Sa stavom

18.01.2017. 12:12:20 - Martina Raos

o filmu 'putnici'

U svemiru 'Zabrana pristupa' ne znači ništa

Zamislite da ste donijeli odluku da napustite Zemlju, da ste se odrekli svega materijalnog i nematerijalnog što imate, pozdravili s obitelji i prijateljima te krenuli na putovanje dugo sto i dvadeset godina. Zamislite da vam je plan bio da na svoje odredište ne stignete ni dan stariji zahvaljujući hibernaciji koja bi to osigurala, koja bi osigurala da onakvi kakvi ste u ovom trenutku stignete na novi planet gdje vas s nestrpljenjem čekaju nove prilike, novi izazovi, novi ljudi. Gdje vas čeka novi život.

E sada zamislite da je nešto krenulo po zlu i da za razliku od ostalih koji su krenuli na isto putovanje - vi jedini nećete stići na svoje odredište.  

Scenarij preživljavanja ljudske vrste usprkos nemogućim uvjetima vrlo je privlačna tema holivudskim filmašima što potvrđuju filmovi poput Gravitya iz 2013. godine sa Sandrom Bullock u glavnoj ulozi te prošlogodišnjeg The Martiana s Matt Damonom. Filmska industrija je mašinerija gdje se sve vrti oko profita, a čini se kako trenutno kod publike dobro prolaze teme gdje usprkos svim preprekama koje su stavljene pred čovjeka - ona ili on će preživjeti. Passengers ili Putnici prema hrvatskom prijevodu nisu nikakva iznimka takvom scenariju usprkos tome što je tema preživljavanja upakirana u romantičnu dramu. Scenarij filma Passengers napisao je Jon Spaihts, a film je režirao Morten Tyldum (The Imitation Game). Glavne uloge odigrali su Chris Pratt i Jennifer Lawrence.

(SPOILER ALERT)

Radnja filma započinje tridesetak godina nakon što se svemirski brod Avalon zaputio prema udaljenom, kolonizirajućem planetu kada se jedan od putnika, mehaničar Jim Preston (Chris Pratt), uslijed kvara prouzrokovanim udarom meteora prerano budi iz hibernacije.

Od toga trenutka on je jedina svjesna osoba na svemirskom brodu koji prevozi više od pet tisuća putnika usprkos tome što najava filma nagoviješta drugačiji scenarij. Sumirat ću da ne bude zabune – više od pet tisuća putnika je krenulo na put prema novom svijetu  – dogodio se kvar na svemirskom brodu– Jim se jedini budi iz hibernacije. Pale sam na svijetu, odnosno u svemiru. U prvih pola sata filma radnja je fokusirana na Jimove uzaludne pokušaje da se vrati u komoru za hibernaciju te nastavi put prema željenom odredištu. Tijekom toga vremena promatramo njegovu gradaciju od istraživača svemirskog broda do očajnika koji polako gubi razum radi izoliranosti i osamljenosti, očajnika koji prihvaćajući svoju sudbinu da ne postoji mogućnost da stigne na svoje odredište je spreman skončati svoj život skokom u prostranstvo svemira.

Jim bi i počinio samoubojstvo da nije papak, a ne romantična duša kako bi ga neki okarakterizirali jer (plot twist) od samoubojstva ga spašava ideja o novinarki Aurori Lane (Jennifer Lawrence) koju Jim uočava uspavanu u jednoj od hibernacijskih komora. I ne dajte se zavarati, ovo nije romantična avantura u kojoj ljubav pobjeđuje, ovo je horor priča o tome koliko je daleko čovjek radi fiksacije na svoj plijen spreman ići.  

Uglavnom, da skratim priču – nakon što je uočio svoj plijen – modernu verziju uspavane ljepotice, Jim je stalkerski istražio cijeli njezin život pod izlikom zaljubljenosti te ga je počela mučiti moralna dilema – "Hoće li probuditi Auroru iz sna ili neće?". Iako je svjestan kako buđenjem Aurore ni ona neće imati priliku završiti svoje putovanje, Jim se odlučuje na prvu opciju i budi ju iz sna. Ljudska sebičnost i potreba za fizičkim kontaktom time pobjeđuje te Jim sada ima koga jebati, pardon voljeti jer više nije Pale sam na svijetu - sada je ljepotica plave kose i izazovne figure uz njega. Scenarist film tim obratom pobrkao je opsesiju sa zaljubljenošću, opsesiju koja se ne razlikuje od silovanja ili pretvaranja žene u seksualno roblje te je prodao gledateljima. Da nešto ne valja takvim raspletom priče slaže se i Kristy Puchko s portala CBR.com koja ističe kako ".. u trenutku kada Jim prekida Aurorinu hibernaciju, film prelazi granicu gdje je romansa zabavna u potpuno disfunkcionalnu priču. Pretpostavka ljubavne priče nije – muškarac vidi ženu, muškarac postaje opsjednut njome iz daljine, odluči da ju voli, odluči da su stvoreni jedni za drugog, otima ženi život, odvodi je u bunker iz kojeg ne može pobjeći pod izlikom ljubavi."

Koja je uloga Aurore u cijeloj priči? Da se zaljubi u Jima! Žalosno je što kroz cijeli film uloga Aurora ostaje isključivo prezentirana kao Jimov ljubavni interes, odnosno radi Jima i za Jima. Žena koja namjerno dijeli ime s Uspavanom ljepoticom iz Disneyeva crtića u početku nije nikakva dama u nevolji nego samosvjesna žena koja je sama donijela odluku da usne i probudi se na novom planetu gdje ju očekuju nove prilike, novi izazovi, novi život, no zahvaljujući Jimovoj sebičnosti taj naum joj je otrgnut iz ruke. Od ambiciozne avanturistice postala je – seksualno roblje, nesvjesna kako ju je Jim svojim potezom – ubio! Uzimanjem Aurorinog života u vlastite ruke radi vlastitog zadovoljstva, Aurora je lišena vlastitog izbora, vlastite odluke, lišena mogućnosti kreiranja vlastitog života, donošenja vlastitih odabira. A zbog čega? Da bi muškarac bio sretan! Opet se cijeli svijet vrti oko penisa. Od neetičnog romantičarskog stalkanja do Stockholmskom ljubavnog sindroma radnja završetka priče je gora od svega ostalog između, no bez brige, kraj vam neću spojlati - ostavljam mogućnost da se sami uvjerite u istinitost te tvrdnje.

Da se razumijemo ,svi su svjesni moralne dileme: da je itko od nas na njegovom mjestu bi li učinio isto? Bi li feministička kritika bila tako glasna da je obrnuti scenariji – da se Aurora probudila prije Jima i učinila isto? Što bi bilo kada bi bilo, zar ne? Činjenica ostaje da je scenarij Passengersa priča o dvoje ljudi koji su se nasumično probudili i zaljubili - film bi bio solidna znanstveno-fantastična dramska avantura, ovako upućuje na to da pristanak uopće nije važan, da se stalkanje može protumačiti kao romantična gesta te da muškarac što god učinio zna što je najbolje za ženu, da se sve može opravdati uz malo ljubavi i pažnje.

Spaihts je scenarij za Passengers napisao 2007. godine, a podtekst filma koji miješa okrutnost za ljubav možda je jedan od razloga zašto je za ekranizaciju trebalo toliko dugo vremena, a pitanje je je li ga ikada uopće trebalo snimati. Uzimanje ženinog života u ruke muškarca lišenjem prava na samostalni izbor definicija je seksualnog uznemiravanja, ali u svemiru na žalost "zabrana prilaza" ne znači ništa, ondje se vrisak ne može čuti, dok na Zemlji ne možemo toliko romantizirati uznemiravanje kao u beskrajnom prostranstvu svemira. A vjerujte mi u tome nema ništa romantičnog. Na kraju krajeva, valjda je čovječanstvo napredovalo od kamenog doba, udarca toljagom u glavu i rečenice "Ti si moja, pomiri se s tim!"    

Tagovi: chris pratt, feminizam, film, jennifer lawrence, jon spaihts, passengers, pristanak, putnici, svemir

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM