Kapitalistička klasa sjedi na vrhu planine leševa. Sirija je i dalje bojno polje za imperijalističke interese (gdje nastoje osvojiti teren u toj regiji), a i potencijalno poprište za pokretanja Trećeg svjetskog rata. Kao reakcija na ovu sve dublju krizu, u lipnju će se održati niz skupova kako bi se pokrenula revolucionarna alternativa kapitalističkim ratnim akcijama. Ti skupovi će značiti reanimaciju borbene platforme pod sloganom “No War But The Class War” (NWBCW)” ) (“Jedini rat je klasni rat!”).
Taj sukob je do sada ubio gotovo pola milijuna ljudi, žrtvenu janjad imperijalizama u njihovom nastojanju da ostvare i zadrže svoj profit na račun radničke klase diljem svijeta. To je uhodana dinamika kapitalizma koji stvara neprijateljstva između različitih država. Ta borba za kontrolu planeta samo se pojačala s ekonomskom krizom za koju nemaju rješenje.
Kada je pao sovjetski blok, pobjedničke snage su se trijumfalno rasipale glupostima o svijetloj novoj budućnosti – ni manje ni više nego krajem povijesti. No, nasuprot takvim “predviđanjima”, imperijalistički rivali su proizveli eskalaciju otvorenih ratova pojačavši svoju vojnu moć u odnosu na prosječne snage u tim regijama. Jasno je da velika trojka – SAD, Rusija i Kina – više nije zadovoljna “zveckanjem oružjem”. Eskalirajući vojni sukobi, prvenstveno na širokom potezu od Jemena do Ukrajine, kao i rast ksenofobnog nacionalizma posvuda, ubrzano su ukazali na proces priprema za opći globalni rat.
Ni pacifizam, ni preferirane [nacionalne] države
Kao reakcija na ovu sve dublju krizu, u lipnju će se održati niz sastanaka/skupova kako bi se pokrenula revolucionarna alternativa kapitalističkim ratnim akcijama. Ti skupovi će značiti reanimaciju borbene platforme pod sloganom “No War But The Class War” (NWBCW) (“Jedini rat je klasni rat”).
Cilj ove inicijative nema ništa zajedničko s recikliranim liberalnim, lijevim i religijskim inicijativama koje su se okupile oko Koalicije Zaustavite rat (Stop the War Coalition – StWC).
StWC i slične grupacije nikada nisu adresirale niti stvarne uzroke rata niti stvarna rješenja. Središnji politički zločinci kao što su Bush ili Blair, ili sada Trump, predstavljeni su kao izvor problema. Drugi političari, poput Corbyna, bit će slavljeni kao nada čovječanstva. Takve koalicije nikada si ne mogu dopustiti “prozivanje” globalnog kapitalizma kao korijena sadašnjeg krvoprolića. Čak i kada netko od ljevičarskih figura prepozna stvarnost, njihova želja da okupe narodne fronte obavezuje ih da skrivaju svako razumijevanje u prilog međuklasnog jedinstva. To njihovo jedinstvo nije utemeljeno na radničkoj klasi već je proizvoljno konstruirano i uključuje elemente koji, primjerice, vide religijski identitet kao polazišnu točku političkog razumijevanja.
Zadovoljni prilagođavanjem pacifističkom razumijevanju humanističkih i religijskih različitosti, djelovanje StWC-a znači da njihova “šira crkva” podržava druge štetne pojave. Pod krinkom lažnog “anti-imperijalizma” ili podrške idejama poput “nacionalnog oslobođenja”, ove koalicije stvaraju tlo za ideje koje su dijametralno suprotne nastojanjima da revolucionarno razumijevanje ojača.
Jedna od struja takvih kontrarevolucionarnih konstrukta razvija se oko značenja modernog imperijalizma. Za one koji nastoje ujediniti otpor radničke klase, Imperijalizam je globalni realitet potpuno razvijenog kapitalizma. Svaki dio svijeta i sve nacionalne države su nepovratno zarobljene tim okvirom. Revolucija radničke klase jedini je lijek protiv svijeta eksploatacije i sve većeg brutalnog nasilja. Takvo gledište je potpuno strano StWC-u i njihovim sljedbenicima.
Neke ljevičarske grupe posebno “hrane” mit da je postojanje nekih nacionalnih država “manje zlo”. Primjerice, Komunistička partija Velike Britanije (marksističko-lenjinistička) [CPGB-ML] otvoreno poziva na podršku Assadovom režimu u Siriji i Rusiji kao njegovom sponzoru kao dio njihove anti-imperijalističke kampanje. Naravno, u tome nisu usamljeni. Mnogi drugi na ljevici iznose beskrajna bizarna opravdanja kako bi podržali staljinističke okamine kao što su Sjeverna Koreja ili Kuba.
Tu je i druga struja koja obuhvaća neke anarhističke i anarhosindikalističke grupacije. U Evropi, sve više raste nacionalistička argumentacija u vezi “malih nacija”, a to se posebno odnosi na Kataloniju i Škotsku. Takvi nacionalizmi, u istoj mjeri kao i argumentacija u svrhu održanja statusa quo, zasigurno služe oslabljivanju internacionalizma radničke klase. Srećom, do danas je iz tih unutarburžujskih konflikata proizašlo samo ograničeno državno nasilje i nije se razvio veći sukob ili rat. Iskustvo vezano uz pitanje nezavisnog Kurdistana imalo je daleko veće posljedice.
Iz Britanije i odasvud, liberali brojnih uvjerenja, a nažalost čak i neki “samostilizirani” anarhisti , pridružili su se raznim vojnim akcijama kao dio projekta koji vodi Ocalanaov PKK.
Internacionalni odgovor
Naša analiza je jasna, bez obzira radi li se o sukobu unutar pojedine nacije ili o konfliktima među državama i blokovima – vrijeme bilo kakvog progresivnog elementa kapitalizma davno je prošlo. Oni koji traže progresivne elemente u konfliktima grupacija kapitala bit će gorko razočarani. Internacionalisti potvrđuju se ne može stati na kraj imperijalističkim pokoljima svrstavanjem na neku stranu, već da se radnička klasa sama treba organizirati u vlastitom interesu i u borbi protiv izrabljivača.
Apeliramo za aktivnu podršku ovim inicijalnim okupljanjima i daljnjem razvoju platforme NWBCW. Poziv upućujemo svima onima koji vjeruju da je revolucija radničke klase jedini put uništavanja opetovanih ratnih težnji kapitalizma i koji vjeruju da je internacionalizam radničke klase nekompatabilan podršci bilo koje nove nacionalne države.
“Radnice/i nemaju domovinu. Ne može im se uzeti ono što nemaju.” (Marx, Komunistički manifest)
Radnice i radnici svih zemalja – ujedinite se!
Jedini rat je klasni rat!
Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević
