Vijesti

07.01.2020. 16:29:15 - Ivana Perić

'Ako me pitaš otkud sam, odgovor neće biti jedna riječ.'

I zato plešemo

Album recitacija Bellydancing on Wounds

Album recitacija Bellydancing on Wounds

Nakon prijevoda poezije pjesnikinja i pjesnika Jehan Bseiso, Ghayatha Almadhouna, Dunye Mikhail i Hale Alyan, na Libeli vam predstavljamo još jednog pjesnika iz arapskog svijeta.

Mohammed El Kurd mladi je palestinski pjesnik. Početkom ove godine objavio je album (recitacija) poezije Bellydancing On Wounds, u suradnji s palestinskom sviračicom uda i producenticom Clarissom Bitar. Jedna od šest pjesama na albumu zove se I zato plešemo, a za Libelu ju je prevela Ivana Perić.

I zato plešemo

Dom je u mom sjećanju zeleni, istrošeni kauč

i moja baba u svakoj pjesmi

svaki jasmin ubran pred oluju

svaka oluja pred suzavac

a suzavci zaliječeni jogurtom i lukom

otporom

ženama koje leleču i bubnjaju

na tavama i loncima

s prokletbio i hasbiyallah, alah je dovoljan.

Prokletnici operiraju tenkovima, ali mi smo ovladali kamenjem

(2008 – bombardiranje Gaze)

moj ritual gledanja televizije

ide od oplakivanja

do egipatskih trbušnih plesačica

pa plovim između mržnje i štovanja

skupljajući Darviševe razloge za život

"na ovoj zemlji još ima nečega što čini život vrijednim"

nekad sam mu vjerovao

nekad zadovoljno umakao kruh znajući da je dijete u Khan Yunisu bez kruha, u kršu krova što je bio dom.

Ako me pitaš otkud sam, odgovor neće biti jedna riječ.

Pripremi se, sjedni, ne diši, upregni se,

i ako ti je čuti o svijetu drugačijem od tvoga

nelagodno,

pa, idi,

napij se mora,

odsjeci si uši,

napuši još jedan balon, balon za balon, povećaj svoj mjehur od sapunice,

raznesi još jedan grad u ime straha.

I zato plešemo.

Otac mi je rekao: "Ljutnja je luksuz koji si ne možemo priuštiti",

ostani staložen, miran, suzdržan – nasmij se kad te pitaju,

smij se dok govore, odgovaraj im, obrazuj ih.

I zato plešemo.

Jer ako prvi zucnem, opasan sam.

Vi otvarate usta,

vi podižete obrve,

vi upirete prstima.

I zato plešemo.

Ranjena stopala, ali ritam ne prestaje.

I zato plešemo.

Koliko god mi pridjeva okačili preko ramena

Ja definiram sebe.

I zato plešemo.

Jer ni moja poezija nije slobodna.

I možete li mi samo još reći,

zašto je za mene ljutnja – čak i ljutnja – luksuz?

Tagovi: dunye mikhail, ghayath almadhoun, hala alyan, jehan bseiso, književnost, poezija

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM