Sa stavom

ispovijest žrtve nasilja

Kada si mi sve zabranio, to nije bilo psihičko zlostavljanje

Kada si mi sve zabranio, to nije bilo psihičko zlostavljanje

Kad si mi zabranio da ikome kažem da sam trudna, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si mi branio da posjetim svoje roditelje i govorio kako više nisam studentica i da nemam što s njima održavati odnose, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si se toliko izderavao na mene da me bilo strah da ću od stresa izgubiti bebu, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si mi branio da viđam prijatelje/ice, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad nitko od obitelji i prijatelja/ica nije smio doći u stan gdje smo živjeli, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si me izbacivao iz stana vičući da se gubim, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si bacao stvari po stanu i derao se jer ti se ne sviđa kako je košulja ispeglana, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si me pritisnuo na krevetu vrišteći na mene, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si me nasred ceste izbacivao iz auta, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si mi uzimao ključeve od auta da ne mogu kod ginekologa na kontrolu, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si mi uzimao sve novce i trošio ih na drogu, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad bi se napušio marihuane i pojeo svu hranu u kući, ja sam bila kriva što se debljaš, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si mi govorio da sam nezrela, nesposobna, niškoristi,  to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si mi branio razgovarati o bebi koja se treba roditi, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad te zbog trudničkog trbuha više nisam mogla masirati pa sam ja bila kriva što te bole leđa,  to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si me natjerao da sve stvari sama selim u 6. mjesecu trudnoće, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si mi govorio kako dijete nije tvoje, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad ti je DNK analiza dokazala da si otac, rekao si mi da ću sad tek vidjeti što me čeka,  to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si me za moj rođendan izbacio iz kuće, pa sam napokon rekla sve svojima, nisi dao da odem, dok se nisam počela tresti i padati u nesvijest od nemoći, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad sam saznala da me varaš na više strana, rekao si da sam si sama kriva što sam to doznala,  to nije psihičko zlostavljanje.

Kad sam te svaki dan morala voziti po gradu i čekati te dva sata u autu bez da mi riječ kažeš,  to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si me trudnu ostavio da te čekam 7 sati u autu na mjestu s kojeg se ne znam sama vratiti,  to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si me satima pratio i snimao mobitelom,  to nije psihičko zlostavljanje.

Kad sam te pitala da planiramo što sve oko bebe treba, rekao si mi da sam neumjesna i da se muškarca ne pita o novcu,  to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si mi govorio da bi bio kraj da sam otišla kad si me izbacivao iz kuće, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si promijenio brave na kući kako ne bih mogla uzeti svoje stvari, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si unio blato u cijelu kuću i popišao čitav wc jer sam ti se suprotstavila,  to nije psihičko zlostavljanje. 

Kad sam te htjela iznenaditi poklonom kojeg si želio, napao si me da kako ja mogu otići negdje nešto kupiti bez da tebe obavijestim unaprijed,  to nije psihičko zlostavljanje.

Kad sam kupila trudničke hlače, jer više nisam stala u svoje pa si me napao da što ja imam samo tako bez tebe nešto kupovati,  to nije psihičko zlostavljanje.

Kad sam te morala moliti da mi daš da na miru kupim sve što treba bebi, da me ne maltretiraš,  to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si mi određivao koliko i što smijem jesti i piti,  to nije psihičko zlostavljanje.

Kad sam pitala gdje će beba spavati i da joj treba soba i krevetić, rekao si da sam luda i da će beba spavati s nama u krevetu i da bebi ne treba ništa kupovati,  to nije psihičko zlostavljanje.

Kad sam ti morala davati novce za režije, a račune nisam smjela vidjeti jer je neumjesno pitati,  to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si počeo raditi, ali si mi i dalje uzimao pola moje naknade za bolovanje, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad sam zamolila brata da me vozi na pregled, izderao si se da nema on šta meni pomagati,  to nije psihičko zlostavljanje.

Kad sam išla roditi pa si tražio da ja tebe tješim jer nećeš doći,  to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si me dva dana ignorirao i samo mi se smijao u lice,  to nije psihičko zlostavljanje.

Kad su me prijatelji/ice željei/e samo vidjeti na moj rođendan pa si me optužio da ja ne mislim na tebe i tvoje želje,  to nije psihičko zlostavljanje.

Kad se nisam smjela okretati u krevetu, trudna, jer to tebe budi, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad nisam smjela zaspati dok gledamo film, trudna, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si me satima držao za stolom i ponavljao rečenice unedogled, smirenim tonom i ispod glasa, da bi se svakome smučila ta scena, dok ja lijem suze i gušim se od nemoći, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si imao navale plakanja, ispričavanja, obećavanja da nećeš više, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si mi nakon što sam rodila, dok sam bila u rodilištu, slao tisuće poruka i nazivao tisuće puta i tražio da se posvetim tebi i pustim dijete sa strane,  to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si me nazvao dok sam dojila i rekla ti da ne mogu sada, rekao si mi kako me nikad ne zoveš i što se beba ne može malo strpiti,  to nije psihičko zlostavljanje. 

Kad si me slomio, uvjerio da sam nesposobna, da sve radim krivo i da sam za sve ja kriva,  to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si samo stajao ispred moje kuće, bez ikakve najave, ičega,  to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si na silu pokušavao ući u moju kuću, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si pregledavao snimke video kamere postavljene na tvojoj kući ne bi li vidio jesam li izašla iz kuće, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad sam ti morala svaku večer pripremati marendu za naredno jutro, u strahu da ti ista ne bude dovoljno kreativna i ukusna, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si mi govorio da se ne smijem uzrujavati, stresirati i cmizdriti jer to nije dobro za bebu, nakon što bi se iživio na meni, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad sam ti javila da sam završila na hitnoj radi silnog stresa, pitao si me da šta ja to tebi javljam, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad bi se nasilno ponašao, ja sam bila kriva za to, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad bi lagao, manipulirao, spletkario, omalovažavao me, glumio žrtvu, prebacivao krivnju na mene, uživao u stvaranju kaosa, nimalo imao empatije i crpio svu moju energiju, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad sam se bojala tebe, kad si me vrijeđao, nazivao pogrdnim imenima, uznemiravao preko svih oblika i vrsta komunikacijskih sredstava, ponižavao me, ismijavao, kritizirao sve moje postupke, držao mi prodike, iskretao sve što kažem, ignorirao, zastrašivao, prijetio, zabranjivao, uhodio, kontrolirao, uništavao moje stvari, to nije psihičko zlostavljanje.

Kad si sve to napravio ženama prije i ženama nakon mene, to nije psihičko zlostavljanje.

Sudski vještaci kažu kako to nije psihičko zlostavljanje. To nije psihičko zlostavljanje i ti nisi opasan po dijete i mene. Kažu kako za zlostavljanje trebaju postojati dvije osobe koje su u odnosu, a ovaj naš bio je narušen i veća je šansa da sam ja za to kriva.

Pišem ovo anonimno, jer se bojim. Bojim se da može još gore, uvijek može još gore. Pišem ovo anonimno, usprkos svim svojim uvjerenjima. Pišem ovo, jer ću puknuti ako ne napišem.

Nakon 8. marta, dana kad smo Zagrebom marširale i tražile svoja prava, napunile se energijom i dobile volju za daljnjom borbom, realnost me opalila po glavi. Rezultat: Hrvatske institucije 101, Anonimna 0.

Dokazuj, vrišti, traži, zahtijevaj, šuti. Isto je.

Malo sam se umorila.