Sa stavom

14.11.2015. 19:36:01 - Valerie Tarico (Salon.com)

11 situacija

'Nisi trebala širiti noge' - Posramljivanje kad progovorite o pobačaju

Vrijeme je da prestanemo šutjeti o reproduktivnim izborima – uključujući i pobačaj. Evo kako možemo odgovoriti onima koji posramljuju.

Jedna od tri Amerikanke ima pobačaj do svoje menopaze. Svi ti pobačaji uključuju i muškarce, a mnogi od njih imaju aktivnu ulogu u procesu donošenja takve odluke. To znači da do srednjih godina većina nas ima blizak odnos s nekim tko je okončao pogrešno začetu trudnoću ili smo to same učinile ili oboje. Stotine milijuna ljudi u SAD-u moglo bi pričati o tome, ali zbog ustrajne kampanje posramljivanja i stigmatizacije većina nas taji to iskustvo – čak i pred ljudima koje inače volimo i kojima vjerujemo.

Sve više ljudi prepoznaje da je jedini način da pobjedimo kolektivne inhibicije vezane uz seks i trudnoću, uključujući pobačaj, taj da prestanemo šutjeti o svojim izborima koji se tiču trudnoće. U nekom trenutku možda ćete odlučiti za dobrobit svoje djece, unuka, nećaka/inja ili mladih susjeda da ćete progovoriti o pobačaju koji je pozitivno utjecao na vaš život ili život nekoga koga volite.

Ukoliko to odlučite, prije nego što progovorite, trebate se pripremiti na "blato" koje će vam se najvjerojatnije naći na putu. Priprema za javno istupanje može zahtijevati otvorene, zastrašujuće razgovore s ljudima koje volite, ili proces razjašnjavanja vlastitih vrijednosti, ili pažljivo planiranje društvene podrške. Možda ćete se morati nositi sa snažnim napadima krivnje, uključujući i one koji obitavaju u vašoj glavi. Taj proces može potrajati.

Srećom, jednom kada izađete iz svog unutarnjeg kruga ljudi koji su bitni, na vašem će se putu naći uglavnom ignorantski komentari i uvrede od ljudi koji nisu bitni. Kao netko tko javno govori o tome zašto se zalažem za pravo na pobačaj i istupam sa svojom osobnom pričom, ovdje navodim neke neargumentirane pokušaje posramljivanja s kojima sam se susretala, zajedno s odgovorima koji vam mogu pomoći da ušutkate posramljivače.

1. Trebala bi biti protiv pobačaja zato što postojiš

Primjer: Kako bi se ti osjećala da te je majka pobacila?

Odgovor: Ne bih se osjećala. Probajte s ovom strategijom: Kako bi se ti osjećao/la da je tvoja majka spavala s nekim tko nije tvoj otac? Kako bi se ti osjećao/la da je imala glavobolju one koći kada si trebao/la biti začet/a? Kako bi se osjećao da se nakon seksa te ključne povijesne noći okrenula na drugu stranu i da je do jajajašca došao neki drugi spermij? Poanta: ljudi koji ne postoje ne osjećaju.

2. To je beeeba

Primjer: Tragično je što je Tarico ubila svoje prvorođeno dijete zato što je željela "bolju" bebu? (LifeWeeks)

Prvo "rođeno" dijete? Uh, ne. U tome je cijela poanta. Moje prvorođeno (koje postoji samo zbog mog prethodnog pobačaja) sada pohađa koledž, i premda je bilo svakakvih situacija, nikada ju nisam pokušala ubiti. Ali ova pro-life "omaška" savršeno se uklapa u njihovu nesposobnost da razlikuju fetus i dijete. Zigota, blastocista, embrij, fetus: za pro-life zagovaratelje sve su to bebe ili djeca prije rođenja. Kao da ćemo ako budu to ponovljali dovoljno puta, svi mi zaboraviti razliku između tuceta pilića i kartona oplođenih jaja – ili činjenicu da je ta razlika bitna.

3. Osoba koja je sposobna pobaciti, sposobna je i ubiti bilo kojeg čovjeka

Primjeri: "Ako majka može ubiti vlastito dijete, zašto ja ne bih mogao ubiti tebe ili ti mene? Ništa nas ne priječi." Majka Tereza: "Nisam sigurna zašto trebamo postaviti granicu za takvu stvar? Tri mjeseca --- tri godine. Uza sve navedene argumente, trebali bismo se moći riješiti djeteta kad god nam je to zgodno!" "Ako vam netko smeta u životu, samo ga iskasapite. Poput ISIS-a".

Pogledajte oko sebe. Gotovo trećina žena koje poznajete, a koje imaju više od 40 godina, imale su pobačaj – mnoge su imale nekoliko pobačaja. Za koliko njih mislite da su ubile svoje dijete? Infanticid su naši preci redovno prakticirali na svim kontinentima kada nisu imali druge mogućnosti kontrole rađanja, ali tamo gdje su ljudima dostupna suvremena kontraceptivna sredstva i pobačaj, infanticid je postao znatno rijeđa pojava. Većina ljudi nema poteškoća u razlikovanju pobačaja i umortsva i instinktivno će izabrati pobačaj, a ne čedomorstvo, kao što će i izabrati kontracepciju, a ne pobačaj  kada su im oboje slobodno dostupni.

4. Ako embrij ima humana obilježja, to znači da je osoba

Primjer: Fetus je živ i ima ljudske roditelje i ljudski DNK tako da znamo da je čovjek. Nakon toga ljudi će početi s proizvoljnim definicijama što čini čovjeka osobom. Jedina definicija koja ima smisla je da netko čovjekom postaje u trenutku začeća, zato što je to jedina značajna promjena u nečijem životu. (BennyW) "Kako ljudska individua ne bi mogla biti ljudska osoba?" (Papa Ivan Pavao)

U izvjesnom smislu pro-life zagovornici su prisvojili u vlastite svrhe rečenicu Dr. Seussa: "Osoba je osoba bez obzira koliko je malena" iz knjige "Horton Hears a Who".  To se ne sviđa udovici Dr. Seussa Audrey Geisel, dugogodišnjoj podržavateljici Planned Parenthooda. U knjizi, ova rečenica se odnosi na maljušne ljude koji pjevaju i viču i žive u zajednici i poštuju vlastite živote i svijet. To ih čini ljudima, a ne to što dijele Hortonov slonovski genetički kôd. Neprijatelji pobačaja su potpuno krivo shvatili Seussovu poruku.

Biti osobom (personhood) već dugo znači nešto više od puke ljudske DNK. Zato smo u stanju zamisliti Seussov lik ili fikcionalno vanzemaljsko biće poput Wall-Eja ili čak inteligentnu životinju poput dupina kao neku vrstu osobe s moralnom okosnicom. Osobu čini sposobnost da osjeća; da ima sklonosti, želje i namjere; da je svjesna ili čak samosvjesna; da živi u odnosima s drugima; i da cijeni vlastito postojanje. Shvaćanje fetusa kao osobe trivijalizira sve ovo navedeno.

5. Tvoj pobačaj znači da si loša mama, a tvoja djeca će te gledati drugim očima ako saznaju

Primjer: Kako će se osjećati tvoja kći ako sazna da si joj ubila brata/sestru? (komentar)

Jedna od mojih kćeri ne bi postojala da nisam imala pobačaj, a druga ju obožava. Kako se osjećaju u vezi mog pobačaja? Zahvalno.

Kršćanska desnica neprekidno vrijeđa žene koje su okončale trudnoću govoreći im da manje vole svoju djecu – ili da uopće nisu sposobne voljeti djecu. U stvarnosti, ogromna većina žena koje su imale pobačaj ili već jesu ili planiraju biti posvećene majke.

Šest od 10 žena koje naprave pobačaj već imaju dijete, a tri od 10 imaju dvoje ili više djece. Zapravo, naša odgovornost i posvećenost majčinstvu je razlog zašto mnoge od nas izaberu okončati nepredviđenu ili zdravstveno rizičnu trudnoću  – zbog naše lojalnosti i odgovornosti prema obitelji koju već imamo ili kojoj se nadamo.

6. Pobačaj medicinski rizičnog  fetusa obezvređuje osobe s invaliditetom

Primjeri: "Pobacila si zato što bi beba *možda* mogla biti slijepa? Svi slijepi ljudi na svijetu i Hellen Keller zgražaju se nad tvojom sebičnošću. Srami se. Što ćeš učiniti ako tvoje dijete ikada postane invalid? Ubiti ga? (komentar). "Valerie, nadam se da ćeš jednog dana saznati kakvu je radost moje "rizično klupko" donijelo u moj život. Veronica će sutra napuniti 26 godina. Nikada neće hodati, pričati, vidjeti normalno, sama se hraniti, obavljati nuždu... Mentalno je na razini devetomjesečne bebe. Moja je privilegija brinuti se o njoj svaki dan." (komentar)

Pro-life zagovornici zaboravljaju da je za mnoge od nas fetus potencijalno dijete, poput bezbrojne potencijalne djece kojoj kažemo "ne" odbijanjem seksa ili korištenjem kontracepcije. Moj suprug i ja smatramo da bi bilo nemoralno iznijeti trudnoću s fetusom koji je zaražen parazitima, kao što je bio slučaj s našom prvom trudnoćom, ili fetus za koji se zna da ima genetička oštećenja - i oko toga smo se odmah složili. Bismo li voljeli i brinuli se za bebu koja je rođena slijepa ili ima druga oštećenja? Naravno! Kakvo bizarno i uvredljivo pitanje! To što sam ogradila svoje dvorište i učim svoje dijete da se ne igra na prometnoj ulici, ne znači da bih je odbacila ako bi je udario auto.

7. Žene su naivne žrtve i treba nas zaštiti od vlastitog neznanja

Primjeri: "... kada otac ili majka koji žele pobačaj vide ultrazvučni snimak, činjenica je da ih do 90 posto odluči odustati od pobačaja".  (Rachel Campos-Duffy)

"Kada pobačaj ne bi bio legalan, nikada se ne bih na njega odlučila" (Hannah Rose Allen)

Prisilni ultrazvuk, distribuirana pismena upozorenja o (lažnim) rizicima pobačaja, legalni obavezni opisi fetalnog razvoja... Sudeći prema najnovijoj strategiji protiv pobačaja, jedini način da se unesrećene žene zaštite od fizičke i psihičke štete je oduzeti im mogućnost izbora. Kako li je to nezgodno što je pobačaj mnogo, mnogo sigurniji od iznošenja trudnoće koje ubija 800 Amerikanki godišnje. Druga razočaravajuća novost za protivnike pobačaja je ta što žene koje imaju pobačaj ne pokazuju povećanu stopu razvoja anksioznih i depresivnih poremećaja.

Osim toga, nasuprot izmišljenim statistikama Campos-Duffy, 98 posto žena koje vide snimke prisilnog ultrazvuka ipak se odlučuju na pobačaj, što znači da znaju što rade. Istina je da je odluka o prekidu ili nastavku trudnoće velika stvar. I kao i kod svih velikih odluka, neke žene ili muškarci će zažaliti zbog svoje odluke. Ali 90 posto žena kaže da je primarni osjećaja nakon pobačaja olakšanje, čak i one koje su imale pomiješane osjećaje u vezi svoje odluke, 80 posto će ih još uvijek reći da je za njih ta odluka bila ispravna.

8. Pobačaj je sebičan

Primjer: "Nema boljeg primjera sebičnosti koja vodi do još opakijeg čina, uništavanja nedužnog ljudskog života. Takva sebičnost je toliko očita i odvratna da zagovaratelji/ce pobačaja proizvode i preuveličavaju sve moguće apsurdne situacije kako bi dokazali/e da je jedina opcija ubojstvo". (komentar)

Osim činjenice da je na planetu uništenom uduvoljavanjem ljudskimpotrebama, na kojemu gotovo 20 000 djece umire svakodnevno od gladi, moguće osjećati i da je sebično imati dijete.

Da. Primjerice, izabrati završiti srednju školu je sebično. Izabrati štedjeti novac za automobil ili stanarinu je sebično. Izabrati priključiti se vojsci je sebično. Izabrati postati učitelj/ica ili liječnik/ica ili inženjer/ka ili umjetnik/ca je sebično. Izabrati davati prednost vremenu provedenom sa suprogom je sebično. Izabrati kupanje s mjehurićima i čitanje priče za laku noć s djecom koju imate je sebično. Ali izabrati da ne radite te stvari također je sebično!

Mogla bih nastaviti s ovim nizom. Izabrati trošiti vrijeme i novac u potrazi za (dvojbenim) blaženstvom na nebu je sebično. Kao i prepuštanje odluke poput roditeljstva "sudbini i Bogu" koja je vaša odgovornost. Kao i pokušavati nametnuti ono što mislite da je najbolje za vas svima drugima.

Sve što činimo donekle je sebično. To ne znači da naše odluke ne mogu biti mudre, razborite, osjećajne, hrabre, velikodušne ili altruistične.

9. Dijete je kazna

Primjeri: "Nisi trebala širiti noge." (komentar) "Tvoj nedostatak kontrole nad hormonima, tvoja glupost, nemarnost, lijenost ili nepromišljenost stvorili su u tebi novi život." (komentar)

"Trebala bi se nositi s posljedicama onoga što je učinila." (komentar)

Priznajem, nikada nisam uspjela shvatiti ovakve komentare. S jedne strane, govore nam da je dijete blagoslov, bez obzira na to kako je začeto. S druge strane, govore nam da je dijete ono što je prljava kurva zaslužila zato što se seksala izvan/prije braka. Ili još izopačenije: ako si silovana, dijete je božji dar. Ako si se seksala svojevoljno, eto što si zaslužila. Možemo li nekako izabrati jedno ili drugo?

10.  Bog voli sve duše

Primjeri: "Bog ne griješi. Bog stvara čuda." (komentar) "Crkveni nauk oduvijek propovijeda svetost i nepovredivost svakog ljudskog života, od začeća do njegovog prirodnog kraja." (papa Ivan Pavao)

Ukoliko Bog ne griješi, postojanje beba bez mozga ili udova ili beba s majušnim slabim plućima  govori nam da je On popriličan gad. U takvim situacijama, molitve za izliječenjem ostaju neuslišene. Čuda se događaju, ali samo zahvaljujući suosjećajnim liječnicima/ama koji ispravljaju božje pogreške popravljajući dječja oštećena srca i nepca te druge neželjene deformitete. 

Ako Mu je dragocjena "svaka duša", Bog to pokazuje na prilično čudan način, budući da je spontani pobačaj kritični dio reprodukcije – jedan od ključnih mehanizama za proizvodnju zdravih beba. Većina oplođenih jajašca se sama pobace, u nekom trenutku prije nego što se razviju u bebu – milijarde njih. Zašto? Spontani pobačaj ide u korist rađanja zdravih beba koje će roditi zdrave majke koje će ih moći hraniti. Terapijski pobačaj dopunjuje spontani pobačaj kada prirodni "mehanizam pobačaja" u maternici žene ne prepozna i ne prekine zdravstveno rizičnu trudnoću.

11. Bog mrzi žene koji pobace još i više nego pedere

"Pobačaj je surovi nepoštujući napad na jedinstveno Božje djelo." (Jon Mitchell). "Bog MRZI one koji prolijevaju nevinu krv!" (J. Melton)

S obzirom da žene milenijima prekidaju trudnoće, Biblija znakovito šuti o pobačaju, tek s nekoliko nejasnih referenci koje mogu biti različito interpretirane. Jedan propisuje otrov koji izaziva pobačaj. Drugi kaže da nas Bog sve poznaje prije rođenja. Treći navodi kaznu protiv muškarca koji je slučajno prouzrokovao pobačaj. Četvrti izjednačava život s dahom.

S takvim saznanjima, mogli biste pomisliti da kršćani koji tvrde da je pobačaj protiv Biblije samo probiru ono što odgovara njihovim ciljevima. Ali na fundamentalnijoj razini, imaju pravo. U Bibliji, žene se smatra osobnom imovinom – vlasništvom muškaraca, poput robova, stoke i djece. Prema tom gledištu iz Željeznog doba, reproduktivna sposobnost žene kao i njezini potomci pripada njezinom vlasniku – njezinom ocu, ili mužu, ili robovlasniku. Nema veće pravo na pobačaj od ropkinje ili krave.

Srećom, sve veći postotak ljudi, uključujući i mnoge kršćane/ke, ne misli da je Biblija savršena Božja riječ. Sve više ljudi vidi u Bibliji utjecaj ljudi, primjerice u njezinim brojnim odobravanjima ropstva i seksualnog ropstva i obezvređujućih poglavlja o ženama.

Dok god postoji slobodna savjest, mnoge od nas će biti vođene moralnim vrijednostima kada se odlučimo da okončamo neželjenu ili rizičnu trudnoću, a živote ćemo posvetiti ljudima i snovima do kojih nam je najviše stalo. A ako nas samoproglašeni božji poslanici i dalje žele vrijeđati – pa, to je njihov izbor. 

Prevela i prilagodila Sanja Kovačević

Tagovi: pobačaj, pravo izbora, seksualna i reproduktivna prava, seksualna i reproduktivna prava i zdravlje, žena

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM