Sa stavom

09.08.2014. 20:07:03 - Laura Bates (The Guardian)

Dilema

Kako imati feminističko vjenčanje?

Može li žena koja se bori za jednakost i poštovanje, protiv seksizma i mizoginije, postati mladenka? I hoće li doista baciti buket?

Budimo iskreni/e: feminizam može biti naporan. Nije da sam ikada posumnjala u to da je borba za jednakost, a protiv seksizma, diskriminacije i zlostavljanja, prava stvar. Ono što zapravo želim reći jest da je web portal theonion.com pogodio u žicu s nedavno objavljenim člankom sljedećeg naziva: "Žena uzima kratku polusatnu pauzu od feminizma kako bi uživala u TV emisiji". U svakodnevnom životu feminista/feministkinja neprestano se suočavamo s raznim dilemama: kako protestirati protiv seksističke reklame za Samsung kada ste upravo kupili njihov telefon? Koliko filmova možete kritizirati jer ne prolaze na Bechdel testu prije nego vaši/e prijatelji/ce i članovi/ce obitelji izjave da više ne žele s vama u kino?

Dilema s kojom sam se nedavno suočila poprilično je velika. Prije nego sam prijateljima/cama obznanila da se udajem, nisam imala pojma da se vjenčanje i feminizam smatraju međusobno isključivima. Samo zato što zaručnički prsten buduće mladenke predstavlja simbol vlasništva, samo zato što promjena prezimena briše njen identitet zasebne individue, samo zato što se cijela stvar iz nekog nebuloznog razloga trpa u 'žensku domenu'... Hmm, no dobro, svadba iz određenog kuta ne izgleda osobito bajno. Ali to je nešto što ja i moj partner doista želimo i protiv čega nemam apsolutno ništa. Uostalom, zar se feminizam (između ostaloga) ne sastoji od utiranja novih puteva i mijenjanja zastarjelih tradicija?

Prije dvije godine pokrenula sam projekt zvan Everyday Sexism (svakodnevni seksizam), međunarodnu kampanju kojoj je cilj upozoriti na zlostavljanje i uznemiravanje kojemu su podvrgnute žene i djevojke. Od tada sam slala izvještaje političarima/kama i vođama stranki, govorila u Ujedinjenim Narodima, surađivala s policijom, školama i tvrtkama o tome kako se prema ženama i djevojkama odnositi s poštovanjem. Više puta sam poželjela prekinuti s dečkom kako bih se mogla u potpunosti posvetiti borbi za ženska prava. No prava je istina ta da je upravo njegova podrška ono što mi je pomoglo da prebrodim negativne reakcije i svakodnevne prijetnje silovanjem i smrću.

Međutim, u mjesecima nakon naših zaruka morala sam se nositi s poplavom očekivanja koje nije lako pomiriti s mojim feminističkim svjetonazorima. Voljeti nekoga i izjaviti tu ljubav pred prijateljima/cama i članovima/cama obitelji ne bi trebalo biti izvor kontroverze! No problem je u tome što je cijeli taj ritual prepun patrijarhalne simbolike.

Odrasla sam s djevojkama koje su znale da se jednostavno ne žele udavati, kao i s onima koje od malih nogu planiraju svoje svadbe. Osobno, nisam bila naročito naklonjena niti jednoj od dvaju stranu. A ako sam kojim slučajem i maštala o danu svog vjenčanja, sigurno o njemu nisam razmišljala kao o danu kada ću prijeći iz ruku jednog muškarca u ruke drugog, kao kakav predmet. Nikada nisam razmišljala o tome da bijela vjenčanica označava mladenku kao djevičanski dar njenom suprugu.

Danas, nekoliko desetljeća kasnije, hrvam se sa svjećicama, konfetama i tortama, suočena s brdom dilema za koje nisam niti znala da postoje: što je to 'svadbeno donje rublje' i zašto je (usprkos tome što nalikuje najobičnijem donjem rublju) tako prokleto skupo?! Nakon što su nas godinama terorizirali pitanjima o tome kada ćemo se napokon oženiti, zašto nas sada bombardiraju pitanjima o tome kada ćemo zasnovati obitelj? I zašto, pobogu, riječ bridezilla (kombinacija riječi bride – mladenka, i godzilla) nije zabranjena?! Takozvani 'veliki dan' još uvijek je ispred mene, no već me i sam proces pripreme naučio nekim vrijednim lekcijama.

Zaruke

Ovdje je pritisak uglavnom na muškarcu, a manje na ženi. On je taj od kojega se očekuje da pokrene stvari. Svijet je prihvatio žene u politici i nogometu, injženjerke i astronautkinje, ali sačuvaj bože da žena zaprosi muškarca! To bi bilo tako nedolično i dovelo njegovu muškost u pitanje. I tako obaveza da stvori čaroliju i prosidbu pretvori u priču epskih proporcija (bijeli konji, Eiffelov toranj i plesni brojevi zreli za YouTube toplo se preporučuju) koja će izazvati zavist svakoga tko ju čuje, pada na muška pleća. Moj dečko mjesecima je skrivao zaručnički prsten svoje bake u kutiji s manšetama i onda u žaru trenutka posegnuo za zdjelom kokica. To bi vjerojatno bilo mnogo romantičnije da je u zdjelu ubacio samo prsten, a ne – cijelu kutiju! Moja reakcija prije bi se mogla opisati kao istinska zbunjenost ("Što tvoje manšete rade u kokicama?!"), nego kao iznenađenje.

