Sa stavom

'Stealthing'

Skidanje kondoma bez znanja druge osobe je seksualno nasilje

Skidanje kondoma bez znanja druge osobe je seksualno nasilje

Upozorenje: ovaj tekst govori o seksualnom nasilju, uključujući autoričino osobno iskustvo seksualnog odnosa na koji nije pristala.

Mediji odlično obavljaju posao pogrešnog objavljivljivanja velikih novinskih i portalskih naslova koji govore o tome što znači nekonsenzualno skinuti kondom tijekom seksa – i sve je počelo člankom novinarke Feministinga Alexandrom Brodsky.

Čin nazvan ‘stealthing’ označava praksu nekonsenzualnog skidanja kondoma tijekom seksualnog odnosa. Počinitelji navedenog često su članovi rasprave o ‘stealthingu’ na internetskim portalima, ali istraživanje  koje je napravila Brodsky donosi nam drugačiju perspektivu – onu žrtava ‘stealthinga’. Kroz intervjue sa ženama koje su to proživjele i raspravama o mogućim tužbama kao odgovorima na stealthing, Brodsky čitatelju daje jasnu sliku o tome kako je ‘stealthing’ kršenje pristanka i govori o potencijalnim prilikama za traženje pravde.

Nažalost, medijima nedostaje razumijevanja na tu temu, što dokazuje njihovo prikazivanje tog problema. Vice u jednom od svojih istaknutih naslova ‘stealthing’ naziva ‘pokretom muškaraca’. Naslov u Huffington Postu počinitelje ‘stealthinga’ naziva ‘online zajednicom muškaraca’. USA Today čin ‘stealthinga’ naziva ‘seksualnim trendom’. Naravno, ‘stealthing’ nije ništa od navedenoga – ono je silovanje. Uznemirujuća je učestalost ‘stealthinga’, a neobično je to što, otkako se članci na temu šire mojim Facebook feedom, sve više prijatelja se u raspravu uključuje svojim vlastitim primjerom.

Iako su članci suglasni u tome kako je ‘stealthing’ nasilan čin, rasprostranjenost ovog fenomena zahtijeva snažniju osudu. Medijima predugo treba da se dublje uključe i jezik koji odabiru koristiti problematičan je. ‘Stealthing’ je seksualno nasilje, no u istaknutim naslovima ga se ne naziva takvim.

Unatoč tome što postoje ozbiljne posljedice ‘stealthinga’, kako Brodsky ističe u svom članku, ‘stealthingom’ se riskira trudnoća i spolno prenosive bolesti, a direktan kontakt s penisom, umjesto samo s kondomom, krši nepisani dogovor na koji su obje strane pristale prije samog seksualnog odnosa. Takvo kršenje dogovora povreda je tjelesne autonomije i povjerenja. Ako se odbijamo suočiti s time da je ‘stealthing’ seksualno nasilje, počiniteljima dozvoljavamo da se izvuku nekažnjeno i (p)ostanu dio sivog područja u kojem nisu smatrani krivima za kršenje granica i povjerenja.

U idealnom feminističkom svijetu seks je trajan pregovor, neprestani razgovor o dinamici moći i postojanje opcije da se ‘da’ i ‘ne’ jednako nameću kao prihvatljiv odgovor na razne situacije u određenom trenutku. Te razne situacije ovise i o partnerovoj upotrebi i znanju o metodama zaštite. Ann Friedman, također novinarka Feministinga, piše: “Nemoguće je unaprijed dati pristanak stavljanjem kvačica u kućice jer su i seks i odnosi koji mu prethode brojni činovi, ne samo jedan. Osoba koja pristane na određeni čin, ne pristaje nužno na neki drugi čin”. ‘Stealthing’ prekida taj razgovor i pregovor zamijenjuje prevarom.

Odbijanje medija da ‘stealthing’ zovu pravim imenom potiče iz duboko usađenih mizoginih stereotipa o seksualnom ponašanju heteroseksualaca. Takva su mišljenja toliko snažna da ih često usvajamo bez razmišljanja o njima. Sjećam se perioda svoje punoljetnosti kada mi je obiteljska prijateljica pričala divlje dogodovštine svoje cimerice s fakulteta nazivajući ju manipulativnom i ludom djevojkom koja je htjela zatrudnjeti sa svojim tadašnjim dečkom s namjerom da ga ne izgubi te je probušila kondom bez njegovog znanja.

U svome sam umu počela stvarati sliku mitskih žena manipulatorica, bušiteljica kondoma koje su bile voljne donijeti djecu na svijet samo kako bi muškarce vezale uz sebe. No, statistike nam prikazuju drugačiju sliku: prema istraživanju iz 2010. provedenom na adolescentnim ženama i mlađim punoljetnicama, muškarci češće nastoje da žena zatrudni bez da je o tome obavijeste ili traže njezin pristanak.

Naslovi koji ‘stealthing’ nazivaju samo seksualnim trendom ovjekovječuju opasne stereotipe koji već prožimaju društvo kada se govori o pristanku i širem kontekstu seksa. Naziv za takvo uvredljivo ponašanje je reproduktiva prisila i ona često završava uznemiravajućim seksualnim nasiljem. Ovakvi su stereotipi zasnovani idejom da muškarci imaju potpunu kontrolu nad seksualnim odnosima, bez priznanja da ‘stealthingom’ manipuliraju ženama. Zanemarujući komunikaciju o zaštiti koju (ne)će koristiti, muškarci koji se upuste u ‘stealthing’ su obmanjivači i dovode nas pred velik rizik.

Moj prvi seksualni partner postupao je na način koji me jako podsjeća na ovakve postupke. Kao oprezna adolescentna feministkinja, istražila sam o mogućnostima trudnoće tijekom seksa bez kondoma, čak i tijekom predigre te nakon samog seksa. Znala sam da se s tim muškarcem ne želim upuštati u seksualne odnose  bez kondoma. Čini se da on to nije shvatio, iako sam svoje granice naglasila odmah u početku.

Kada sam tražila od njega da stavi kondom, moju je vidljivu tjeskobu pokušao ublažiti izjavljujući da ne planira imati seksualni odnos bez kondoma. Nakon nekoliko prošaptanih ‘samo te zadirkujem’ i ‘ne brini se’, shvatila sam kako nema namjeru stati i staviti kondom. Tada nisam koristila  nikakav drugi oblik kontracepcije. Osjećala sam se kao da sam u zamci. Prekršio je moje povjerenje dobro znajući da ima veću kontrolu nad situacijom nego ja.

Otišla sam osjećajući se povrijeđeno, ali nisam znala imenovati ono što mi se upravo dogodilo. Kako se pojam ‘stealthing’ počeo pojavljivati u naslovima, shvatila sam da muškarci tako nazivaju ono što ja danas nazivam nasiljem. Nisam fizički bila prisiljena na neželjen seks. Naime, od mene se očekivalo da se složim sa partnerovom željom za seksom bez kondoma bez prigovora.

Vjerujem u moć govora, inspirirana sam esejom Transformacijom tišine u govor i akciju Audre Lorde. U eseju Lorde piše: “Za nas koji pišemo, nužno je kritički razmotriti ne samo istinitost onoga o čemu govorimo nego i istinitost načina izražavanja kojim odabiremo govoriti”. Brojne feministkinje koriste izraze i oblike diskurza koji mogu oblikovati naše stavove.

Identificirati ‘stealthing’ kao bilo što osim nasilja značilo bi zamračiti istinu onih koji su povrijeđeni, dopuštajući jezičnoj netočnosti da zaštiti počinitelje. Nazivati ‘stealthing’ nasiljem je kompleksno. Spojiti priču i okosnicu zakona i etike samo je dio jednadžbe. Drugi dio od nas samih zahtijeva da se ne povodimo za istaknutim naslovima članaka nego za feminističkim istinama i odgovornošću.

Prevela i prilagodila Sonja Novoselić