U fokusu

'tu bitku smo već dobile'

Rat protiv žena – vraćanje sata unatrag!

Rat protiv žena – vraćanje sata unatrag!

Rat protiv žena politička je fraza koja se koristi u SAD-u za opisivanje inicijativa Republikanske stranke kako na saveznom, tako i na državnim nivoima kako bi se ograničila prava žena. Posebno se to odnosi na reproduktivna prava, kao što su reproduktivne zdravstvene usluge, kontracepcija i pobačaj, ali i na procesuiranje nasilja nad ženama; redefiniranje silovanja i javno financiranje pobačaja za žrtve silovanja; zatim na diskriminaciju žena na radnom mjestu i jednaku plaću za žene.

Fraza u upotrebu ulazi 2010. godine, za vrijeme izbora za američki kongres, a intenzivno se koristila i tijekom predsjedničke kampanje ove godine.

Sve u svemu, kovanica nije došla niotkuda. Najprije je feministkinja Susan Faludi 1991. izdala knjigu pod nazivom: Zazor: Neopredijeljeni rat protiv američkih žena u kojoj tvrdi da su tijekom 80-ih godina mediji stvorili reakciju protiv feminističkog napretka. Potom su George W. Bush i njegova administracija često bili kritizirani od strane američkih feministkinja i ženskih aktivističkih grupa, a Feminist Press je 2004. objavio zbirku eseja Laure Flanders: E. Efect: Bushev rat protiv žena.  Dvije godine kasnije ekonomistica Barbara Finaly kritizirala je Bushevu administraciju i objavila knjigu pod nazivom George W. Bush i rat protiv žena: Okretanje sata unatrag.

{slika}

Nakon izbora za Kongres 2010. i osvajanja većine od strane Republikanske stranke termin rat protiv žena počinje se sve češće koristiti. Razlog tome je što je kongres u protekle dvije godine donio preko 1000 novih odredaba koje ograničavaju prava žena. Meta broj jedan bilo je planirano roditeljstvo. Zbog toga je u desetak država SAD-a zaustavljen proces financiranja. Cilj broj dva su bila prava na pobačaj. Tako su u prošloj godini na snagu stupile 92 nove odredbe u 11 država s novim ograničenjima prava na pobačaj. Donesene su nove odredbe definiranja početka ljudskog života (a to je od trenutka začetka),  ali i kontrole rađanja. Žene koje traže liječničku pomoć prisiljava se da “još jednom razmisle” i/ili da pričekaju 72 sata nakon što prime liječnički savjet.

Donijete su i nepovoljne promjene u  Zakonu o nasilju nad ženama (VAWA). Uz to, kako pišu američki mediji, stotinjak uhićenih muškaraca tijekom posljednje dvije godine pušteno je na slobodu nakon optužbi za nasilje u obitelji. Države se pravdaju da ih neće progoniti. Paralelno s ovim smanjene su dotacije za ženska skloništa.

Ništa bolje ne prolaze samohrane majke kojima su smanjena davanja, a u nekim državama ukinute su i odredbe koje se odnose na pravo na jednaku plaću za isti posao muškaraca i žena.

Ženske organizacije i feministkinje diljem SAD-a ogorčene su nad velikim brojem  nebuloznih odredaba kojima se uskraćuju mnogobrojna prava žena. Stoga su tijekom ove godine organizirale mnoštvo protestnih marševa diljem zemlje. Marševima se odazvalo mnoštvo prosvjednika i prosvjednica. No, odazvalo se izuzetno malo medija, što su feministkinje pripisale medijskoj pristranosti.

{slika}

Najviše ogorčenih žena je među majkama i bakama. Zar su se one borile za svoja prava da bi danas njihove kćeri i unuke bile građani drugog reda? No, problem je u tome što većina mladih djevojaka to još uvijek ne shvaća. Zato i ne treba čuditi što upravo većina njih se ne želi poistovjetiti s feministkinjama. One čine zazor od toga.

S druge strane, novinarka Washington Posta, Liza Mundy, uočila je nekoliko bitnih stvari: danas 40 posto žena zarađuje više od svojih supruga, a do 2030. taj bi broj mogao porasti i do 50 posto. Žene danas čine više od polovice studenske populacije. Preko 60 posto ih završava poslijediplomske studije. Dakle, one su obrazovane i financijski jake. Udate ili neudate, one imaju pravo štititi svoja prava i svoje zdravlje, kao i odlučivati kada će imati djecu.

Po svemu sudeći, Republikanci bi željeli američke djevojke i žene, danas u 21. stoljeću vratiti u kućnu sferu. Po mogućnosti da budu bose, trudne, nezaposlene, zapuštene i neobrazovane.

Zbog izmijenjenih i ograničavajućih zakona više od polovice Amerikanki mlađih od 30 godina i dalje se neće udavati. Djeca samohranih roditelja teško da će upisati fakultete i vrlo je vjerojatno da će živjeti u siromaštvu, dok će djevojke iz siromašnijih obitelji zatrudnjeti još kao tinejdžerice. Dakle, djevojkama i ženama se ovakvim odredbama uskraćuje njihovo pravo na kontrolu rađanja i planirano roditeljstvo.

Uz zakone koje donosi religiozna konzervativna desnica ponovo će procvjetati crno tržište obavljanja pobačaja uz katastrofalne posljedice za koje nitko neće odgovarati. Upravo takve stvari su se događale tijekom 50-ih i 60-ih godina i upravo zbog takvih stvari 80-ih godina su doneseni zakoni koji omogućuju ženama kontrolu rađanja. I sada u 21. stoljeću Republikanci vraćaju žene korak nazad. 

Nadlaje, zamislite kako je ženama kada nemaju odgovarajuću medicinsku skrb za liječenje bolesti vezanih uz jajnike, maternicu ili dojke. Na troškovima reproduktivnih zdravstvenih usluga konzervativci su planirani uštedjeti 1,83 milijarde dolara. Smanjene su sve dotacije za programe planiranog roditeljstva. Više od trećine klinika namijenjenih planiranom roditeljstvu zatvorile su svoje vrata, a 40 posto ih je smanjilo broj djelatnika i radno vrijeme.

{slika}

Nakon reizbora predsjednika Baracka Obame sve oči su uprte u njega. On svoj fokus stavlja upravo na ženska pitanja. Prioritet mu je donošenje zakona o jednakim plaćama za jednaki rad.

Trenutno u SAD-u žene dobivaju 77 centi na svaki dolar koji zaradi muškarac. Čak i manje ako je žena Afroamerikanka ili Latina. Međutim, taj jaz je već toliko veliki da je pitanje koliko žene moraju raditi da bi dostigle muške zarade iz prethodnih godina.

Rat protiv žena nije šala. Sredinom prošlog stoljeća kontracepcijska sredstva su još uvijek bila slabo dostupna. Pobačaji su se izvodili na crno. Žrtve silovanja redovito su bile krive jer su one izazivale i provocirale. Žene su bile kud i kamo manje plaćene od muškaraca. Većina njih u to vrijeme nije završavala fakultete. Žene su u to vrijeme, kada bi zatrudnjele ostavljale posao i prihvaćale skrb o obitelji.

Trenutna financijska kriza, koja je započela prije otprilike šest godina, najgore je što je svijet ikada vidio od vremena Velike depresije 30-ih godina. Kao i u krizi iz 30-ih godina, tako i u ovoj, ali i u svakoj drugoj, prve na udaru se nađu žene i njihova prava. Najprije se krešu troškovi u onim segmentima gdje su žene najzastupljenije, a to su: obrazovanja, zdravstvo i socijala.

Da sumiramo: globalna kriza proširila se upravo iz SAD-a na cijeli svijet. Nikako ne bi bilo dobro i poželjno da se i rezanje ženskih prava proširi na cijeli svijet. Stoga, oči mnogih Amerikanki uprte su u poteze reizabranog predsjednika Obamu i njegove demokrate.