Sa stavom

Red shoes and seven dwarfs

Body-shaming 2.0

Body-shaming 2.0

Nedavno objavljeni foršpan za animirani remake bajke o “Snjeguljici” u produkciji korejske animacijske kuće Locus Creative Studios nazvane Red Shoes and 7 Dwarfs – izazvao je ovih dana prilično burnu reakciju na društvenim mrežama.

Animatori Locus Studija su, predstavljajući svoj najnoviji uradak, remake popularne bajke braće Grimm o “Snjeguljici i sedam patuljaka”, krilaticom: “Što bi bilo da Snjeguljica više nije ljepotica, a sedam patuljaka nisko?”, pokrenuli žestoku raspravu na Twitteru i ostalim društvenim kanalima po pitanju body-shaminga, sveprisutnog u današnjem svijetu.

O čemu je riječ? Naime, radnja nadolazećeg animiranog filma, koji bi se u kinima trebao pojaviti još ove godine, govori o sedam prinčeva koji su pod utjecajem čarolije pretvoreni u sedam patuljaka. Kako bi poništili utjecaj čarolije koja ih je pretvorila u patuljke, ovi, inače, kršni momci imaju zadatak pronaći crvene cipele koje, igrom slučaja, pripadaju Snjeguljici. A zašto ih Snjeguljica posjeduje? Crvene cipele ili bolje reći, štikle od 12 centimetara, kriju magičnu tajnu – naime, one pretvaraju Snjeguljicu iz niske i popunjene mlade žene u visoku, mršavu, seksepilnu “ljepoticu” – kakvom se Snjeguljica želi prezentirati vanjskom svijetu. Da, dobro ste pročitali. U centru radnje ovoga remakea više nije zla maćeha koja je opsjednuta svojim fizičkim izgledom zbog čega svakodnevno ispituje svoj magično ogledalce da joj otkrije tko je najljepši na svijetu, nego je kompleks fizičkog izgleda naslijedila Snjeguljica koja pomoću svojih crvenih štikli skriva od svijeta da je – bucka.

Iako je crtić zamišljen kao parodija s obratom, ovakav pristup, ipak, nimalo nije duhovit svima onima koji se zalažu za kreiranje pozitivne slike o vlastitom tijelu. Komentatori na društvenim mrežama složni su u tome kako poruka koju ovaj animirani film šalje svima onima koja će pohitati u kina pogledati najnoviju verziju adaptacije omiljene bajke, govori kako biti popunjen automatski danas znači biti – ružan i kako se “debele osobe” trebaju, jednostavno, skrivati od vanjskog svijeta. Osim ako Snjeguljica u ovoj filmskoj adaptaciji nije super-tajna agentica koja mora skrivati svoj identitet od svijeta kako bi kriminalce privodila pravdi – opravdanja za ovakav pristup body-shamingu nema, nastranu slobodi kreativnog izražavanja.

Očito je kako, još uvijek, nije dovoljno da žene na svakodnevnoj bazi trpe društveno-represivna “pravila” koje im govore tko bi trebale biti i kako bi se trebale ponašati, nije dovoljno što mediji, modna i kozmetička industrija kreira sliku poželjnog ženskog tijela – sve djevojčice i dječaci od najranijih dana svojih života trebaju utvrditi gradivo kako biti debeo znači biti – ružan i nepoželjan. A budimo realni, ako takve sublinearne poruke ne zezne dječju percepciju o ljudskim tijelima, pogotovo onima u razvoju – ništa neće.