Vijesti

27.04.2010. 14:41:17 - Lea Horvat

Hod kroz izložbu "Par lijevih cipela"

Žene, stereotipi, socijalizam

Šejla Kamerić, 30 godina poslije, 2006.

Šejla Kamerić, 30 godina poslije, 2006.

Svako dobro umjetničko djelo postavlja više pitanja no što nudi odgovora. Kako nas vide? jedno je od temeljnih pitanja izložbe Par lijevih cipela – povratak u stvarnost u istočnoj Europi koja je otvorena u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu.

Naime, sjećanja umjetnica i umjetnika, drugih ljudi i kolektivno sjećanje rekontruiraju povijesni trenutak – socijalizam – zajedno s njegovim predrasudama te bilježe što se s predrasudama događa nakon socijalizma usmjeravajući se konačno na promatrača u sadašnjem trenutku i testirajući njegove stereotipe. Sama priroda socijalističkog društva koja zahtijeva uniformnost i prirodno isključuje različitosti pogodna je klima za širenje predrasuda; najjednostavnije je širenjem stereotipa diskreditirati društvene skupine mišljene da budu marginalizirane i nadglasane, kao što su, primjerice, žene, apstraktne umjetnice i umjetnici. Socijalizam je za njih uistinu par lijevih cipela, ograničavajući, neprilagodljivi sustav koji ih žulja i nastoji oblikovati prema vlastitim kalupima.

Jedan je od najrasprostranjenijih stereotipa onaj o ženi koja je prvenstveno supruga, majka i kućanica, ženi koja je prirodnim poretkom "niže" jer je "slabija", a fino ga ironizira njemački oglas u kojem se traži visokoobrazovana žena za posao čistačice, spremna na potplaćenost, prekovremeni rad, loše radne uvjete i lišavanje svih zakonskih prava. Taj je oglas istovremeno odraz društvene klime i ženske inertnosti, on traži da se žene jave da bi bile podčinjene i propituje pristajanje žena na diskriminaciju.

Nizozemski vojnik koji vidi bosansku djevojku kao "nakazu" primjer je stereotipiziranja proizašlog iz nacionalne pripadnosti, a Šejla Kamerić u svojoj Bosnian girl istodobno pokazuje etiketu (samo zato jer je rođena na tim-i-tim koordinatama, a ne na nekim drugim) koja joj je prišivena i odgovara na nju; slika negira riječ, etiketa (grafit) na slici postaje smiješna i neuvjerljiva.

U djelu Sorrow Šejla Kamerić u širem se smislu oslobađa nacionalne etikete – nagost njezine figure oslobođena je konotacija koje bi sadržavala odjeća, bilo kakvih odrednica pripadnosti bilo čemu; nestaje stereotip o egzotičnoj Balkanki, a ostaje čista univerzalna forma slobodna za oblikovanje u bilo kojem smjeru.

Šejla Kamerić problematizira i premještanje stereotipa u svijet pojedinca; dok je Bosnian girl slika smjelog stajanja pred predrasudu, u 30 godina kasnije žena prekriva lice rukama u rukavicama, a dragulji na njima simuliraju oči i usne – ona se skriva iza stereotipnog izgleda kakav je društvo ocijenilo poželjnim i privlačnim, gubeći pritom otvorenost i uvjerljivost koju ima Bosnian girl.

Tri djela Šejle Kamerić pokazuju što se sve može učiniti (sa) stereotipima; odbaciti ih aktivnim suprotstavljanjem (Bosnian girl), nositi ih na sebi – pokoriti im se (30 godina kasnije) ili se pak ni ne osvrtati na njih (Sorrow).

Što se s predrasudama događa u postsocijalističkom društvu istražuje Mladen Stilinović koji u nizu plakata iz raznih tiskovina koji nam svakodnevno ispadaju iz novina traži dublje, ideološko značenje i u njima pronalazi mehanizme koji odr(a)žavaju predrasude društva u kojem su ženske uloge ona seksualnog objekta, vrhunske sportašice i Bogorodice, a muškarac je vojnik, državnik, vjerski vođa ili sportaš. Djelo iz masovne kulture izvodi stereotip o Hrvatskoj kao zemlji lošeg namještaja koja samoostvarenje pronalazi u sportu i koju određuje paradoksalno viđenje žena u dvjema krajnostima (aseksualnost, odnosno čednost nasuprot snažno istaknutom seksipilu).

Stereotipi su jedan od načina iskrivljavanja stvarnosti temeljen na krajnjem pojednostavljivanju i jednoobraznosti, odrednicama koje pristaju ideologiji socijalizma, a umjetnice i umjetnici prebirući po svojem i kolektivnom sjećanju (ponovno) otkrivaju raznolike stereotipe o ženama, od onih temeljenih na samoj činjenici da ste žena, do onih koji u poimanje ženskog i ženstvenosti uključuju i nacionalnu komponentu i promatraju ih u prošlosti, ali prate i njihovo protezanje u sadašnjost ostavljajući nas da razmišljamo zašto.

Tagovi: mladen stilinović, msu, par lijevih cipela, šejla kamerić, socijalizam, žene

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM