Sa stavom

28.08.2014. 15:33:51 - Dolores Marčetić

'ŽIVI ZID' I 'STOP DELOŽACIJAMA' ZAJEDNO U BORBI PROTIV SUSTAVA

'Zadatak svakog društva je omogućiti svima da rade i da od svog rada mogu dostojanstveno živjeti'

Nakon godina dužničkog ropstva, građani i građanke u Hrvatskoj sve manje nade polažu u institucije države i skoro rješavanje goruće problematike zaduženosti. Slučaj 'Švicarac' još uvijek čeka svoje konačno rješenje nakon pravomoćne sudske presude, po kolektivnoj tužbi udruge Franak, protiv domaćih poslovnih banaka kojom im je naloženo da iz pripadajućih ugovora uklone odredbe o promjenjivim kamatama na štetu građana, što se do danas nije dogodilo. Nezaposlenost, blokirani računi građana/ki, ovrhe, sve veći broj socijalnih slučajeva i ljudi koji žive na rubu egzistencije svakim danom se povećava. Zadnji podaci pokazuju kako više od 300 tisuća ljudi u Hrvatskoj ima blokirane račune, a većina njih je u toj situaciji duže od tri godine što potvrđuje činjenicu kako Vlada i političari/ke ništa ne poduzimaju po pitanju nezakonitog gomilanja kamata iz kojega građani i građanke nikako ne mogu 'isplivati'. Slučajevi deložacija svakodnevno pune novine i portale, a ono što se unazad godinu i pol s njima povezuje, dvije su udruge koje zajedno djeluju u borbi protiv financijskog sistema i banaka. S njihovim članovima, Dušanom Cvetanovićem iz Živog zida i Ivanom Sičićem iz Stop deložacijama, razgovarala sam o njihovom djelovanju, problemu ovrha i deložacija, te njihovim iskustvom s dosadašnjim slučajevima.

Živi Zid je nastao u studenom 2012. godine kako bi upozorio na problem deložacija i sve većeg društvenog raslojavanja. O samoj ideji formiranja Živog zida Dušan Cvetanović je rekao kako se potonja javila kao prirodna pojava u situaciji kada je 350 tisuća nezaposlenih, preko 300 tisuća blokiranih, a istovremeno politička elita vrši neviđenu pljačku građana/ki kroz institucije države - predstečajne nagodbe, najave poreza na imovinu, slučaj "franak", outsourcing, financijski teror bankarskog sustava. Kao pokretači velikih prosvjeda 2011. godine shvatili su da se prosvjedima u trenutnim uvjetima ne mogu postići nikakve bitne promjene pa su organizirali inicijativu preko koje mogu i u praksi ukazivati na organiziranu pljačku koju kroz financijski sustav vrše banke, i to uz svesrdnu pomoć države i Hrvatske narodne banke.

Njihova prva akcija bila je obrana doma obitelji Vukić u Zadru kada su njihovi aktivisti/kinje prvi put uhićeni, ali je obitelj uspjela ostati u kući gdje se nalazi i danas. Kuću Vukićevih prodala je Porezna uprava radi namirenja duga od 70.000 kuna, a kako tvrdi Dušan, 'ista ta Porezna  podobnima oprašta milijunske dugove.' Naglašava kako njihovi članovi/ice shvaćaju da ćemo, nastavimo li tonuti ovim tempom, uskoro postati nacija beskućnika/ica, zemlja u kojoj će se sav profitni kapital smjestiti u džepovima nekolicine najmoćnijih banaka i pojedinaca koji stoje iza njih. Budući da je njihovo djelovanje miroljubivo, te uvijek pružaju isključivo pasivni otpor (sjedenje na podu) u njihovim redovima se često mogu vidjeti umirovljenici/ice, mladi i studenti/ce. Ističe kako je najzanimljivije što u Živom zidu, rame uz rame stoje " ljevičari/ke" i "desničari/ke", ljudi svih svjetonazora i opredjeljenja, te da je upravo to i poanta Živog zida - svi zajedno protiv nepravde koju sustav vrši nad ljudima. Motiv nastanka udruge Stop deložacijama bio je gotovo isti. Udruga je nastala kako bi se suočila sa sve izraženijim problemom deložacija u našoj zemlji; formalno nemaju članove/ice, ali u  radu sudjeluju ljudi koji imaju spoznaju o uzroku sve većeg broja deložacija.

"Glavna stigma ljudima kojima prijete deložacije dolazi u obliku individualne krivnje. Krivnja nije na pojedincu/ki, već na sustavu koji je kredite na makrorazini učinio neotplativima. Možda se moglo reći da je pojedinac/ka kriv/a za svoje stanje prije deset godina kad je problem bio manji, ali sada se ne može jer je ugroženo oko pola nacije – što blokadama, što ovrhama, što siromaštvom, što deložacijama kao krunom pljačkaškog pohoda. Prema statistici HNB-a svaki šesti kredit je neotplativ.  Naša misija jest promjena financijskog sustava iz sadašnjeg koji je baziran na kreditu i koji djeluje poput zakonom zabranjenih kriminalnih Ponzijevih shema prema nekreditnom koji ljude oslobađa dužničkog ropstva. Zalažemo se za nenasilne metode borbe, prosvjećivanje stanovništva, pomaganje jednih drugima i razvoj društva", rekao je Sinčić.

Po pitanju djelovanja Živog zida, Dušan Cvetanović ispravlja riječ "udruga" za koju kaže da im je dodijeljena od strane medija jer zvuči benignije, te se tako izbjegava govoriti o uzrocima onoga za što se zaista bore. Točnije ih je definirati kao politički pokret nego kao udrugu jer im je cilj prisiliti institucije sistema na radikalne društvene promjene i razotkriti nedemokratsku i represivnu narav sustava. Živi zid zalaže se prije svega za zabranu deložacija iz jedinog doma na ustavnoj i zakonskoj razini, a istovremeno zahtijevaju sveobuhvatnu monetarnu reformu koja bi trajno uklonila uzrok deložacija, nelikvidnosti i nezaposlenosti - odnosno monetarni sustav baziran na novcu kao dugu, sustav u kojem rad ne stvara nove vrijednosti nego gomila nove i neotplative dugove.

"Zalažemo se i za izmjene Ovršnog zakona kao i ukidanje Zakona o osobnom bankrotu jer je ponižavajući za ljude, a ne rješava problem neotplativosti dugova. Čvrsto vjerujemo da svatko ima pravo na krov nad glavom i to je princip od kojeg ne želimo odustati. Zadatak je svakog društva da omogući svima da rade i da od svog rada mogu dostojanstveno živjeti", naglasio je Cvetanović.

Ovršni zakon je koncipiran na način da od ovrha, a posljedično i deložacije nije izuzet baš nitko, a primjer su deložacije zbog dugova od nekoliko tisuća kuna. U pravilu im se javljaju ljudi kojima banke otkazuju kredite zbog neplaćenih nekoliko rata, nakon čega zahtijevaju isplatu cjelokupnog preostalog iznosa. S obzirom na to da ljudi nemaju novca ni za najosnovnije životne troškove, zasigurno nemaju ni za cjelokupni iznos kredita, pa takvi slučajevi u pravilu završavaju tako da vrijedna imovina dužnika odlazi na bubanj. Budući da zakon dopušta da se nekretnine prodaju i za trećinu cijene, dužnici/ce s jedne strane ostaju  bez imovine, a s druge strane dug im ostaje jer se njihove nekretnine prodaju u bescjenje. Osim deložacija od strane banaka, sprječavaju i kada država ili jedinice lokalne samouprave žele iseliti neku obitelj iz gradskog stana jer nemaju novca za režije. Nastupaju čak i u privatnim sporovima ako procjene da sudske odluke odstupaju od stvarnosti, a ovršeniku/ici i njegovoj obitelji je to jedini krov nad glavom.

Najbolji primjer je slučaj kninske obitelji Mišković gdje je sud u krajnje sumnjivom postupku naredio deložaciju roditelja i njihovo šestero djece iz jedinog doma. Cvetanović ističe kako je ovršni zakon tu potpuno nelogičan i neljudski jer se zbog nemogućnosti oca da plati dug šestero djece osuđuje na dom za nezbrinutu djecu, a država stvara socijalne slučajeve i sebi ogromne troškove. Nadalje, ostvaruju suradnju s udrugama nositelja stanarskog prava koje država novim Zakonom o najmu stanova de facto želi izbaciti na ulicu. Sve je više kategorija ugroženih građana/ki, a uzimajući u obzir da su računi 317 000 građana/ki blokirani, u bliskoj budućnosti se može očekivati sve više deložacija jer su ljudi na izmaku snaga. Od 2008. godine do danas broj ovrha na nekretninama porastao je nevjerojatnih 2000% (s oko 400 ovrha 2008. godine na preko 8000 tisuća 2013. godine) što ukazuje na to da je situacija uistinu dramatična.

"Živi zid upozorava i svoje djelovanje usmjerava ka činjenici da se u mnogim slučajevima deložacije radi o jedinoj nekretnini, jedinom domu iz kojeg ljudi nemaju kamo. Mi prije svega ustajemo u zaštitu ustavnih odredbi o nepovredivosti doma kao i međunarodnih konvencija koje štite ljudsko pravo na krov nad glavom. Jedina iznimka je da ne branimo aktivne članove/ice i glasače/ice stranaka kao što su SDP ili HDZ jer su upravno oni svojim glasom tim strankama u posljednjih dvadeset godina doveli zemlju u stanje bankrota i dubokog siromaštva. Oni koji žele pomoć, a i dalje ostaju vjerni politici deložacija i ovrha moraju potražiti pomoć kroz institucije sistema", izjavio je Cvetanović.

Živi zid je od početka ove godine fizički spriječio deložacije desetak obitelji, a pogotovo su bili aktivni u lipnju kada su u samo tjedan dana Živim zidom spriječili pet deložacija - po dvije u Splitu i Zagrebu i jednu u Kninu. Osim sprječavanja deložacija Živi zid pomaže i savjetima, prosvjedima i predstavkama koje šalje bankama i gradskim uredima. Tako su spriječili dvadesetak deložacija iz gradskih stanova, građana/ki koji su toliko siromašni da nemaju novac čak ni za režije. Prosvjedom pred Hypo bankom natjerali su upravu da jednoj mladoj majci s troje djece uključe struju koju su joj prethodno isključili kako bi je natjerali da izađe iz kuće.

Osim samih deložacija, čime se bavi Živi zid, Stop deložacijama zadužena je i za događaje prije i poslije pokušaja deložacije koje su redovito neuspješne. Oni pružaju humanitarnu pomoć u hrani, odjeći i namještaju, asistiraju pri posjetu institucijama i, po potrebi, zbog birokracije i nezainteresiranosti vrše pritisak na njih. Grad Zagreb im je dao na korištenje dva prostora – jedan za rad udruge, a drugi za smještaj deložiranih.

"Naš posao nisu samo obitelji po koje će sutra doći policija da ih izbaci iz kuće. Takvi slučajevi su manjina i bilo ih je tridesetak, od čega je desetak bilo značajnije medijski popraćeno. Većina ljudi se tek nalazi pred otkazom kredita i ovršni postupak im je tek nedavno pokrenut. Od pokretanja postupka do datuma deložacije prolaze godine pa i desetljeća zbog tromosti ovršnog aparata. Svaki novi ovršni zakon značajno ubrzava otimanje imovine. Takvih slučajeva ima oko stotinu. Najveći broj ljudi zove jer će u skoroj budućnosti ostati bez primanja i traže savjete i našu pomoć. Takvih poziva ima desetak svakodnevno", rekao je Ivan Sinčić.

U nekoliko deložacija ljudi su prijetili samoubojstvima ili završavali u bolnicama, a na takvim mjestima aktivisti/kinje se nerijetko susreću sa psihički uništenim ljudima i izuzetno teškim sudbinama, s ljudima koji se ne mogu nositi s činjenicom da gube sve što su oni, pa i njihovi roditelji i djedovi stvarali godinama. Jedna od glavnih misija Živog zida je objasniti tim ljudima da krivnja ne leži na njima nego na sustavu koji je stvoren kako bi u konačnici razvlastio građane/ke i državu od imovine.

"Želimo kod ljudi stvoriti ideološki otpor prema ovakvom ekonomskom, monetarnom i društvenom ustroju koji guta sve pred sobom i riješiti ih osjećaja krivnje zbog gubitka posla i nemogućnosti da prehrane obitelj. Pokušaji i prijetnje samoubojstvom prirodna su reakcija u takvim trenucima, no mi dajemo sve od sebe da odgovorimo ljude od takvih ideja. Ne želimo sprječavati deložacije takvim metodama, sprječavamo ih Živim zidom jer su svi moralni i zdravorazumski argumenti na našoj strani. Pojedini mediji vrlo često odlaze s nama na deložacije i izvještavaju s njih, no puno veći problem je policijska represija, ne samo prema aktivistima, nego i prema televizijskim snimateljima/icama i reporterima/kama. U pravilu se tu radi o protuzakonitim aktivnostima policije koja priječi pristup javnosti katkad primjenjujući i silu. Primjer takvog postupanja je zasigurno i deložacija obitelji Fel iz Pitomače gdje je policija protupravno uhitila našeg  kamermana i blokirala live-prijenos deložacije. Na taj način žele se od javnosti sakriti scene nasilja prema aktivistima/kinjama, ali i općenito problem deložacija. No s druge strane, policija nam na taj način daje monopol na video materijal pa javnost vrlo često na dnevnicima, vijestima i portalima gleda video snimke Živog zida. Primjerice, našu snimku nasilnog pokušaja deložacije kninske obitelji Mišković pogledalo je preko 120 tisuća ljudi, nakon čega nam se na Facebooku priključilo desetak tisuća ljudi. U ovom trenutku svaka cenzura našeg djelovanja djeluje kontraproduktivno, pa svako nasilje prema našim aktivistima dovodi desetke novih članova koji žele stati u Živi zid", kazao je Cvetanović.

Medijsku i televizijsku popraćenost ove problematike komentirao je i Ivan Sinčić rekavši kako je u početku popraćenost bila slabija, a većinu medijske pokrivenosti morali su odraditi sami. Sada je odaziv znatno veći, no naglašava kako je važno reći da nije samo broj medijskih kuća važan faktor, već koliko i što se pušta u eter. Nadalje, ističe kako iz prakse znaju da dok govore o tim napaćenim ljudima i njihovim potrebama: krevetima, šalicama i štednjacima redovito ih puštaju čak i na Dnevniku, ali kada treba prenijeti sukus njihove organizacije i njezinu poantu uopće – kritiku financijskog sistema i banaka, onda su izloženi cenzuri. Pomalo se istina probija u javnost.

O nedavnom slučaju zauzete zgrade pod hipotekom na zagrebačkom Črnomercu gdje su se uselili ljudi koji su ostali bez domova, Dušan Cvetanović napominje da Živi zid nije protuzakonito zauzeo zgradu već je to učinio uz suglasnost investitora kojemu je Zagrebačka banka, iskoristivši njegove poslovne poteškoće oduzela svu imovinu, među kojima i tu zgradu. S obzirom na to da je zgrada nekoliko godina prazna, prihvatili su ponudu investitora i u zgradu uselili 14 obitelji među kojima je mnogo male djece. Ako banka poželi deložirati te stanare, Dušan poručuje kako će ih dočekati Živi zid jer pravo na krov nad glavom mora biti iznad pukog prava vlasništva do kojeg su banke došle  na krajnje nepošten način.

"Dok tisuće stanova diljem Hrvatske stoji blokirano jer su banke iskoristile slom nekretninskog tržišta i oduzele tisuće stanova investitorima, broj beskućnika neprestano raste, a mladi mogu samo sanjati o vlastitoj nekretnini. Često se zlonamjerno može čuti kako svojim postupcima uzurpiramo privatno vlasništvo i urušavamo pravni poredak, ali činjenica je da upravo banke uz asistenciju pravnog poretka vrše neometani teror nad privatnom imovinom građana. Zato pozivamo i ostale investitore koji se nalaze u sličnoj situaciji da učine dobro djelo i dopuste siromašnim sugrađanima/kama useljavanje umjesto da zgrade godinama propadaju prazne", zaključio je Cvetanović.

Podrška organizacijama 'Živi zid' i 'Stop deložacijama' dostupna je i moguća u bilo koje vrijeme putem telefona, Facebook stranica, te službenih web stranica na kojima su istaknuti i kontakt telefoni, te sve bitne informacije o postupcima deložacija, a u ured udruge 'Stop deložacijama' može se doći i uz prethodnu najavu na adresu: Preradovićeva 44 (drugi kat).

"Naših ljudi ima diljem Hrvatske i savjetujem svima da promijene način razmišljanja i da okrive korumpirani sustav, a ne sebe za zlo koje im se događa. Mi ćemo im biti podrška u tome", poručuje Ivan Sinčić. 

Tagovi: aktivisti, aktivistkinje, aktivizam, banka, deložacija, građani, građanke, kapitalizam, kriza, mediji, politika, siromaštvo, stop deložacijama, stranke, živi zid

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (1)

Stari komentari

:
Kada se jednom dogodi pokret svjesnih i poštenih ljudi, snaga se razvija koncentričnim valom i jača sve više, tako dugo dok svojom silinom ne razbije veo besćutnosti koji je zahvatio zaluđen ljudski rod.

Niste sami, imate narod na svojoj strani, a to je najvrjednija hipoteka.

Sretno!
30.01.2015. 18:48

Stup srama

Iz drugih medija

AEM