U fokusu

Dubravka Šuica o gradu, garažama, maškarama…

Dubravka Šuica o gradu, garažama, maškarama…

Do prvih izravnih lokalnih izbora preostalo je nešto više od dva mjeseca, a Vaši glavni protukandidati za mjesto gradonačelnika krenuli su oštro u kampanju. Jedan je bivši ministar zdravstva RH Andro Vlahušić, adut oporbenog HNS-a i SDP-a, a drugi nezavisni kandidat ,gospodarstvenik i nogometni dužnosnik Pero Vičan, Vaš nekadašnji zamjenik i aktualni protivnik. Što mislite o konkurentima?

– U principu ne volim govoriti o drugima, no činjenica je da svi imaju pravo na šansu. Na njima je da je pokušaju iskoristiti. Osobno se ne osjećam ugroženom. Gospodin Vlahušić od mene je triput gubio, dvaput na izborima za Sabor 2004. i 2007., a treći put sam ga pobijedila 2005. kad mi je konkurirao za gradonačelnika.

Gospodin Vičan u prepiski s dvojicom čelnika braniteljskih udruga koji ga prozivaju da kao potpredsjednik Hrvatskog Nogometnog saveza obnavlja bivše balkanske integracije spominje njihove lokalne naredbodavce. Na koga misli?

– To je paranoja!

Oporbenjaci iz SDP-HNS od Grada Dubrovnika zatražili su da tuži dubrovačke “Hotele Babin kuk” i vrati u vlasništvo 400 tisuća kvadrata neizgrađenog zemljišta Babina kuka vrijednog 100 milijuna eura. Čak su Vam poslali i “nacrt” tužbe i dali rok od 15 dana da je podastrete sudu, ili će s njom pred Državno odvjetništvo?

Čula sam za tu inicijativu. Poznala sam njihov tim “anonimnih pravnih stručnjaka” na raspravu s gradskim pravnicima. Možda će se tako prisjetiti da je Ugovor o davanju zemljišta na korištenje HTC “Dubrava Babin kuk” potpisan 1971., kad sam ja bila u prvom gimnazije. Otad do danas promijenilo se valjda 10 gradonačelnika i nijedan nije potezao pitanje povrata.

Pa, hoćete li Vi probiti led?

Poduzimamo konkretne korake u tom pravcu jer su se stekle okolnosti za to nedavnim donošenjem UPU-a koji je omogućio parcelaciju. Sljedeći tjedan u Fondu za privatizaciju zakazat će se sastanak koji će, nadam se, pospiješiti povratak javno-pomorskog dobra u vlasništvu RH, a prometnica i zelenih površina Babina kuka u gradsko vlasništvo. Ako ne uspije nagodbom, a bude elemenata za tužbu ne bježimo ni od nje. Uspije li nagodba oko zamjene, vjerujem da će i prostor namijenjen Kongresnom centru doći u vlasništvo Grada.

Oporbeni dvojac upozorava na opasnost od apartmanizacije zelenog pojasa Babina kuka?

Mislim da je licemjerna briga gospodina Vlahušića za budući izgled Babina kuka. Gradsko vijeće jednoglasno je glasovalo za prostorni plan Grada Dubrovnika kojim se odredila namjena prostora, pa i sam Vlahušić, iz čega je više nego očito da je brižan postao pred izbore.

Prijeđimo s Babina kuka na Ilijinu glavicu. Vozači kažu da tamošnja gradska garaža zjapi prazna? Je li Grad mogao i bez nje?

– To je kao da pitate treba li Dubrovniku teatar, muzej ili galerija. Naravno da treba garaža. I to ne jedna, nego više njih! Ovu na Ilijinoj glavici “nježno” smo pustili u rad, jer smo tek pred donošenjem režima prometovanja u mirovanju. Pokušat ćemo usmjeriti sve turiste, putnike i građane iz okolnih općina prema garaži. U Zagrebu su nam rekli da budemo strpljivi, jer svakoj garaži treba barem godinu dana da zaživi.

Je li konačno riješena misterija cijene sata parkinga?

– Cijenu uz suglasnost dubrovačkog poglavarstva određuje Ragusa parking d.o.o., a operater je zagrebački “Parkom”. U prva tri sata korištenja garaže plaća se po 6 kuna, a onda je svaki sljedeći 3 kune. Za rezidente je mjesečna cijena 500 kuna. Pri kraju je i studija za tunel koji će spojiti garažu s povijesnom jezgrom.

A dubrovačka žičara od predjela Ploče do budućih gol-terena na Srđu? Vlasnici iz “Atlasa” već dvaput su zbog prosvjeda susjeda morali odgoditi početak rekonstrukcije?

– Dužnost grada Dubrovnika je ubrzati radove na povratku žičare koja ruševna čeka još od 1991. Ne može posao stati zbog jednog nezadovoljnika, pa makar on bio i moj prijatelj iz studentskih dana Vedran Remetin. Na “Atlasu” je da s njima pravično riješi pitanje vlasništva parcele kod polazne postaje uspinjače. Osobno bih bila najsretnija da je žičara gradska, kao što je u Zagrebu ZET-ova. Da je tako, odavno bi bila obnovljena.

Žičara je za Vas najbrži put do golf-igrališta na Srđu? Tko je tamo investitor? Bogati naftaš Aaron Frenkel, muž bivše zamjenice ministra gospodarstva Maje Brinar ili…?

– Za Grad Dubrovnik investitor je tvrtka “Golf razvoj” i to je dovoljno. Tko god ulaže u Grad i otvara nova radna mjesta za nas je partner. Prostornim planom Županije određen je obuhvat terena na 310 hektara, uz pripadajuće apartmane i vile koje će žičara povezivati s trgovačko-garažnim centrom na lokaciji Iza Grada. Sve je to ucrtano u planove i sukladno njima se počinje realizirati.

Prozivaju Vas da ste kućni prijatelj s čileanskom obitelji Lukšić, koja je vlasnik “Atlasa”? Je li točno da je Grad Dubrovnik kao pravni sljednik bivše općine izgubio vlasništvo nad palačom Pozza na Pilama pred zidinama? Jeste li vi skinuli “plombu” zbog koje “Atlas” nije mogao raspolagati tom nekretninom?

Zgradu palače bivša općina dala je Atlasu na korištenje, a u pretvorbi te agencije ušla je u temelji kapital i izjednačena s vlasništvom iako je spomenik kulture. Današnja gradska uprava nije odgovorna za ono što se događalo s nekadašnjim društvenim vlasništvom.

Projektom poticane stanogradnje s cijenom stambenog “kvadrata” od za Dubrovnik nevjerojatno povoljnih 1100 eura gradska vlast dosad se uvijek ponosila. No, dio stanara s POS-ove liste koji su dobili stanove u naselju Mokošica najavljuje tužbu protiv grada? Zašto?

– Dio kandidata s vrha liste nezadovoljan je što su oni ispod njih ostvarili pravo kupnje stanova na lokaciji Solitudo, koju zbog smještaja u središtu grada smatraju atraktivnijom. Zaboravljaju pri tom da se stanovi u Mokošici počinju graditi već na proljeće, a u Solitudu tek dogodine. Naša namjera bila je plemenita, no ako se većini ne sviđa, uvijek možemo odustati od Solituda i nastaviti s POS-om Nuncijata, koji čeka DPU, ali ne vjerujemo da je to pravi put.

Prošlo je pola godine od uvođenja paketa poticajnih mjera za zadržavanje stanovnika povijesne jezgre. Mislite li da je paket uspio?

– Apsolutno. Dosad smo zaprimili 48 zahtjeva građana za besplatno pituravanje persijana, posjet kinu bez naknade privukao je na stotine građana. Dobro, u biblioteku i na koncerte ide nešto manje ljudi, besplatan bežični Interent zbog slabijeg signala ne pokriva svuda podjednako dobro Grad u zidinama. Prijave za besplatan brod do Lokruma od 1.svibnja već pristižu, a u posljednja tri mjeseca rodilo se dvanaestoro djece čijim roditeljima smo darovali 10 tisuća kuna…

A oslobođenje građana dubrovačke spomeničke jezgre od plaćanja prireza?

– Za tu smo mjeru tražili tumačenje Ministarstva financija RH. Nažalost, rečeno nam je da se porezi ubiru na cijelom gradskom području, tako da plaćanja ne može biti oslobođen neki kvart pojedinačno. No, za stanovnike unutar zidina naći ćemo druge povlastice koje će kompenzirati prireze.

Dubrovačka udruga “Nazbilj”, koja u svojim igrokazima ne štedi kritike na račun gradske uprave, za ovogodišnje poklade priredila je musical “Mamma mia”, inspiriran Vama. Je li istina da je Grad zbog toga isključio udrugu iz programa “Četiri dana dubrovačkog karnevala”?

– Nimalo. Da smo ih htjeli zabraniti, ne bismo im dopustili okupljanje na javnom gradskom prostoru. Točno je da su sami musical, koji mi se inače jako sviđa, odlučili održati dan uoči karnevalskog četverodnevlja. Jedina primjedba je što su mom liku na karnevalu stavili ljubičaste rukavice, koje inače ne nosim, nosim šal.

Jeste li udruzi uskratili potporu iz proračuna?

– Ne. Lani su dobili 30 tisuća, a ove godine u zahtjevu nisu naveli nijedan konkretan program, pa im Kulturno vijeće nije imalo na temelju čega dati novac. Sve je zabavno dok je vrijeme maškara, ali i dok ima mjeru.

Dubrovnik je posljednjih mjeseci u medijima prisutan po trima pričama. Ona o kapetanu Kristu Laptalo imala je sretan ishod. Priča o stradavanju Britt Lapthorne i ostavštini Dubrovčanina Aksela Petkovića još su aktualne. Neki kažu da Dubrovnik postaje “grad slučaj”…

– Prije bih rekla da bi neki možda željeli Dubrovnik prikazati u tom svjetlu. Neki su ljudi i nesvjesno ljubmorni na ovako jedinstven grad, njegovu povijest i tradiciju. U slučaju Lapthorne prepoznajem i neke političke konotacije, premda kao roditelj razumijem i istinski žalim zbog nesreće Brittine obitelj koja očajnički traži istinu. Komparativna prednost Dubrovnika u svakom slučaju bila je i ostaje sigurnost. Priču o nasljedstvu Aksela Petkovića ne mogu komentirati, jer ne znam pojedinosti. Bilo bi loše da netko tu bude oštećen, pogotovo Akselova sestra Vanda.

 

Što ćemo ako i Grad Dubrovnik pogodi recesijska turistička sezona?

– Dubrovnik je uvijek bio atraktivan i u najgorim vremenima privlačio je turiste. Naravno da smo vodili računa o recesiji pa smo niz mjera poduzeli već krajem prošle godine, a planiramo i nove.