Sa stavom

rasizam i mizoginija

Toksični maskulinitet hrani ‘alt-right’ pokret – i obratno

Toksični maskulinitet hrani ‘alt-right’ pokret – i obratno

Pixabay

U diskusijama o paranoidnom ekstremno-desničarskom strahu od kulturalne i rasne “prevlasti”, koji prožima anti-imigrantsku retoriku diljem svijeta, često se previđa njegova dubinska povezanost s mizoginim napadima koji su također na internetu u porastu u posljednjem desetljeću. Strah od imigranata – u trenutku u kojemu je “nelegalna” imigracija u SAD-u, unatoč nedavnoj kratkoročnoj ekspanziji, manja nego gotovo ikad u povijesti – nije motiviran samo rasizmom. Motiviran je istom onom nesigurnoću u vezi maskuliniteta koja karakterizira takozvani pokret za muška prava (Men’s Rights Movement – MRA) i sve opasniji i samodestruktivniji kult samoproglašenog “nedobrovoljnog celibata” – incels.

Ti su muškarci većinom bijelci, u strahu od kulturalne, političke i ekonomske supremacije žena i ne-bijelih ljudi – čak i u zemlji u kojoj je lice najmoćnijih još uvijek dominantno bijelo i muško.

Zadnjih osam godina proveo sam prateći neke od najbjesnijih bijelih muškaraca u Americi, gledajući kako sve veći alt-right pokret preuzima najnazadnije stavove o ženama od aktivista za muška prava i kako ih usvaja i prilagođava vlastitoj mrziteljskoj, rasističkoj i mizoginističkoj retorici. Mnogi pripadnici prevladavajućeg muškog alt-right pokreta preziru žene – uključujući i bijele žene – barem u istoj mjeri u kojoj mrze imigrante i Židove.

Ksenofobija i seksualna tjeskoba odavno su saveznici. U 19. i 20. stoljeću, primjerice, američki rasisti su manipulirali strahovima od silovanja bijelih žena kako bi potaknuli mržnju prema crncima i osigurali prikladan izgovor za beskonačna linčovanja crnih muškaraca od strane Ku Klux Klana. Današnji ksenofobi se također pozivaju na bauk silovanja: Trump je započeo svoju predsjedničku kampanju demoniziranjem meksičkih imigranata kao silovatelja; europska desnica naziva muslimanske izbjeglice silovateljima u lovu na bijele žene. U svom manifestu, ubojica iz Christchurcha se obrušava na ono što on vidi kao epidemiju “silovanja i zlostavljanja koje vrši taj ne-bijeli ološ”.

No, čini se da mnoge pripadnike alt-righta još više zabrinjava druga vrsta seksualne prijetnje od strane “osvajača” – više od silovanja brine ih da će bijele žene kao seksualne patnere (i moguće očeve svoje djece) izabrati “alfa mužjake” koji nisu bijeli. Ne čudi što je konzervativni medij Gateway Pundit u jeku panike od “karavane” prošle jeseni, neprestano pisao o “uljezima” kao o “mladim muškarcima u najboljim vojno sposobnim godinama”.

Taj strah od ženske seksualne “nelojalnosti” ima svoje korijene u pojmu “hipergamije”, diskreditirajućoj evolucijsko-psihologijskoj teoriji koju promoviraju MRA-ovci i slične anti-ženske zajednice uvjerene da su žene biološki predestinirane da napuste lojalnog “beta muškarca” čim se pojavi alfa. MRA-ovac Paul Elam napisao je prije nekoliko godina da to tjera “žene da napuste svoje brakove zbog seksualno uzbudljivijih avantura… s fizički superiornijim pripadnicima muške vrste”, koji mogu osigurati i bolji seks i bolje maskuline gene njezinoj djeci”.

Poput mnogih drugih promotora te pseudo-teorije, Elam je uvjeren da veliki postotak oženjenih muškaraca ne znajući odgaja djecu koja nisu njihova. (Inače, brojne studije pokazuju da je u stvarnosti taj postotak negdje između 1 i 2 posto i da je isti stotinama godina).

Pripadnici alt-right pokreta su Elamov koncept odveli korak dalje, napadajući bijele žene ne samo za navodno varanje njihovih muževa, već i za varanje svoje rase zato što se viđaju i imaju djecu s ne-bijelim muškarcima. U tekstu za The Daily Stormer, 2015. neonacistički autor Andrew Anglin obznanio je “najodurniju seksualnu prevaru [orig. cuckolding]”, potpuno ozbiljno tvrdeći da “bijele Evropljanke koje žude za crnim k– predstavljaju prijetnju kolapsa same civilizacije”. Prema njegovom viđenju “bijele žene diljem zapadnog svijeta koriste svoju političku moć kako bi potaknule liberalne imigracijske politike da bi si osigurale beskonačan dotok crnih i arapskih muškaraca za zadovoljavanje svojih seksualnih želja”.

Sve to je općenito utjecalo na online konzervativne politike: riječi “cuck”, koja je uperena na one koje se smatra nedovoljno konzervativnim, popularnost je znatno porasla tijekom izbora 2016., a upotrijebio ju je i sam Steve Banon (kako bi opisao Jareda Kushnera). No, u konačnici, porijeklo pojma je rasističko, inherentno seksualno i zasnovano na seksualnoj nesigurnosti bijelih muškaraca. Kada netko na netu spomene “cuck”, to je intrinzična projekcija vlastitog dubokog straha od toga da bude “cucked”.

Poput incelsa, koji misle da imaju pravo na seks sa ženama koje poput njih nisu atraktivne – svojim “parnjacima po izgledu” (“looksmatches”), prema njihovom žargonu – mnogi alt-rightovci vjeruju da bijele žene i njihove maternice s pravom pripadaju njima.

Primjerice, u svojoj tiradi 2016. o zlim bjelkinjama koje se seksaju i ponekad imaju djecu s crnim muškarcima, Alglin se požalio da te žene koriste “NAŠU MATERNICU – da, tako je, maternica ne pripada njoj… kako bi proizvela neprijateljskog vojnika.”

U izvoru fraze “bijeli genocid” je intersekcija seksizma i rasizma. Pripadnici alt-right pokreta vjeruju ne samo da će svi biti pobijeni, već i da je dužnost žena da rađaju ružičasto-bijelu djecu ukoliko se nastavi s trendom međurasnih brakova i djece.

Zbog ovog ridikuliznog, iracionalnog straha mnogi alt-right muškarci neumjereno reagiraju i zbog najmanje simbolične spoznaje da međurasne veze uopće postoje i razbješnjuju ih prikazi međurasnih parova koji se pojavljaju u reklamama – od kondoma do trenirki.

No čak i ridikulozne ideje mogu imati posljedice. Kao što navodno seksualno “pravo” neke incele potakne na ubojstva, povezani strahovi od ne-bijelih muškaraca (ponekad otvoreno izraženi, ponekad zamaskirani u strahove od ne-bijele trudnoće), već dugo potiču nasilje, ubojstva i drakonske, rasističke imigracijske politike. Zato je Trump započeo svoju kampanju optužujući meksičke imigrante da su silovatelji – i zbog toga to funkcionira. 

Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević