Sa stavom

04.03.2016. 11:53:12 - A.B.

Prestanite prešutno odbravati nasilje

Otvoreno pismo: 'On je jako ljubomoran na vas, bolje da odete, nego da vas ubije'

Dio otvorenog pisma

Dio otvorenog pisma

"Državno odvjetištvo u Zlataru podiglo je optužnicu potiv žrtve nasilje zato što je prijavila nasilje. Ja sam majka žrtve i želim kazati javnosti što se dogodilo mojoj kćeri", napisala nam je gospođa koja u ovome tekstu želi ostati anonimna (a čiji su podatci poznati redakciji), zbog sigurnosti svoje kćeri i sebe same. S obzirom na događaje koje opisuju, njezin strah u potpunosti je opravdan. Ostatak pisma prenosimo u cjelosti.

"[Moja kćer] Bila je u braku 11 godina, stalno u radnom odnosu, otplaćivala kredite za izgradnju kuće, a koje je zemljište njemu darovano. Na njega glasi sve, a moja kćer ima samo kredite. Ja sam pomagala sa svojom obitelji novčano, radom, hranom, moja kćer je stalno plaćala kredite, a on pribavljao imovinsku korist za sebe, odnosno, vršio ekonomsko nasilje nad mojom kćeri. Uzeo auto na kredit i nakon dvije godine mu je autokuća uzela auto, a moja kćer otplatila 45 tisuća kuna. U to vrijeme je moja kćer njemu bila sudužna po kreditu koji on nije plaćao te je ostao bez posla. Nije radio dvije godine te je nagovorio moju kćer da digne kredit od 100 tisuća kuna, da on pokrene obrt. Iako je kćer mislila da banka neće odobriti kredit kada je sudužnik, on je našao veze u KentBanci koja ne pita da li imate kredit, već samo da ima plaću te dobila kredit uz životno osiguranje, a on je potpisnik tog osiguranja. Novac je uzeo mojoj kćeri i trošio gotovinu za pokretanje obrta.

Kad im je na račun sjela prva uplata, banka je sjela na njegov račun i uzela dugovanje po kreditu. Malo zatim je propao posao jer više nije imao novca i tada je počeo sa nasiljem nad mojom kćeri, gdje joj je izmišljao ljubavnike te kako u nju nema više povjerenja. U svemu tome je bila njegova mama koja je nagovarala moju kćer na kredit za njegov posao i da možda uspije. Ja – majka kćeri – nisam smjela znati da diže kredit jer su joj strogo zabranili i zaprijetili ako mi kaže.

Kada je počelo nasilje i svakodnevno je tjerao moju kćer iz kuće koju su zajedno sagradili, tada mi je rekla za kredit. On je podnio zahtjev za razvod braka, a moja kćer potpisala. Zar se stvarno može živjeti sa takvim čovjekom sa kojim ne možete razgovarati, koji ju je 11 godina iskorištavao za svoju imovinsku korist, a sada ju želi prokazati kao preljubnicu jer je mislio dalje ucjenjivati; ili je moja kćer kriva zato što nema djeteta.

Tada se želio pomiriti i da razvod ne bude pravomoćan, a kada kćer nije pristala rekao je da će ju ustrijeliti. Tada je rekao da se iseli iz kuće jer ova više ništa tu nema kada je brak završen. Brak je završen samo četiri mjeseca otkako je moja kćer digla kredit za njegov obrt.

Rekao je kako će za 3 – 4 dana promijeniti bravu i više neće moći u kuću. Govorio je kako njemu nitko ništa ne može jer on ima veze u policiji. Promijenio je bravu kada je kćer bila na poslu, a kad je došla doma nije ju pustio u kuću.

Tada me nazvala kćer i ja sam zvala policiju na što mi je policijac rekao da je to njegova kuća i neka radi što želi.

U kuću su došli njegova mama, brat, šogorica i baka i svi su ju tjerali iz kuće te joj zaprijetili da će joj potrgati ruke i noge ako zove policiju. I kćer je zvala policiju, ali nisu htjeli doći na teren.

Drugi dan sam otišla sa kćeri u Centar za socijalnu skrb, zatražila pomoć, a socijalna radnica je rekla:

"On je jako, jako ljubomoran na vas i očito vas je odlučio istjerati iz kuće. Bolje da odete nego da vas ubije."

To je bila sva pomoć od Centra, a uz to je gospođa poslala pismo gdje izjednačuje žrtvu i nasilnika. Cijeli slučaj policije sam ja prijavila Ministarstvu gdje se naknadno proveo prekršajni postupak. Događalo se svakodnevno nasilje psihičko, fizičko, verbalno, zaključavao je sve prostorije u kući, oduzeo sve ključeve mojoj kćeri; nije smjela u kuhinju, 2 mjeseca si nije skuhala toplo jelo. Stavio je na Facebook slike spavaće sobe sa tanjurima i hranom da ljudi vide kako ona živi. Optuživao ju je i prijavljivao da ga ona napada. Njegova mama, brat, šogorica su svi zajedno davali iskaz protiv moje kćeri, stalno su se nalazili u njihovoj kući, a da se nijedan policijac nije zapitao što oni rade u njihovoj kući; dolazili su kao svjedoci na Prekršajni sud, uz to da je nasilnik dolazio s odvjetnicom – braniteljicom – nasilja i laži te je nasilnik više puta bio kažnjen minimalnom novčanom kaznom.

Zatim je napao moju kćer u više navrata kada bi trebala ići popodne na posao – sve kako bi kasnila na posao ako bi pozvala policiju. Stalno smo bile na mobitelu, ja sam zvala kćer ili ona mene, bojala sam se, bila je u životnoj opasnosti.

Išao je za njom kada bi išla na WC ili u kupaonu, nije se mogla zaključati, omalovažavao je, prijetio, a kada bi čuo da razgovara sa mnom, govorio je da smo obje kurve. Ja nisam smjela u kuću i prvo je na mene pozvao policiju, ali njegovi su mogli tjerati s njim moju kćer iz vlastite kuće.

Jednoga dana fizički je napao moju kćer, a tu je bila i njegova mama koja je govorila da pozove doktora da ju strpa u ludnicu. Bile smo na telefonskoj liniji, kćer je uključila mobitel da snima, a kada je uspjela pozvati policiju, oboje su privedeni, a u policijskom iskazu je stajalo da je moja kćer napala njega. Oboje su proglašeni krivima – na poslu su mojoj kćeri prijetili otkazom zbog izostanaka.

Nakon 2 dana, ujutro, dok je moja kćer bila u spavaćoj sobi gdje je jedino boravila, ulazio joj je u sobu kada je htio, vičući, prijeteći, prišao krevetu gdje je ležala moja kćer i počeo skidati sa namjerom silovanja, a što bi drugo moglo biti u krevetu, te kada se moja kćer odupirala, vrištala, tada ju je gušio s jastukom i stavio ruku na usta, te kako ga je udarila nogom, odustao i otišao. Čule smo se sat prije toga događaja, a kada sam je nazvala kasnije, kćer je već bila na poslu, iako puno ranije jer je pobjegla od kuće.

Od tada je boravila kod mene, a događaj prijavila; nakon 2 dana nasilnik je bio priveden i priznao te i dalje nastavio sa prijetnjom ispred policajca i sudca za prekršaje. Osuđen je na 10 dana zatvora, a kada se vratio mjesec i pol kasnije, pronašao je 2 svjedoka i lociran broj mobitela 25 kilometara daleko. To je broj na pretplatu, iako je imao još tri broja na kartici, ali je iskazao kako on nema drugi broj i da nije korišten u to vrijeme. Mene i prijateljicu je ispitivao policajac i dale smo iskaz jer smo sve znale o tom događaju, ali je policija naš iskaz svrstala kao nepravovaljan jer nismo propisano upozorene?

Vještačenje je izvršeno nakon 8 mjeseci, iako se kaže da je moguće između 6 mjeseci. Između ostalog policija je rekla mojoj kćeri da ne može ući u kuću bez njegove dozvole, da treba dan ranije nazvati na mobitel, reći u koje vrijeme dolazi i ako je ne pušta, tek tada pozvati njih.

Kćer je tražila ključ, a on je odbio dati i k tome nije kriv jer nema dovoljno dokaza. Tada je počeo svako malo dolaziti na kćerin posao – radno mjesto – vičući, prijeteći, a optuživao nju da je ona njemu prijetila da će ga se riješiti na bilo koji način i to Državnom odvjetništvu – kćer je oslobođena krivnje uz svjedoke.

Tada je došla optužnica za lažno prijavljivanje jer je nasilnik našao svjednoke za koje nije znao u prekršajnom postupku.

Dragi čitatelji, da li možete shvatiti tko je napisao optužnicu?

Mojoj kćeri koja je žrtva nasilja, nasilnik više puta kriv, prijeti se uvjernom kaznom radi lažnog prijavljivanja, da li će se stvarno dati nasilniku vjetar u leđa, da stvarno radi što želi, što se može dogoditi?

Iz policijske postaje je moja kćer dobila 2 puta poziv da dođe na šalter radi promjene prebivališta.

Postupak o utvrđivanju bračne stečevine traje 3 godine. Sada on govori kako kuća uopće nije bračna stečevina, nego dar njegovih roditelja. On laže, mi moramo dokazivati, izgleda da zakon nije jednak za sve. Moja kćer je zadužena na 20 godina sa kreditima. Sada plaća trećinu plaće, a uz to, je sudužnik bivšem suprugu gdje je banka otkazala kredit jer 3 godine nije uplatio ni jednu ratu.

On radi na crno, vozi rent – a – car auto, doveo je u kuću ženu sa dvoje djece koja je socijalni problem – Centar zna za to, koriste se svim pokretninama u kući, moja kćer je otišla bez ičega, sve ostavila u kući, pobjegla pred nasilnikom da spasi vlastiti život.

On je objavio na Facebooku da moju kćer čeka 10 godina zatvora. Kćer je tražila zabranu pristupa kod suca, sudac je rekao da treba novi postupak. Tada je zatražila policiju – oni su je uputili na Centar, a Centar na policiju. Rekli su iz policije da su oni jedini u županiji koji se prijavljuju i neće reagirati, a meni je policajac jednom rekao da će me morati privesti ako kažem ijednu riječ. Žena koja je u kući moje kćeri sa dvoje male djece je godinu i pol u posjeti."

U Republici Hrvatskoj svakih 28 dana jednu ženu ubije njezin sadašnji ili bivši partner. Više od 30 žena svakog dana trpi fizičko nasilje od strane sadašnjeg ili bivšeg supružnika. Svakih 11 dana, jedna žena prijavi silovanje koje je počinio njezin partner ili suprug. Sa željom upozoravanja na sustavno zanemarivanje i ignoriranje nasilja koje žene svakodnevno doživljavaju, podsjećamo, nedavno u Zagrebu održana i prosvjedna akcija "Preuzmite odgovornost za ubojstva žena".

Povezani tekstovi: Ubojstva žena u Hrvatskoj: Kako sustav opetovano griješi u procjeni rizika

                                  Ubojstva žena zato što su žene

                                  Odlučile smo se boriti protiv osjećaja bespomoćnosti

Tagovi: centar za socijalnu skrb, hrvatska, institucije, nasilje, nasilje protiv žena, policija

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM