Sa stavom

Predsjednice, svaka sličnost ovog pisma s onim koje ste poslali Pupovcu, namjerna je

Pismo predsjednici Kolindi Grabar Kitarović

Pismo predsjednici Kolindi Grabar Kitarović

HINA/LSD

Poštovana gospođo Grabar Kitarović,

s uvažavanjem sam pročitala Vašu izjavu kako ste “zabrinuti zbog jačanja ideoloških podjela u društvu posebno oko dana sjećanja na nevine žrtve Jasenovca”.

U vrijeme svoje službe u organizacijama civilnog društva koje se bave promocijom ljudskih prava LGBT osoba, a posebno u vrijeme koje sam provela radeći u neprofitnom mediju, sudjelovala sam u nastojanjima izgradnje hrvatskog društva na temeljima pravednosti, solidarnosti i inkluzivnosti, odnosno poštivanja ljudskog dostojanstva, čemu, da budem blaga, Vi i niste doprinijeli. Bila sam tada, baš kao i danas, uključena u zajedničke napore organizacija civilnog društva da manjinama u hrvatskom društvu osiguramo i promičemo najviša ustavna jamstva njihovih prava. Izražavam zadovoljstvo što smo time, unatoč protivljenju brojnih političkih stranaka, institucija i ne manje važno, inicijativa okupljenih oko blagajne Katoličke crkve, Republiku Hrvatsku učinili barem malo primjerenijom državom u zaštiti (nekih) manjinskih prava na europskoj i svjetskoj razini. Uvjerena sam i danas da je to dobar put kako bismo hrvatsko društvu učinili prostorom suživota kao aktivnog dioništva svih u nastojanju za promicanjem ljudskih prava, općega dobra i, kako navodite, “antifašizma koji je u temeljima Ustava”.

Uvelike sam suglasna s Vama u tvrdnji da je došlo do “jačanja ideoloških podjela u društvu”. Posebno snažno osjetila sam to odmah nakon što je Željka Markić najavila prikupljanje potpisa za antigej referendum i odredbu kojom bi se u Ustav, kao što u konačnici i jest, uvela heteronormativna odredba koja brak definira kao zajednicu žene i muškarca. Ipak, osjetila sam ogromno razočaranje i kada je Tomislav Karamarko još u svibnju prošle godine rekao da će građani moći samo doma misliti i govoriti što žele, ali ne i javno (u medijima) jer je bilo očito da Hrvatska nezaustavljivo ide unatrag kada je riječ o međusobnom uvažavanju i poštovanju. Bila sam vrlo neugodno iznenađena sveopćim pesimizmom i vrlo niskom razinom političke komunikacije, kao i neprimjerenim i nadasve neodgovornim etiketiranjem.

Imala sam potrebu i tada to javno isticati. Nažalost, takvo ozračje nesnošljivosti drastično sam doživjela upravo u izbornoj noći i u brojnim noćima tijekom kojih se sastavljala nova Vlada, poglavito kada je prokazano da ministar kulture misli da je “antifažizam foskula”, da je pisao da su ustaše “heroji, mučenici i šehidi”, a da mu demokratske procedure ne znače ništa. Nije bilo puno lakše ni čuti kako će nam mandatar prvom klasom doletjeti i biti postavljen na mjesto premijera ili kada je predsjednik Hrvatskog sabora u prvome govoru najavio preimenovanje u Hrvatski državni sabor – ime koje je imao u “kratkom vremenskom odsječku” za NDH.

