Sa stavom

08.02.2016. 10:02:31 - Suzannah Weiss (everyday feminism)

Seksualni užitci i dvostruki standardi

Kako da budemo seksualno osnažene, a da ne budemo seksualno privilegirane?

Pod utjecajem feminizma brojne žene, pogotovo one koje ulaze u seksualne odnose s muškarcima, došle su do spoznaje da bi trebale staviti prioritet na svoj užitak, jednako kao i na partnerov.

Na primjer, počele smo isticati nejednakost u orgazmima – nejednaku raspodjelu orgazama kod muškaraca i žena.  Heteroseksualne žene, pokazuje nedavna studija, objavljena u časopisu Journal of Sexual Medicine, u prosjeku dožive orgazam u 62 posto seksualnih odnosa, dok se kod heteroseksualnih muškaraca radi o 86 posto - ta dinamika rezultira društvenim privilegiranjem muškog užitka. Uz to, uvjetovani smo da uopće ne razmišljamo o ženskom užitku – i to je problematično.

Pitanje je trebamo li zadržati status quo u kojem je ženska satisfakcija opcionalna, dok je muška proglašena nužnom, ili bi trebale zahtijevati orgazme na koje imamo pravo? Odgovor se možda čini očitim, no predložit ću treću alternativu.

Naravno da bi trebalo izjednačiti žensko zadovoljstvo s muškom, no neke nedavne izjave koje promoviraju takve stavove graničile su sa seksualnim privilegiranjem.

"Zahtijevam klimaks. Mislim da bi sve žene trebale to zahtijevati.", rekla je Nicki Minaj za svibanjski Cosmopolitan,  i izazvala pohvale u feminističkim medijima.

"Dok mogućnost klimaksa kroz svako seksualno iskustvo možda nije rangirano visoko na listi prioriteta kao neka druga feministička pitanja, seksualnost je i dalje ključan dio ljudskog iskustva. Zašto ne bi zahtijevale jednako pravo orgazma za sve?", odgovor je feminističke autorice Jessice Valenti za The Guardian.

Međutim, ovdje se radi o više od jednog feminističkog pitanja.  Dok razmišljamo o jednakosti u seksualnim odnosima, također moramo razmišljati i o pristanku, jer jednakost do koje se dolazi pod cijenu pristanka, nije prava jednakost.

Zatvaranje jaza između muškog i ženskog orgazma bio bi velik korak naprijed za feminizam, no predložena rješenja kroz zahtijevanje orgazma od partnera također bi označila korak unazad za kulturu pristanka – zato što bilo kakvi 'zahtjevi' od partnera u spavaćoj sobi ne znače nužno njegov entuzijastični pristanak.

Nema ništa pogrešno u potrebi da partner brine o našem užitku i sluša naše želje. U zdravom odnosu, svaki od partnera vrednuje želje drugog jednako kao i svoje. No, kada impliciramo da netko mora nešto učiniti za nas u seksualnom odnosu, počinjemo zanemarivati pozitivan pristanak, koji nalaže kako bi trebali imati seksualne odnose isključivo s entuzijastičnim partnerima.

Minajin intervju bilo je samo jedna instanca u kojoj su feministkinje zagovarale seksualnu jednakost jezikom koji ne uzima u obzir sve nijanse pozitivnog pristanka.

U srpnju je Amy Schumer za Glamour savjetovala žene koje spavaju s muškarcima sljedećim riječima: "Uvjerite se da on zna da vi imate pravo na orgazam."

Također, izvršna urednica Huffington Posta, Emma Gray napisala je u recenziji za Magic Mike XXL: "(Žene) žele zamisliti sebe u glavnoj ulozi seksualne fantazije koja je izrađena za nas… Zahtijevamo sve te stvari. Imamo pravo na te stvari."

No, što bi se dogodilo kada bi muškarci zahtijevali orgazam od žena? Što kad bi muškarci rekli da imaju pravo biti zvijezde seksualnih fantazija koje su žene za njih proizvele? Kada se okrene situacija, postane jasnije kako izražavanje zahtjeva i pozivanje na određena prava u tom pogledu može učiniti da se jedan od partnera osjeća nelagodno.  

Također je postalo učestalo da žene izjavljuju da zaslužuju oralni seks, seks za vrijeme menstruacije, i ostale vrste seksualnih odnosa koji su stigmatizirani zbog mizoginije. "Žena nikada ne bi trebala učiniti ništa seksualno za muškarca ako joj ne pruži oralni seks", rekla mi je jednom prijateljica.

Opet, vrijedno je svrgnuti seksualne norme koje stavljaju muško zadovoljstvo iznad ženskog i stigmatiziraju određene činove koji nisu inherentno neprivlačni. No, kada bi muškarac rekao da ne želi učiniti ništa seksualno 'za' ženu (problematična konstrukcija u startu jer je nezdravo učiniti nešto samo za drugu osobu bez osobnog zadovoljstva u tome) bez da ga ona oralno zadovolji?

Mnogi bi smatrali to nepoštenim jer neke žene ne uživaju u tom određenom činu, a i dalje zaslužuju pažnju svojih partnera.

Vjerujte mi – bila sam u toj situaciji. Bila sam frustrirana ljudima čije su seksualne preferencije naizgled imale seksističke korijene, i htjela sam ih nagnati na promjenu. Nisam uopće razumjela koliko je problematično zahtijevati seksualno zadovoljstvo kao sredstvo osnaživanja, dok nisam postala svjesna da se ponašam u skladu s istom doktrinom.

Na primjer, čitanjem feminističkih publikacija i kroz razgovor sa ženama o seksualnosti, shvatila sam da naše društvo stigmatizira menstruaciju i da nekim ljudima osjećaj gađenja kad se radi o menstrualnoj krvi proizlazi iz određene forme seksizma.

Zbog toga, kada mi je bivši partner rekao da nije siguran želi li spavati sa mnom dok imam menstruaciju, shvatila sam to kao uvredu vaginama. Nisam mislila da ima pravo odbiti seks po toj osnovi, ali uvijek imamo pravo odbiti seks – iako su razlozi odbijanja problematični.

Nakon razgovora o tome s partnerom, shvatila sam da je ono što nas odbija ili nam čini neugodu često izvan naše kontrole. Tako sam mogla s njim razgovarati o politici iza onoga što naše društvo percipira odbojnim, i mogla sam mu objasniti zašto je ta određena stigma problematična, ali njegovo shvaćanje problema neće nužno promijeniti njegove osjećaje.

Moj partner je imao generalnu averziju prema tjelesnim tekućinama, tako da iako je njegova nesklonost spolnom odnosu za vrijeme mjesečnice proizašla iz društvenog konstrukta i da je menstruacija nešto odvratno kao i to da su žene tada nečiste, i dalje bi njegovo odbijanje bilo valjano. Implicirati bilo što drugo bilo bi prisiljavanje na seks, što nikada nije prihvatljivo.

Linija između kritiziranja izvora nečije želje ili odbijanja i prisiljavanja na neki čin izgubila se u mnogim narativima borbe za žensko osnaživanje – što je razumljivo, s obzirom na to da se radi o vrlo tankoj liniji i osjetljivoj temi.

Kako da prihvatimo da je nepošteno da žene imaju manje orgazama od muškaraca bez da vršimo pritisak na naše partnere da nam pruže orgazme i kada nisu spremni za to? Kako možemo tvrditi da žene imaju jednako pravo na oralni seks kao i muškarci, bez zahtijevanja od naših partnera da nam ga puže?

I dalje možemo osporavati stav da je ženski užitak opcija, dok je muški obaveza, i očekivati od naših partnera da brinu o našim željama i potrebama bez vršenja pritiska na one koji slušaju naše želje, ali ih ne žele ispuniti u određenom trenutku.

Možemo čak odbijati mizogine norme bez prisile na naše partnere koji nisu voljni izjednačiti našu seksualnost, mada to može značiti ne imati s njima seksualan odnos.

Evo nekoliko prijedloga kako prigrliti seksualno osnaživanje bez privilegiranja koje očigledno nekad prati zahtjeve za jednakosti u spavaćoj sobi.

1. Razgovarajte o tome što oboje volite ili ne volite prije upuštanja u odnos

Nitko nema izričito pravo raditi išta u seksu, ali jedna stvar na koju svi imamo pravo neovisno o rodu je izražavati naše želje. Zato je slušati što žena želi u spavaćoj sobi jedan velik korak prema tome da ženski užitak bude jednako prioritetan kao i partnerov. Za vrijeme ovih diskusija, svaka osoba može pojasniti što želi od seksualnih odnosa tako da oboje mogu znati što ih očekuje.

Na primjer, ako ne želite partneru pružati oralni seks, iako ga on ne uzvraća, (što opet dovodi do pitanja želite li vi uopće to raditi) moglo bi pomoći da unaprijed saznate želi li on pružiti oralni seks ili ne. Ako se vaša želja za uzvraćanjem javi kada ste već u krevetu, vaš partner bi mogao osjetiti vaše nezadovoljstvo i samim time pritisak da vam udovolji.

Ili, ako saznate da vaš partner voli nešto što vi inače ne volite, možete razgovarati o drugačijim načinima kojima ćete osigurati da partner bude jednako zadovoljan, ili možete odlučiti da uopće ne ulazite u seksualnu vezu.

Ponekad se ženki užitak ignorira po inerciji. Verbaliziranjem želje za užitkom i kroz komunikaciju s panterom o načinima na koje vam ga može pružiti mijenjate tu dinamiku. Ove razgovore je često najbolje ne voditi u afektu, već kada su obije strane sposobne racionalno razmišljati i jasno se izražavati, te na vrijeme da ne bi bilo nikakvih iznenađenja koja bi mogla dovesti do razočaranja i napetosti.

2. Komunicirajte svoje seksualne želje, ne zahtijevajte i ne naređujte

Svatko ima pravo komunicirati što voli -  dok god druga osoba jasno može reći 'ne' bez negativnih posljedica.

Na primjer, postoji velika razlika između "Volim kada me ovdje dodiruješ" I "Moraš me ovdje dodirivati" ili između izjava "Bi li mi pružio oralni seks?" I "Moraš mi pružiti oralni seks."  

"Primijetila sam da ponekad staneš nakon što ti doživiš klimaks, a ja ne, stvarno bi voljela kada bi mi pomogao da dosegnem vrhunac" je također bitno drugačije od "Moram doživjeti orgazam svaki put kad i ti." "Svatko ima pravo tražiti ono što želi u seksu, ali nema pravo govoriti ikome što da radi."

Što kada pristupite na pravi način a vaš partner svejedno odbije?

Njihovi razlozi bi vam mogli biti bitni. Na primjer, moglo bi pomoći da znate da iako netko ne uživa u izvođenju oralnog seksa, vaš užitak im je i dalje bitan i nemaju problema pružiti ga na druge načine. Može također biti slučaj da u tom trenutku nemaju vremena ni energije pomoći vam da dođete do orgazma, ali bi im bilo drago učiniti to u nekom drugom trenutku.

Koji god bili njihovi razlozi, i iako ste razočarani i možda vam je ego ranjen, jasno pokažite da vam je drago što su vam to rekli i da ne želite da čine išta što njih jednako ne veseli. Ako pak, vaš partner učestalo ne želi uzvraćati užitak koji mu pružate, to bi mogao za vas biti razlog prekida, što je također u redu.

Seksualna nekompatibilnost, ili različite seksualne potrebe su opravdani razlozi za prekid odnosa. Bila bi prisila kada bi pokušali promijeniti svoje mišljenje.

Čak i ako vaš partner nema razlog zbog kojeg odbija poštovati vaše želje, osim što želi iz odnosa dobiti više zadovoljstva od vas, možete to osuditi kao sebično i nepravedno, ali ne možete od njega zahtijevati da se mijenja.

Razmislite o tome na ovaj način: Ako žena želi apstinirati od seksa jer je učena da bi to narušilo njenu čistoću i loše se odrazilo na njen karakter, to uvjerenje se može osporavati i izazivati, ali svi moraju poštovati njenu odluku.

Pokušati promijeniti nečije seksualno ponašanje u ime feminizma dovodi do toga da ljudi donose odluke o seksualnosti iz nekih razloga koji nisu isključivo želja, a nitko se ne bi trebao osjećati obvezno raditi išta što ne želi, seksualno ili bilo kako drugačije.

3. Vodite nepristrane razgovore o izvorima vaših želja

Seksizam i drugi oblici ugnjetavanja igraju veliku ulogu u oblikovanju naših seksualnih želja. Koliko god naše preferencije bile problematične, i dalje imamo na njih pravo, i ne bi trebali raditi nešto što ne želimo kako bi bili politički korektni.

Uzmite kao primjer mog bivšeg. Unatoč njegovoj averziji prema seksu za vrijeme menstruacije utemeljenom na iracionalnom strahu, nisam ga htjela prisiljavati na nešto što on ne želi.

Umjesto toga, u ovom hipotetskom scenariju, možemo razgovarati o njegovoj reakciji i kako ju je naučio. Tako pomičemo krivnju s njega, na društvo i započinjemo razgovor bez da on ima potrebu postaviti se defenzivno u startu. Taj razgovor može dovesti do toga da on shvati kako su njegove preferencije problematične, iako i dalje ne treba očekivati da će razumijevanje promijeniti njegove usađene reakcije.

Na isti način ugnjetavanje može utjecati i na ono što volimo, što je također u redu.

Prijateljica koja voli biti seksualno submisivna rekla mi je kako smatra da je tu sklonost razvila kroz stereotip da su žene submisivne. Zbog toga što ona i njen partner prihvaćaju da je taj stereotip problem, ali krive društvo, a ne nju,  i tako mogu udovoljavati njenim željama bez da udovolje stereotipu iz kojeg želja proizlazi.

Ako vi i vaš partner iznesete jedno drugome svoje problematične želje, mogli bi postići iznenađujuće iskrene i otvorene razgovore. Te diskusije možda neće promijeniti ničije stavove, ali to im nije cilj. Cilj je razumjeti što vaš partner preferira i razloge iza tih preferencija bez ikakve osude.

***

Nije pošteno kada je ženski užitak zanemaren ili kada se od žena očekuje da daju više nego što primaju. Svi zaslužuju istu količinu pozornosti od svojih seksualnih partnera, neovisno o rodu. U isto vrijeme, nitko nema pravo tražiti ništa seksualno od druge osobe.

Kako bi pomirili promicanje osnaživanja i izbjegavanje privilegiranosti, moramo razvijati seksualne odnose bazirane na komunikaciji, pristanku i samosvjesnosti, gdje nikada nije u redu zahtijevati, ali je uvijek u redu pitati.

Tako možemo promijeniti dvostruke standarde vezane uz seksualni užitak bez ugrožavanja individualnih granica neke osobe.

Uostalom, ženska seksualna onemoćalost je problem znatno veći od dvoje ljudi u krevetu. Netko može istovremeno poticati žensko osnaživanje, a svejedno nikada ne udovoljavati ženskim potrebama u bilo kojem trenutku.

Trebamo imati iste standarde seksualnog užitka za sve, ali istovremeno primjenjivati iste standarde kod traženja pristanka – to znači u isto vrijeme poticanje osnaživanja i eliminaciju privilegija.

Prevela i prilagodila Nina Šarčević 

Tagovi: dvostruki standardi, feminizam, heteroseksualne žene, oralni seks, orgazam, seksualna kompatibilnost, seksualni odnosi, seksualni užitak

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM