“… Čak i da sam se zavjetovala da ću cijelog života šutjeti zbog osobne sigurnosti, to me uopće ne bi spriječilo da patim niti da umrem.”
Riječi su ovo feministkinje Audre Lorde o potrebi da šutnju pretvorimo u jezik i akciju, o potrebi da shvatimo kako nas šutnja ni od čega ne može zaštititi, iako nas tako uče. Svakim novim Prajdom iznova odbijamo šutjeti, iznova odbijamo biti brisane, iznova odbijamo biti uvjeravane da smo bespomoćne i da ne možemo mijenjati naše realnosti. Možemo!
Prajd godinama okuplja tisuće osoba koje odlučuju biti ponosne i glasne u borbi za svoja prava, a od nedavno se stvara i jedna nova tradicija. Prije tri mjeseca, na Međunarodni dan žena, mi smo napravile nešto što se do tada u Hrvatskoj smatralo nemogućim: masovni feministički prosvjed za prava žena. Na drugom Noćnom maršu za 8. mart okupilo se oko 6.000 osoba koje su poručile obiteljašicama i životarima: Odbijte od naših tijela i života! Marširale smo tad za pravo na odlučivanje o vlastitom tijelu, za pravo na siguran, dostupan, legalan i BESPLATAN pobačaj, koji se našao pod izravnom prijetnjom Katoličke crkve i političkih elita.
U obranu prava na pobačaj stala je u svibnju i cijela Platforma feminističkih i ljudskopravaških udruga, inicijativa i kolektiva. Odlučno smo se suprotstavile morbidnom tzv. Hodu za život i poslale jasne poruke o tome kako Hod za život gazi žene i kako je taj Hod vrlo jasna manifestacija rata koji Crkva i država vode protiv žena.
Taj se rat, znamo, ne vodi samo protiv žena. Vrlo se žestoko fašistički napadaju svi Drugi i drugačije. LGBTIQ zajednica u Hrvatskoj to možda najbolje zna. Najprije su homofobnim referendumom napadnuta prava LGBTIQ osoba na dostojanstven život, a tek su onda krenuli gaziti po reproduktivnim pravima i zdravlju.
Pričajmo, dakle, o reproduktivnoj pravdi, koja znači puno više od samog prava na pobačaj. Ona uključuje pobačaj kao temu unutar javnog zdravstva, ali ukazuje i na druge nepravde u sferi reproduktivnog zdravlja, pogotovo na socio-ekonomske barijere u pristupu adekvatnoj zdravstvenoj skrbi. Da bi odluka o imanju ili ne imanju djeteta bila uistinu naša odluka, moramo ozbiljno razgovarati o materijalnom, o javnom sustavu skrbi za djecu (jaslice, vrtići, škole), o velikom problemu privatizacije zdravstvenih usluga, o prebacivanju skrbi za djecu i starije u potpunosti na leđa žena. Naposljetku, moramo razgovarati o fleksibilizaciji tržišta rada i o neplaćenom kućanskom radu, koji u hetero odnosima i dalje uglavnom obavljaju žene, a koji tek od nedavno vraćamo na feminističku i lijevu agendu.
Ipak, reproduktivna pravda nije rezervirana samo za žene; uvijek uključuje i pitanje tjelesne autonomije, prava i zdravlja transrodnih i interspolnih osoba. Interspolnoj se djeci i danas u velikom broju zemalja krše osnovna ljudska prava potpuno nepotrebnim operacijama kojima ih se pokušava uklopiti u norme muških ili ženskih tijela. Trans osobe imaju velikih problema u dobivanju adekvatne zdravstvene skrbi, pogotovo po pitanju reproduktivnog zdravlja. Ovih dana doznajemo da bi obiteljaši brisali pojam “transrodne osobe” iz Akcijskog plana za borbu protiv diskriminacije s objašnjenjem da im je “značenje pojma nejasno”. Ne dajmo da nas brišu, ne dajmo da nas ponižavaju i ušutkavaju!
“Tvoja te tišina neće zaštititi.”
“Mnogo je šutnje koju treba prekinuti.”
Ovo su još neke rečenice o šutnji i tišini Audre Lord. Feminizam je glasan, feminizam je borba, feminizam prodire u srž problema društva, feminizam nije i ne bi trebao biti pristojan. Feminizam naš prkos, ljutnju i gnjev pretvara u artikulirani OTPOR. Budimo zajedno glasno feministički ponosni i ponosne! Živio feminizam, živio Prajd!
*Tekst je napisala i pročitala Jelena Tešija ispred feminističkog kolektiva fAKTIV na Povorci ponosa u Zagrebu, 10.6.2017.
