U fokusu

Nasilje djece nad roditeljima

Najčešće su žrtve pomajke i samohrane majke

Oko 28 tisuća djece u Hrvatskoj zlostavlja svoje roditelje, a roditelji su žrtve u 16 posto slučajeva zlostavljanja u obitelji. Registriranih maloljetnih napadača na vlastite roditelje u Hrvatskoj je dvjestotinjak. Podaci su to iz istraživanja riječke profesorice Jasminke Zloković, prezentirani u njezinoj knjizi “Nasilje djece nad roditeljima – obiteljska tajna”, prvom stručnom radu takve vrste u Hrvatskoj. Obiteljsko nasilje se, prema statistikama, u zadnjih deset godina udeseterostručilo, a riječ je o još uvijek jednom od socijalno marginaliziranih problema.

Najčešće su žrtve pomajke i samohrane majke

Oko 28 tisuća djece u Hrvatskoj zlostavlja svoje roditelje, a roditelji su žrtve u 16 posto slučajeva zlostavljanja u obitelji. Registriranih maloljetnih napadača na vlastite roditelje u Hrvatskoj je dvjestotinjak.

Podaci su to iz istraživanja riječke profesorice Jasminke Zloković, prezentirani u njezinoj knjizi “Nasilje djece nad roditeljima – obiteljska tajna”, prvom stručnom radu takve vrste u Hrvatskoj. Obiteljsko nasilje se, prema statistikama, u zadnjih deset godina udeseterostručilo, a riječ je o još uvijek jednom od socijalno marginaliziranih problema, kao što se do prije dvadeset godina odnosilo prema nasilju nad djecom i ženama. Nasilje djece prema roditeljima (ili bakama i djedovima, što zna biti posebno okrutna priča) još uvijek se nažalost uglavnom gura pod tepih i ostaje između četiri zida.

Propust sustava

Jadranka Zloković uzroke nasilja djece nad roditeljima vidi u različitim čimbenicima, no ono što je simptomatično jesu propusti sustava u prevenciji ovisnosti (u Hrvatskoj je ovoj bolesti, direktno ili indirektno, izloženo oko milijun i pol ljudi), nasilnog ponašanja među djecom i drugih rizičnih oblika ponašanja.

Nacionalne strategije su, kaže, takve da se problemi rješavaju tek kada se pojave, umjesto da se sprječava njihovo nastajanje. Isto tako, djeca s problemima u ponašanju nemaju se kome obratiti, a maloljetna djeca ovisnika, čiji broj rapidno raste iz godine u godinu, nisu ničija briga.

U rješavanju problema obiteljskog nasilja zakazuje cijeli sustav, od socijalnih službi, preko policije do sudova, koji nasilnike nerijetko vraćaju u obitelj koju su zlostavljali. Korijeni nasilničkog ponašanja bilježe se već u najranijoj dobi, između četvrte i pete godine djetetova života, no time se malo tko bavi.

Rezultati svjetskih istraživanja, kojih i na globalnoj razini nema toliko puno, pokazuju da čak 14 posto roditelja prolazi fizičko zlostavljanje od vlastite djece te da jedno od troje djece do sedamnaeste godine života udari svojeg roditelja. Najčešće su žrtve pomajke i samohrane majke, a očevi najčešće oni koji imaju zdravstvenih ili tjelesnih problema.

Radi se o problemu koji raste zajedno s općim rastom obiteljskog nasilja. Iako su nasilnici koji tuku i zlostavljaju svoje roditelje najčešće u dobi od 20 do 30 godina, neki su zadarski primjeri ekstremni: na svoju baku je nožem nasrnula unučica u dobi od četrnaest godina i prerezala joj vrat.

Baka je spašena na Odjelu maksilofacijalne kirurgije, gdje joj je spojena prerezana muskulatura ispred grkljana, a osnovnoškolka je poslana u odgojni zavod. Navodni motiv za nasilje je traženje novca od bake. Najstariji nasilnik, pak, ima 44 godine, a na svoju je 69-godišnju majku nasrnuo nožem. Sedam joj je puta zario kuhinjski nož u prsi, čvrsto je držeći lijevom rukom ispod pazuha. Događaj se zbio u hodniku, u stanu gdje su sami živjeli. U istrazi je izjavio da mu je drago što je majka ostala živa.

‘Bojim se kćeri i zeta’

Izjave zlostavljanih majki često su na rubu zamislivoga: – Moja kćerka mi je rekla: ‘Droljo, kurvo, krepaj više!’. Gurnula me, udarila i bacila na pod. Potom me tukla nogom. Raskrvarila me, a to je iz kuta gledala moja devetogodišnja unučica. Djevojčica je nazvala policiju, ja sam bila u krvi – rekla je nesretna majka, koja uzaludno traži zaštitu jer se fizički nasrtaji na nju ponavljaju.

Boji se kćerke i zeta te kaže da od straha više ne funkcionira. Znakovito je da u Hrvatskoj ne postoji ni jedna ustanova koja se bavi ovakvom vrstom nasilja, gdje bi se zlostavljani roditelji mogli s nekim posavjetovati. Primjeri nasilja roditelja nad djecom, za sada, pune tek stranice crne kronike, sa šokantnim naslovima tipa “sin ovisnik ubio vlastitu majku”, a ako se netko ovim ozbiljno ne počne baviti, toga bi moglo biti sve više.

‘Ubit ću te, juha mi je hladna’

“Ubit ću te”, to je svakodnevna izjava nasilnika, upućena nekom od roditelja. Uvijek imaju razlog: juha je prehladna, ručak nije ukusan, majka je prenervozna… Jednoga je majka slučajno poštrcala vodom dok je zalijevala vrt, pa je zato dobila batine.

Drugi je nasrnuo na oca i slomio mu čeljust, jer se ovaj prije toga “drznuo” nešto prigovoriti… – Učinite nešto, ja se svoga sina bojim. Rodila sam čudovište – izrekla je prije nekoliko dana majka 30-godišnjaka. Sin je na nju prethodno nasrnuo nožem, a očajna se žena upustila u hrvanje s njim, ne želeći biti izbodena. Već sutradan je on, inače uzoran obiteljski čovjek, i sam otac, pušten iz policije.