Ravnateljica Sveučilišta u Oxfordu Lousie Richardson zaprepastila je studente/ice izjavom kako njen posao nije zaustavljanje homofobije unutar Sveučilišta.
Šokantnu izjavu je Louise Richardson, ravnateljica Sveučilišta u Oxfordu i jedna od najcjenjenijih ravnateljica u Ujedinjenom Kraljevstvu, dala tijekom svog predavanja na sastanku Times Higher Education-a u Londonu.
Prema BBC-u, ravnateljica Richardson je objavila da je razgovarala s mnogo studenata/ica koji/e su joj rekli/e da se ne osjećaju ugodno jer su neki od njihovih profesora izrazili negativno mišljenje o LGBTQ+ populaciji, na što je ona odgovorila: “Žao mi je, ali moj posao nije da vam omogućim da se osjećate ugodno. To nije bit vašeg obrazovanja. Zapravo, želim da se osjećate neugodno. Ako vam se ne sviđa stav pojedinog/ine profesora/ice, onda raspravljajte s njima te sami zaključite kako tako pametne osobe mogu imati takvo mišljenje. Zatim razmislite kako da ga/ju prisilite da promijeni svoje mišljenje. Teško je, ali to se treba tako napraviti.”
Richardson nije komentirala smatra li i da je obaveza studenata/ica drugih rasa da dokažu svojim profesorima/cama koji/e imaju rasističke stavove kako nisu u pravu.
Društvo LGBTQ+ studenata/ica reagiralo je na njezinu izjavu, upozoravajući je da ponovno razmisli o tome što je rekla. Upozorile su je da se njezina izjava može protumačiti kao kršenje Akta o jednakosti, pošto profesori/ice Sveučilišta direktno odlučuju o primanju novih studenata/ica te ako neki od njih imaju homofobne stavove, mogli bi se opirati primanju studenata/ica LGBTQ+ populacije.
U izjavi studentskog društva piše: “Društvo LGBTQ+ studenata/ica Sveučilišta u Oxfordu je ljuto i razočarano komentarom ravnateljice Richardson. Iz ove izjave se može zaključiti kako zaposlenici/e koji/e imaju homofobne stavove imaju potporu Sveučilišta, s obzirom na to da ravnateljica Richardson vjeruje da studenti/ce nemaju pravo biti uvrijeđeni/e takvim stavovima te da moraju same biti odgovorne za promjenu mišljenja svojih profesora.”
“Iako vjerujemo da pojedinci/ke imaju pravo na vlastito mišljenje, ne vidimo u kojem je smislu to važno u akademskom kontekstu te vjerujemo da iznošenje takvih mišljenja ima štetan učinak koji može imati puno veće posljedice od neugode kod studenata/ica.”
U Sveučilišnom Pravilniku o ravnopravnosti stoji da je u skladu s Aktom o jednakosti iz 2010. godine, a u kojem piše da su rod, spol i seksualna orijentacija kategorije pod zaštitom.
Uz to, pravilnik napominje da je “obaveza akademskih djelatnika/ca promoviranje uključujuće okoline i istraživanja” te da će “Sveučilište zahtijevati uvođenje jednakosti u svim svojim aktivnostima“, što naravno nije slučaj ako su homofobne izjave nešto što se prihvaća.
“Očekivanjem da se studenti/ice sami/e suprotstave homofobnim izjavama, ravnateljica sprječava njihovo pravo na neometano sudjelovanje u akademskim aktivnostima. Također, potiče mišljenje da su LGBTQ+ studenti/ice prihvaćeni/e jedino ako kriju svoje identitete i stvara okruženje gdje su LGBTQ+ pojedinci/ke akademski diskriminirani/e.”
“Tvrdeći da je homofobija javno prihvatljiva šalje poruku da je Sveučilište u Oxfordu mjesto gdje LGBTQ+ studentice nisu cijenjene i da se od njih očekuje da zadrže svoju akademsku izvrsnost uz stalan pritisak da moraju braniti svoje identitete.”
“Zaprepašteni smo što su studenti/ce tražili/e pomoć od ravnateljice, na što je ona komentirala da su previše osjetljivi/e. Ovo nije ponašanje koji bi se očekivalo od osobe čiji je zadatak da omogući svim pojedincima fakulteta pravo na napredovanje.”
“Ovakvo ponašanje je neuspjeh u prepoznavanju učinka koji homofobija ima na akademski uspjeh i osobnu dobrobit pojedinki te se nadamo da će ravnateljica i ostali u budućnosti razmotriti ovaj problem s više pažnje.”
U međuvremenu, ravnateljica je odgovorila na kritike oko svoje izjave, iako se nije otvoreno ispričala. U njezinom odgovoru stoji: “Žao mi je da se moje riječi koriste kako bi se dovelo u pitanje impresivno nastojanje da Sveučilište u Oxfordu bude uključujuće te da se u njemu poštuju različitosti. Ponosna sam i kao i uvijek dosad, dajem svoju podršku za sve što smo napravili u tom pogledu. Vidjela sam izvještaje u medijima i reakcije na društvenim mrežama. Nadala sam se da će moja dugogodišnja nastojanja u borbi protiv diskriminacije bilo kakve vrste biti dovoljan odgovor na neke od kritika, ali vidim da moram biti potpuno jasna o svom stavu.” No, umjesto da nedvosmisleno izjasni svoj stav, zatražila je dvoje glasnogovornika/ica da izjasne načela kojih bi se svi trebali pridržavati, na što su oni/e ponovili/e djelovanje Sveučilišta u korist različitosti.
Na njenu novu izjavu reagiralo je Društvo LGBTQ+ studenata, komentirajući da osuđuju njen komentar te da se u njemu ne vidi priznanje o posljedicama njene izjave. “Kao ravnateljica ovakve značajne institucije nije dovoljno da se pouzda u rad drugih u nadi da će takva nastojanja opravdati njene prijašnje izjave. Ovaj komentar nije isprika, nego guranje prvotne izjave pod tepih. Ne radi se o žalosti koju ravnateljica osjeća, nego o potencijalnoj šteti koju njene riječi mogu uzrokovati LGBTQ+ zajednici na Sveučilištu.”
“Još jedanput pozivamo ravnateljicu da se ispriča te smo jako razočarani da ravnateljica nije odgovorila ni na jedan argument koji smo objavili. Uz to, nadamo se skorašnjem susretu i otvorenoj raspravi s ravnateljicom”, nadodaju iz Društva.
Gej političar s Oxforda Tom Hayes, koji je napisao otvoreno pismo ravnateljici, komentirao je: “Prava je šteta što se ravnateljica drži svog mišljenja kako borba protiv homofobije nije njen posao i time krivo navodi da je zabrinutost javnosti nevažna. Moje pismo ravnateljici i dalje vrijedi, sve dok ona ne povuče svoje komentare. Nedopustivo je da se studenti/ce moraju suočavati s profesorima/cama koji/e smatraju da diskriminacija može proći kao debata.”