Moj program bio je, i danas je, uključivost, pa je moje zaprepaštenje bilo tim veće što sam od onih koji formalno prisežu na očuvanje temeljnih vrijednosti propisanih Ustavom doživjela isključivost i poziv na radikalizaciju političkih razlika, sve do poziva na neku vrstu društvene eliminacije. Želimo li, dakle, govoriti o uzrocima koji su potaknuli “jačanje ideoloških podjela u društvu”, ne možemo mimoići takve radikalizirajuće poruke i ne upitati se koliko su one ohrabrivale istomišljenike, kao i neistomišljenike, na slične postupke. Samim time, poštovana gospođo Grabar Kitarović, u suglasju s Vama da je u Hrvatskoj došlo do “jačanja ideoloških podjela u društvu”, ipak moram jasno kazati kako taj proces nije započeo odbijanjem Koordinacije Židovskih općina i Srpskog narodnog vijeća na dolazak na komemoraciju u Jasenovac, nego mnogo prije. Nažalost, u toj retorici se ustrajava, pa potpredsjednik Hrvatskog sabora sudjeluje u prosvjedu gomile koja uzvikuje ustaške pozdrave i podržava ga. Pobornik vaše kampanje Mirjani Rakić dariva šajkaču koja je “pala sa četnika” dok je “silovao ženu koja mu ju je poklonila”, a ministar Hasanbegović ukida sve što stigne kako bi onemogućio financijsku potporu neprofitnim medijima, dok vrhuška Vlade radi čistke po HRT – u. Stoga je neizbježno upitati se nisu li naposljetku i Vaša osobna negativna iskustva barem djelomice posljedica takvog višegodišnjeg, namjernog ili nenamjernog, stvaranja ideoloških i svjetonazorskih napetosti? Dakako, isto tako želim istaknuti neprihvatljivost bilo kojeg zaoštravanja javnog diskursa od drugih aktera na političkoj sceni. U tome smislu posebice smatram potpuno neprihvatljivim izvikivanje ustaškog pozdrava “Za dom spremni”, koji šteti poštivnju ljudskih prava svih osoba koje sačivanjavaju naše društvo, a koje vi, kako ste rekli, niste čuli za vrijeme nogometne utakmice Hrvatska – Izrael ili koje niste osudili neporedno nakon prosvjeda pred AEM – om ili, evo, prije dva dana u Splitu.

U svojoj izjavi spomenuli ste kako je “ustaški režim bio zločinački”, a NDH “najmanje nezavisna”. Slažem se s Vama u takvoj ocjeni. Dužna sam, međutim, ustvrditi da među osobama koje Vas podržavaju i koje Vi podržavate, ako ne eksplicitno, onda prešućivanjem njihovih postupaka, ima i onih koji svojim javnim djelovanjem godinama provociraju, iritiraju, pa i vrijeđaju veliki dio hrvatske javnosti, neistinito prikazuju i čak se izruguju za žrtvama “ustaškog zločinačkog režima”, i u osnovi, niječu stvarnost, a implicitno i samu ideju temeljnih vrijednosti Ustava RH, stvarajući tako ozračje napetosti, isključivosti i mržnje. To nikako ne navodim kao opravdanje vrijeđanja ili prijetnji tim osobama, što držim nedopustivim. Smatram, međutim, kako u prosudbi neželjenih pojava, uzimajući posebice u obzir i činjenicu da proteklih godina državne vlasti malokada reagiraju na takova izrugivanja i provokacije, treba ne samo razumjeti, već i podržati one koji smatraju da su to dovoljni razlozi za smjene ili ostavke tih i takvih osoba. Treba biti objektivan.

Kao građanka Republike Hrvatske, dužna sam štititi svoje, ali i dostojanstvo svih građana i građanki (no i onih koji to nisu, a žive u našem društvu), i vrednote koje su zapisane u Ustavu RH. Utoliko, kada već, premda izvan potrebnog kritičkog konteksta, navodite spomenute “ideološke podjele” kao one koje Vas zabrinjavaju, što, ponavljam razumijem i sa čime se slažem, bilo bi jednako potrebno navesti barem neke osobe ili institucije koje takvo ponašanje, takve izjave produciraju i/ili podržavaju. Kako, primjerice, okvalificirati porast nasilja koje doživljavaju pripadnici i pripadnice drugih manjina u RH?  Kako, primjerice, okvalificirati ono što sam nedavno (ponovno) doživjela na ulici, usred Zagreba, kada su za mnom i djevojkom vikali da nas treba “pobiti jer smo odvratne lezbače”? Vjerujem kako ćete se složiti sa mnom kako takav gest nije izraz snošljivosti. Netko je počinitelje tog akta negativno radikalizirao. Skriva li se taj netko možda iza riječi “zajedništvo” i “stručnost”? Ali to nije jedini vidik nesnošljivosti. Osobno imam, nažalost, gotovo svakodnevno iskustva da me se izjavama i komentarima diskriminira i diskreditira zbog toga što sam žena, a onda i zato što sam lezbijka.

