U fokusu

Priopćenje za medije Inicijative Za rad spremne

Tržište rada treba analizu i dijagnozu, a ne estetski zahvat!

Tržište rada treba analizu i dijagnozu, a ne estetski zahvat!

Inicijativa Za rad spremne ima za cilj osvijestiti i upozoriti na položaj mladih žena na tržištu rada te zahtijevati reprezentativne strategije i analize mjera, kao i trendova u području obrazovanja i tržišta rada. Želimo konstruktivnu politiku, kao i njenu implementaciju, kako bi se uskladila ta dva usko povezana segmenta. Cilj nam je okončati diskriminaciju mladih i unutar te kategorije posebno osjetljivu skupinu – žene.

Proučavajući nove mjere zapošljavanja za mlade u okviru Garancije za mlade, čija je primjena trebala započeti 1. srpnja ove godine, a koje su tek 18. lipnja predstavljene javnosti od strane ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića te ministrice socijalne politike i mladih Milanke Opačić, inicijativa Za rad spremne odlučila je reagirati i upozoriti na manjkavost i probleme predstavljenih mjera.

Osim što ne postoji evaluacija prošlih mjera zapošljavanja mladih, odnosno stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa, ili pak nije dostupna javnosti, novim mjerama nisu prethodile analize i istraživanja.

Prilikom osmišljavanja ovih mjera, mišljenje mladih nije uzeto u obzir, u prilog čega govori i činjenica da mjere nisu donesene u multisektorskom partnerstvu te nisu uključeni svi akteri i akterice, poput socijalnih partnera/ica i organizacija mladih.

Mladima se ovim mjerama zapravo ne nudi nikakva sigurnost, niti se otvaraju mogućnosti u svijetu rada nakon završenoga školovanja. Mjere nisu usmjerene povećanju zapošljivosti  mladih, a mladima je onemogućeno da nakon školovanja dobiju prvi posao koji će ih uvesti u svijet rada i omogućiti im da u njemu trajno pronađu svoje mjesto. Ove mjere dugoročno ne rješavaju problem nezaposlenosti mladih, zbog ignoriranja potrebe za sustavnom analizom koja prethodi procesu osmišljavanja i implementacije politika. Od njih će najviše profitirati poslodavci/kinje, odnosno sama država. Naime, prisjetimo se mjera stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa za 1.600 kuna, koja je prije svega bila namijenjena privatnom sektoru, a na kraju je u 2/3 slučajeva korištena u državnim i javnim službama. Mjera na koncu nije uspjela jer je nisu prepoznali oni/e kojima je inicijalno bila namijenjena, a njome su se koristile državne službe koje su same sebi propisale zabranu zapošljavanja.  

Novim mjerama poslodavcima i poslodavkama se pruža mogućnost da kroz niz mjera dođu do jeftine radne snage, što zatim uzrokuje generalan pad cijene rada na tržištu.

Ovakvi novi modeli zapošljavanja obeshrabruju mlade u potrazi za ‘pravim’ zaposlenjem, te u nepovoljan položaj dovodi sljedeće skupine – mlade koji/e su već iskoristili/e mjere i koji će se ponovno naći na Zavodu za zapošljavanje jer će nova radna snaga neprestano pristizati, ali i one koji rade na ugovore na određeno jer će njihovi/e poslodavci/e ubrzo shvatiti da mogu zapošljavati radnike/ice uz minimalan trošak. Bitno je istaknuti da se takav rasplet situacije neće dogoditi u IT sektoru, koji najčešće zapošljava muškarce, nego u javnoj i državnoj upravi, gdje najčešće rade žene.  Također, za očekivati je i da će muškarci sa srednjom školom češće raditi fizičke poslove koji će im omogućiti veću zaradu, a žene sa srednjom školom će češće koristiti mjere, pa ih to opet dovodi u odnos ovisnosti. Vidljivo je da se potiče feminizacija određenih profesija, kao što su gerontodomaćice, dadilje, itd, što onemogućava razvoj ekonomske neovisnosti žena.

Mjere nisu u skladu s društveno-ekonomskim prilikama u Hrvatskoj jer naknade koje propisuju nisu dovoljne za osnovne životne potrebe. Stoga, nameće se zaključak kako ove mjere mogu koristiti samo oni/e kojima roditelji mogu financijski pomagati te imaju riješeno stambeno pitanje. Što je s onima koji/e ne mogu računati na roditeljsku financijsku potporu te trebaju iznajmljivati stan i plaćati režije?

Same mjere obuhvatit će u najvećem dijelu mlade koji su nezaposleni/e do šest mjeseci, kojih je oko 40.000, a ne rješava se problem mladih kojima prijeti dugotrajna nezaposlenost ili su već dugotrajno nezaposleni/e. Ovo su kozmetičke mjere, kojima će se ‘frizirati’ statistike i  prividno smanjiti nezaposlenost, a dovest će do još veće socijalne nesigurnosti. Osim diskriminacije na osnovi roda i dobi, mlade žene će se naći u još nepovoljnijem položaju jer će češće nego mladi muškarci morati koristi ove mjere te tako teže naći svoje mjesto u svijetu rada.

Inicijativu Za rad spremne su pokrenule sudionice projekta Mlade žene mijenjaju svijet, kojeg u Hrvatskoj provodi nevladina, feministička organizacija CESI.