramskih radionica. Nije bitno samo steći uvid u stanje predrasuda i diskriminacije u gradu Zagrebu nego i ponuditi znanstveno utemeljena rješenja svim zainteresiranim za ovaj problem.