Želim biti vrlo jasna: onako kako treba osuditi postupke koji su upereni protiv ravnopravnosti, sigurnosti i dostojanstva političkih, etničkih i drugih manjina u Republici Hrvatskoj, tako treba osuditi i sve postupke koji vrijeđaju građane i građanke, a dolaze s pozicija političke moći. Uvažavanje različitosti pretpostavlja uzajamnost uvažavanja i poštovanja. Stoga se očite provokacije i vrijeđanje dostojanstva građana i građanki i svih onih koji vole slobodu, život i koji naprosto vole, a ne mrze ne može svoditi na obrtanje teza i proglašavanje govora mrženje slobodom govora. U potpunosti podržavam slobodu govora i umjetničke slobode, uključujući i satiru. Isto tako, međutim, držim da sloboda izražavanja predstavlja odgovornost i da nikada ne smijemo prijeći granicu nakon koje javna riječ postaje sredstvom uvrede ili relativiziranja nasilja prema drugima, kao što to čine političari i političarke u ovoj zemlji. Kada brojni hrvatski tjednici i portali (a najčešće u svojemu nazivu i imaju riječ ‘hrvatski’) prosipaju mržnju, rade popise nepodobnih ili manipuliraju informacijima – nisu li to događaji koji itekako stvaraju kontekst u kojem bujaju “ideološke podjele” na koje opravdano upozoravate? Koliko mi je poznato, takvi postupci, uporno se osuđuju od brojnih pojedinaca i organizacija, kao i od brojnih drugih organizacija ili pojedinaca i pojedinki koje se zasluženo zovu čuvaricama demokracije i uvažavanja različitosti.

U svojoj izjavi rekli ste da je “ustaški režim zločinački”, ali dužna sam upitati gdje ste bili do sada? Zašto stalno inzistiramo na izjednačavanju “dvaju totalitarizama” pretvarajući se da pri tom, oni koji to čine, zapravo ne pokušavaju umanjiti zločinački karakter ustaškog režima temeljenog na rasnim zakonima i mržnji? Zašto ne obnavljamo spomenike antifašističkim borcima, ne gradimo ih za antifašističke borkinje, već samo na sve strane niču spomenici u koje je upisano ‘Za dom spremni’? Nažalost, upravo se to razdoblje hrvatske prošlosti, relativizira, na različite (ne pretjerano) maštovite načine opravdava, a takvo ponašanje ne nailazi na osudu. Najlakše je lijepiti etikete i diskreditirati i diskvalificirati ljude, ali to nije prihvatljivo i tome ću se uvijek usprotiviti.

Kako sam spomenula, moja politička platforma, na kojoj se ne dobivaju izbori, jest stvarno uvažavanje i prihvaćanje različitosti, a ne floskula s kojom se poput kakve loptice nabacujete posljednjih mjeseci, a stane u sadržajno ispraznu riječ “zajedništvo”. Svejedno mi je hoće i svi Republiku Hrvatsku (ili bilo koju drugu državu) osjećati kao svoju domovinu ili državu, važno mi je da u njoj mogu ostvariti svoje životne težnje kao ravnopravni i jednakopravni građani i građanke, u ozračju solidarnost i poštovanja prema njihovu ljudskom dostojanstvu. Stoga, očekujem da u tom ozračju institucije koje postoje da bi provodile zakone i štitile temeljne vrijednosti Ustava to i čine, pri čemu posebice smatram odgovornim ljude na čelnim političkim pozicijama, među koje ubrajam i Vas. Suglasna sam, ponavljam, s Vama da je “ustaški režim zločinački”, ali i podsjećam Vas da vaše nečinjenje, kao i činjenje onih koji Vas podržavaju, doprinosi relativizaciji tog režima i posljedica koje su za njih ostale.

Želim da ovo društvo bude temeljeno na istinskom uvažavanju i otvorenosti, a da istinito tumačenje povijesnih okolnosti koje su nas do ovdje dovele bude prisutno u svim sustavima ove države, od obrazovnog do političkog. Vjerujem, stoga, da bi preuzimanje vlastite odgovornosti i u Vašem slučaju o tim pitanjima i prijeporima, pridonijelo, ako ne slaganju, onda barem težini Vaše riječi. Osobno, rado ću sudjelovati u osvještavanju ove problematike i u buduće. Nadam se da u takvom nastojanju doprinijeti i kreiranju nekog drugačijeg svijeta gdje na čelu institucija neće stajati oni kojima će usta biti puna zajedništva većine koje bi ostvarivali preko leđa manjina jer će biti ujedinjeni u mržnji. Ne vjerujem da ste Vi i oni koji Vas podržavaju, a ni oni koji nas u ovome trenutku politički predstavljaju, ti. Šteta će i ovako i onako biti velika, a onda se barem nadam da će trajati kratko.

S poštovanjem,

Ana Brakus

 

 

*Svaka sličnost sa pismom koje je Kolinda Grabar Kitarović uputila Miloradu Pupovcu sredinom veljače namjerna je.