U fokusu

Bivša ravnateljica Lopače na sudu zbog nesavjesnog rada

Optužena zbog “liječenja” lezbijke

Općinsko državno odvjetništvo podignulo je optužni prijedlog protiv bivše ravnateljice Psihijatarijske ustanove Lopača dr. Mirjane Vulin (61) zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, odnosno nesavjesnog rada. Epilog je to istražnog postupka koji je protiv liječnice vođen više od godinu i pol dana. Afera je odjeknula nakon što je Novi list objavio nevjerojatnu ispovijest 21-godišnje Ane Dragičević koja je otvoreno progovorila o svom zatočeništvu u Lopači. Posebno se to odnosi na vrijeme nakon stjecanja punoljetnosti, jer je utvrđeno da nije bilo zakonskih elemenata za njenu prisilnu hospitalizaciju.

Optužena zbog “liječenja” lezbijke

Općinsko državno odvjetništvo podignulo je optužni prijedlog protiv bivše ravnateljice Psihijatarijske ustanove Lopača dr. Mirjane Vulin (61) zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, odnosno nesavjesnog rada. Epilog je to istražnog postupka koji je protiv liječnice vođen više od godinu i pol dana.

Afera je odjeknula nakon što je Novi list objavio nevjerojatnu ispovijest 21-godišnje Ane Dragičević koja je otvoreno progovorila o svom zatočeništvu u Lopači od 16 do 21 godine života. Posebno se to odnosi na vrijeme nakon stjecanja punoljetnosti, jer je utvrđeno da nije bilo zakonskih elemenata za njenu prisilnu hospitalizaciju koja se provodi isključivo u situacijama kad je osoba opasna po sebe ili živote drugih ljudi.

Lopača zbog srama

Ana je u Psihijatrijsku ustanovu Lopača smještena kao malodobna djevojka, u travnju 2004. godine gdje je u izolaciji i zadržavanju sa starijim duševnim bolesnicima bila do srpnja 2007. godine, kada je odlučila javno progovoriti o “načinu liječenja” i svemu što je doživjela kao pacijent u krugu bolnice i bez kontakta s vanjskim svijetom, i to samo zato, kako je sama izjavila našem listu, što se njezini roditelji nisu htjeli pomiriti s njezinom homoseksualnom orijentacijom.

– Roditelji nisu shvatili da nisam homoseksualka zato da bih njih provocirala, nego je to moja prirodna sudbina. Smjestili su me u Lopaču jer ih je bilo sram, pa im je bilo lakše da okolina misli da sam ovisnica, nego lezbijka. Moja djevojka i ja smo, posebno zbog mog oca koji je agresivan i netolerantan, često bile prisiljene na povremena bježanja od kuće, nekad bismo popile i nešto alkohola, no to nije neki poseban grijeh u našim godinama. Ali drogirale se nismo, što su od mene neki u toj ustanovi tražili da priznam jer sam upravo zbog toga formalno hospitalizirana, ispričala nam je Ana.

Zabranjeni kontakti

Detalji “zatočeništva” maloljetne djevojke burno su odjeknuli u javnosti, a krajem svibnja 2008. godine uslijedila je i ostavka ravnateljice Mirjane Vulin, što je Upravno vijeće Psihijatrijske bolnice Lopača i prihvatilo. Ostavka je praktički bila rezultat istrage inspekcijskih tijela Ministarstva zdravstva potaknutih istraživanjem našeg lista o mnogobrojnim kršenjima zakona u Lopači. Komisija Hrvatske liječničke komore, koja je u Lopači provela izvanredni stručni nadzor, dobila je između ostalog, i iz neposrednog razgovora sa štićenicima, informacije o metodologiji liječnika te ustanove po kojoj se maloljetni pacijenti što dulje zadržavaju na bolničkom tretmanu, a posebno oni kojima su roditelji plaćali hospitalizaciju. Komisija je nakon inspekcijskog nadzora zaključila kako je riječ o “torturi maloljetnih pacijenata”, odnosno svojevrsnoj izolaciji i zadržavanju sa starijim teškim duševnim bolesnicima kako bi se maloljetnim pacijentima utjerao strah u kosti”. S tim ciljem, liječnici tim pacijentima nisu dozvoljavali niti izlazak u bolnički park, ni kontakt s obiteljima, a kontrola Komisije je pored toga pronašla u nekim slučajevima i prevelike doze antipsihotika i ostalih lijekova, nakon čega je reagiralo Općinsko državno odvjetništvo inicirajući istražni postupak protiv ravnateljice Psihijatrijske ustanove Lopača, Mirjane Vulin.

 Ana Dragičević: Nadala sam se, konačno će me pustiti

– Kad sam prvi put smještena u Lopaču, imala sam samo jedan nalaz da sam pozitivna na droge, a mojim neukim roditeljima je to bio savršen izgovor pred okolinom – da sam na drogama i da mi je mjesto na psihijatriji! No, kako za vrijeme boravka u Lopači nisam imala niti jednu apstinencijsku krizu, očito je da nisam bila ovisnica o drogama. Štoviše, inzistirala sam da mi se vadi krv kako bih to dokazala, ali nisu to htjeli napraviti. Na kraju sam priznala da sam ovisnica samo iz jednog razloga – da me prestanu psihički uništavati. Mislila sam: kad vide da nemam apstinencijske krize, konačno će me pustiti, što se nažalost nije dogodilo, ispričala je Ana Dragičević našem listu prije gotovo dvije godine.