U fokusu

Feministička bitka u 21. stoljeću

Kriminalizacija prostitucije

Kriminalizacija prostitucije

Kažnjavanje klijenata prostitucije je prijedlog socijalističke zastupnice Maud Olivier, dok Anne-Cѐcile Mailfert, glasnogovornica Osez le féminisme (udruga francuskih feministica) smatra kako je krajnje vrijeme da se Francuska počne boriti za zabranu prostitucije.

Kada su većina klijenata muškarci, a čak 99 posto prostitutki su žene, očito je da je ovo rodni problem i da je cijeli sustav prostitucije produkt muške dominacije nad ženama.

Prostitucija kao nasilje

Prostitucija je sinonim za nasilje i oduvijek je bila. Mnoge žrtve prostucije su bile žrtve nasilja u djetinjstvu, dok sve žrtve trgovanja ljudima opisuju nasilje kao nešto što ih privlači. I sama Virginia Despentes u knjizi Teorija King Konga tvrdi kako ‘silovanjem nastaju najbolje kurve’.

Podaci pokazuju kako je vjerojatnost da prostitutke umru nasilnom smrću čak 60 do 120 puta veća nego za obične ljude. Cabiria, organizacija za zaštitu prava žena i djece (koja djeluje u suradnji s prostitutkama za prevenciju od spolnih bolesti) je čak objavila vodič za proživljavanje za prostitutke, u kojima im među ostalim, savjetuju da drže ruke blizu testisa, za svaki slučaj.

U samoj srži prostitucije jest čin prisile-seksualna želja jednog(muškarca) da dominira nad seksualnom željom drugoga(žene). Muškarci novcem  nadomještaju nedostatak seksualne želje kod žene  ili sam nedostatak seksualne partnerice u vlastitom životu. Nije važno odvija li se sam seksualni čin na ulici ili u luksuznom hotelu jer prostitucijom žena biva primorana na neželjeni seks koji prolazi najčešće bez ikakvog seksualnog užitka, a postojanje financijske kompenzacije za to ne mijenja situaciju. Sama činjenica da je žena prisiljena na neželjeni seks bez užitka u sebi nosi klicu nasilja, jer zašto bi se inače za seks plaćalo ako je on željen?

Prostitucija kao zapreka slobodi

Prostitucija je i zapreka ka seksualnoj slobodi, koja se nipošto ne može ostvariti na tržištu na kojem se seks kupuje. Seksualno oslobođenje nije ostvarenje muških želja bez razmišljanja o posljedicama, seksualna sloboda je sloboda za sve i podrazumijeva podjednak omjer želje i užitka. Žene su bića koja podjednako snažno osjećaju seksualnu želju kao i muškarci. U OLF-u( Ossez le feminisme) se borimo za seksualni užitak žena, koji je često potisnut, nedorastao ili pak onemogućen. Do 2000-ih godina većina stanovništva nije znala kako izgleda klitoris, a seksualna revolucija zahvatila je tek polovicu populacije.

Muška dominacija

Kako bi došlo do seksualnog oslobođenja potrebna je dekonstrukcija okova i normi koji ju okružuju; seksualnost se ne razvija u hermetičnom okružju koje ne propušta ništa osim onoga što su muškarci i žene naučili u djetijnstvu. Čak i seksualnosti su društveno konstruirane, prema određenim standardima i normama.  Nama feministicama dobro je poznat taj društveni konstrukt, muška dominacija.

Dječaci i djevojčice drugačije su odgajani, Djevojčice se uči da budu lijepe i poželjne, kako bi zadovoljile želje muškaraca i da još uživaju u tome. Uči ih se da zadovolje i da se pokore i to prihvate kao normalno. Uči ih se da budu tihe i da trpe, kako se nad njima ne bi vršilo nasilje( 75.000 žena godišnje žrtve su nasilja u Francuskoj), da odvoje misaono od tjelesnog i ne obraćaju pažnju na ono što im se događa. Dok je samo 1 posto zlostavljanih žena  potražilo pomoć, mnoge su izložene i silovanjima. Učimo ih da je nasilje prihvatljivo, no ne učimo ih što je klitoris, što su njihova tijela ili njihove želje, ne pokazujemo im da sve to može biti zabavno.

Umjesto toga učimo ih da se žrtvuju i još uživaju u tome, da na sve pristaju. Da pristaju otići na porodiljni dopust, obavljati 80 posto kućanskih poslova, ostati s partnerom koji ih zlostavlja. Ženama je teško samostalno odlučivati kada su 27 posto manje plaćene nego muškarci, i čak 80 posto ih je zaposleno samo na privremeno. Zaboravljaju na vlastite patnje i žrtvovane užitke, a ne mogu si priuštiti odbijanje. Dominacija muškaraca utabala je put prostituciji, koja je njen proizvod. Muškarci dominiraju tijelima i seksualnošću žena.

Žrtvovanje na oltaru muškosti

Sustav prostitucije omogućava da se kroz mušku dominaciju opravdava i dopušta nejednakost; to je materijalizirani oblik pogrešne pretpostavke da je priroda muške i ženske seksualnosti drugačija. Da muškarci imaju seksualne potrebe i društvo je organizirano tako da se omogući njihovo zadovoljenje. Da je maštarija svake žene da bude prostitutka, da se njome dominira i da ju se zlostavlja. Da se seksualne želje žena ispunjavaju isključivo zadovoljenjem muških seksualnih želja i da se to prihvaća kao normalno.

Opstanak sustava prostitucije znači i preživljavanje starog poretka, u kojem muškarci mogu uživati u vlastitoj seksualnoj dominaciji.

U nekim bordelima u Njemačkoj i Španjolskoj ženama nije dopušten ulaz, poput onoga u Hamburgu; to su mjesta gdje su sva ženska prava pod vlašću muškaraca. Silovanje je kažnjiv zločin, silovanje u braku također, no prostitucija ostaje jedina sfera gdje su nasilje i dominacija muškaraca nekažnjivi.

Štoviše, kroz intervjue s klijentima seksualnih usluga doznali smo kako osjećaju potrebu za osvetom zbog napretka u području feminizma, koji ugrožava njihovu muškost. Njihov relativni gubitak moći tjera ih da se “ispušu” u bordelima ili na ulici. Zbog svega toga ne možemo dopustiti da se neke od nas, i to one najranjivije, najzapostavljenije, najmlađe i većinom strankinje žrtvuju na ‘oltaru muškosti’.

Feministička bitka 21. stoljeća       

Ako je prostitucija nasilje koje održava dominaciju muškaraca ona je ne samo prepreka prema seksualnoj slobodi, već i prema egalitarnom društvu kakvo svi priželjkujemo. Zahtjev za njenom kriminalizacijom dolazi iz feminističkih i progresivnih grupa koje su se borile za slobodu ženskih tijela i seksualnosti. U 20. stoljeću bilo je pokušaja pobijanja feminističkh napora uloženih u borbu za sigurnost žena; sloganom ‘Moje tijelo pripada samo meni’ pokušavalo se emancipirati seksualnost i reproduktivna prava od muške dominacije. Zato smo izborile pravo na pobačaj. I kada kažemo da naše tijelo pripada samo nama, znači da se borimo na pravo da raspolažemo vlastitim tijelom, ne da njime raspolažu drugi samo zato što su za to platili. Unatoč tome, u 21. stoljeću klijenti prostitucije kontinuirano i nekažnjivo raspolažu tuđim tijelom.

U 21. stoljeću izborile smo se da silovanje postane zločin i ne samo to. Silovanje je postalo simbol ne samo poricanja nečije seksualne želje, već i lišavanja te iste osobe dostojanstva, simbol potpune dehumanizacije. U 21.stoljeću klijenti prostitucije nekažnjivo poriču postojanje seksualne želje kod žena.

U 20. stoljeću borile smo se da se silovanje u braku prepozna kao zločin, da žene više ne budu prisiljene spavati s muškarcem koji im plaća stanarinu ili hranu. U 21. stoljeću prostitutke su i dalje prisiljene spavati sa svim muškarcima kako bi platile stanarinu i hranu.

U 20. stoljeću borile smo se da žene i muškarci budu jednako plaćeni i da se seksualno uznemiravanje počne kažnjavati. Jer samo radom možemo postati financijski neovisne i prestati biti seksualne robinje. Slobodni prihodi i oslobođena seksualnost te postizanje jednakosti su uvjeti nužni za slobodu izbora.

Nakon prava na pobačaj, kriminalizacije bračnog silovanja i seksualnog uznemiravanja, u 21. stoljeću na red dolazi zabrana prostitucije zakonom. Ovo je bitka koju moramo hitno dobiti. Političari, čujete li nas?

Prevela i prilagodila Marijana Drempetić