U fokusu

nestvarna, psihološka ostvarenja autorice

Animafest 2019: Suzan Pitt dobitnica nagrade za životno djelo

Animafest 2019: Suzan Pitt dobitnica nagrade za životno djelo

Nakon prikazanih nešto više od 400 filmova i brojnih popratnih događanja, završio je 29. Svjetski festival animiranog filma – Animafest Zagreb. Ove godine nagradu za životno djelo Vijeće Animafesta dodijelilo je američkoj umjetnici Suzan Pitt. Ova svestrana žena, izvorno slikarica, iskušala se u različitim medijima i tehnikama. “Spretno se okušala u vrlo različitim medijima prelazeći pragove, granice i zidove između muralnog slikarstva, modnog dizajna, animacije, videoscenografije za operu i galerijskih prostora. Kombinirajući u svojim filmovima različite tehnike, od direktnog rada na filmskoj traci, animacije pijeskom te slikarskih i crtačkih tehnika, stvara impresivnu i toplu vizualnu poeziju u koju ćemo uvijek sa zadovoljstvom uroniti”, stoji u riječima organizatora.

Na Animafestu je prikazana retrospektiva njenih najvažnijih djela, podijeljena u dva dijela koja donose najznačajnija ostvarenja od 70ih godina do danas. Uz to, u Galeriji Kranjčar otvorena je izložba oslikanih kaputa iste autorice – možda i prvih oslikanih kaputa u umjetničke svrhe, koji datiraju još iz 1984. godine.

{slika}

Njena su dijela nestvarna, psihološka ostvarenja u kojima prikazuje emocije, seksualnost, promišljanja te se igra s prikazom stvarnosti i snova. Prvi dio izabranih djela sastojao se od filmova Šparoge, Joy Street, El Doctor i Posjet. Radi se o veoma dojmljivom izboru filmova. Joy Street je zanimljivo ostvarenje koje ironično prikazuje ulicu u kojoj živi beznadna, očajna, melankolična žena koja je odlučila počiniti samoubojstvo. Spašava je mali lutak s pepeljare koji oživljava i vodi je na sneno putovanje kroz čuda prirode inspirirana danima koje je autorica provela u prašumi Meksika i Gvatemale. Čitav film je svojevrsni prikaz dva doživljaja svijeta oko nas – kao divnog čuda (kojim nas vodi oživjeli lutak) i kao beznadnog životarenja (koji prolazi žena). Kroz to, film dočarava put jedne žena od beznađa do osobne obnove. Posebno je dojmljivo da je film u potpunosti slikan rukom te je njegovo nastajanje trajalo pune četiri godine. Šparoge se pak poigravaju seksualnošću i donose iznimno, gotovo poetsko, vizualno putovanje. Kroz film nastao krajem 70-ih godina, autorica se poigrava ženskom seksualnošću te ukazuje i na troškove reprodukcije. Sve to završava felacijom. Film El Doctor inspiriran je, također, životom u Meksiku. Donosi priču između beznađa i crne komedije. Priču o doktoru koji više ne vidi smisao u svom poslu, niti ikakvu motivaciju. Jednako tako, njegovi su pacijenti/ice bizarni. Djevojčica iz koje je niknulo cvijeće, muškarac čije je tijelo izrešetano mecima te žena koja misli da je konj. Čak i ostalo osoblje bolnice je apsurdno, crno humorno prikazano. Jednak je i interijer u kojem se sve odvija – skromna, polu razrušena bolnica, upitne kvalitete. Kroz svo to beznađe prikazuju se posljednji sati u životu doktora (alkoholičara) i kojem on uranja u san kroz koji zamišlja alternativni život, drugačijeg smisla, drugačijeg tijeka, ispunjen život. Na samom kraju prvog dana, prikazan je film Posjet u kojem se autorica poigrava s vizijom mitske vječnosti koja je predivna i bolna kroz gotičke, zrnate likove.

Drugi dio retrospektive uključivao je filmove Reklama Whitney, Crocus, Pjesme cirkusa Jefferson, Faustovo prokletstvo, Fliper, te dokumentarni film – portret redateljice ‘Suzan Pitt: Perzistencija vida’. U njemu Pitt objašnjava kako su nastali njeni filmovi, koliko je godina rada iza nje i njenih suradnica da bi se stvorilo tek nekoliko sekundi filma. Dotiče se svojih putovanja, posebice u Meksiko, koja su inspirirala djela koje smo gledali na Animafestu. Film Reklama Whitney zaista je reklama koju je naručio Muzej američke umjetnosti Whitney kako bi sakupio sredstva za novu sezonu serije. Film prikazuje priču u priči koje nemaju dužno početak i završetak što gledatelju/ici omogućuje da ga gledaju različitim redoslijedom, svaki put sa specifičnim utiskom. Crocus je film u kojem se autorica opet poigrava seksualnošću, ovog puta u obiteljskom okruženju spavaće sobe. Film priča priču o seksualnom odnosu supružnika dok iznad njih lebde različite stvari, donoseći tako jednu neobičnu, šarenu seksualnu fantaziju. Pjesme cirkusa Jefferson snimljene su sa srednjoškolcima/ama koji/e su osmislili/e svoje likove te odjeveni/e u neobične kostime dovode se u mnoge nadrealne situacije poigravajući se tako s umom gledatelja/ica. Fliper je vizualno putovanje ispunjeno brojnim oblicima, manjim pokretnim apstraktnim slikama koje su animirane digitalnom kamerom poigravajući se pritom s ritmom i zvukom. Kako sama autorica kaže: “Cilj je bio stvoriti umjetničko djelo koje je brzo, originalno i intenzivno.”

Kao što sam navela, osim retrospektive filmova, u Galeriji Kranjčar mogli smo vidjeti i oslikane, jedinstvene kapute autorice. Izloženi kaputi inače su u vlasništvu Patricije Field, koja je oblačila glavnu protagonisticu Carrie u seriji “Seks i grad”. Iako je prvi kaput oslikan 1984., Pitt na novoj kolekciji radi posljednje tri godine. Inspirirani su njujorškim ulicama, uličnom umjetnošću, nadrealizmom i sl. Filmove i djela Suzan Pitt prikazali su gotovo svi relevantni svjetski festivali animacije i filmske institucije poput ‘Academy of Motion Picture Arts and Sciences’ u Los Angelesu, ‘Sundance Film Festival’, ‘London Film Festival’, ‘Ottawa International Animated Film Festival’ i mnogi drugi. Više o njenom stvaranju možete pročitati ovdje.

Na završnoj ceremoniji, u najvažnijim kategorijama Festivala, žiri velikog natjecanja kratkometražnog filma Grand Prix nagradu uručio je poljskom filmu ‘Kisela kiša’ redatelja Tomeka Popakula. Nagradu Zlatni Zagreb za kreativnost i inovativno umjetničko postignuće dobio je Michael Frei za film ‘Klinci’, a nagradu Zlatko Grgić za najbolji prvi film napravljen izvan obrazovne institucije dobio je njemački film ‘Poplava’, Maltea Steina. Prema odluci žirija, dugometražni Grad Prix pripao je mađarskom filmu ‘Ruben Brandt, kolekcionar’, Milorada Krstića. Nagrade publike za kratkometražni film pripale su i žirijevom favoritu – filmu ‘Kisela kiša’, dok su nagradu za dugometražno postignuće dodijelili filmu ‘Funan’, Denisa Doa. Ostale nagrade i priznanja pogledajte ovdje.