O budućnosti smo raspravljali nadugo i naširoko tako da je prosidba bila samo pitanje vremena i osobe: da on nije zaprosio mene, ja bih zaprosila njega. Budući da više patim na nakit od njega, ja sam ta koja nosi zaručnički prsten, no poznajem parove koji su sasvim odustali od prstenja, kao i one u kojima ih nose oba partnera. Što se tiče tradicije da muškarac pita oca mladenke za 'dopuštenje' da ju oženi, moja prijateljica je savršeno sažela moja razmišljanja o spomenutoj temi u sljedećoj izjavi: "Ako me netko želi oženiti, ja želim biti prva koja će to saznati!"

Haljina

Trebala li biti bijela? Kolebam se oko toga. S jedne strane, shvaćam da su povijesne, jednostrane konotacije djevičanstva glupe i seksističke. S druge strane, prilično sam sigurna da su te konotacije s vremenom ishlapile: budući da zaručnik i ja živimo zajedno već pet godina, sigurna sam da na našoj svadbi nitko neće imati iluzija po tom pitanju. Simbolika u pozadini raznih aspekata vjenčanja s vremenom se mijenja (umjesto buketa, mladenke su nekada davno bacale vijenac češnjaka kako bi otjerale zle duhove), pa zadržavam pravo na bijelu haljinu.

Ono što predstavlja mnogo veći problem od boje ili stila jest – veličina. Zaposlenice u većini trgovina vjenčanicama unaprijed pretpostavljaju da mrzim svoje tijelo. Jedna od njih opisala je duge čipkaste rukave koje sam htjela kao 'dekice'. Ako baš morate znati, nemam problem s izgledom ili veličinom svojih ruku: jednostavno želim izgledati kao Cate Blanchett u Gospodaru prstenova. Druga je prokomentirala: "Nemate baš sise prikladne za crkvu, ha?" (Kako li samo takve sise izgledaju?! Okrugle kao zrnca krunice? Plosnate kao hostija?).

Iz razgovora u razgovor, neprestano mi se postavlja isto pitanje: "Koliko kila planiraš izgubiti prije svadbe?" Ne samo da me to ispituju dobronamjerni/e poznanici/e i prodavačice, to je ispisano i na zidovima kabina za presvlačenje! "Prepravci uslijed gubitka težine u posljednji tren dodatno se naplaćuju", upozoravaju se buduće mladenke. Kap koja je prelila čašu bio je sljedeći komentar: "Izgledate dva konfekcijska broja manji nego kad ste ušli". Prilično sam sigurna da su muškarci pošteđeni ovakvih komentara i upozorenja o prepravcima odjeće u zadnji tren.

Zbunjuje me ideja da se od svih dana u životu, baš na ovaj dan žena mora opterećivati kilažom. Cvjetaš od sreće jer ti je netko izjavio vječnu ljubav, netko tko misli da si savršena takva kakva jesi. Zašto bi se u takvom trenutku žena željela preobraziti u smežuranu, izgladnjelu verziju sebe same? Kako se čini, nije dovoljno biti sretan na dan vjenčanja. Prije svega valja biti – mršav!

Kad su me moje djeveruše napokon nagurale u još jedan butik, iz kabine za presvlačenje izlazila sam u odorama u kojima sam izgledala poput klauna u korzetu ili pretjerano nabujale torte (ovisno o opravi). Međutim, primijetila sam da jedna od djeveruša jeca bez obzira na katastrofalnost haljina. "Što to pobogu radiš?", upitala sam. Ispalo je da osjeća pritisak da se ponaša kao da je ispala iz kakve romantične komedije i jeca iz puke pristojnosti – kako se to već radi u filmovima. A s obzirom na to da ne može znati u kojoj ću haljini prepoznati Onu Pravu, trudila se svakoj odati odgovarajuću počast.

Čija je to svadba?

Haljina se općenito smatra domenom mladenke. No što je s ostalim elementima svadbe? Jedan vodič kroz vjenčanja mladenkama savjetuje da "s vremena na vrijeme pitaju mladoženju za mišljenje, tek toliko da se osjeća uključenim", poput nekoga tko tu i tamo odsutno potapša svog koker španijela po glavi. Ali ako se i mladoženja i mlada planiraju oženiti, ne vidim zašto oboje ne bi sudjelovali u planiranju svadbe. Bez podjele obaveza, vjenčanje se lako može pretvoriti u nešto što žene organiziraju, a čemu muškarci prisustvuju. Od žena se očekuje da isplaniraju sve do posljednje šljokice, a onda ih se ismijava ako se previše uzrujavaju oko sitnica. Kad me ljudi pitaju je li moj zaručnik 'dobar' – pri čemu zapravo pitaju, "kako se nosi s tvojim ženskim svadbenim hormonima?" – moram pregristi jezik kako ne bih istaknula da je to i njegova svadba.

Ceremonija

Odabravši crkveno vjenčanje, kolebala sam se oko zavjeta: kako ću svom budućem mužu obećati da ću mu se 'pokoravati' (kao što moj dečko vrlo dobro zna, to nije opcija). Ugodno sam se iznenadila doznavši da je taj dio bračnih zavjeta ispao iz priče u proteklih 20 godina. Štoviše, naš svećenik iznenadio se što ga to uopće pitam (doduše, taj dio zavjeta i dalje je dostupan 'na zahtjev', što mi je posve nevjerojatno).

Nešto teži problem je 'predaja' mladenke: "Tko predaje ovu ženu...?" Srećom, odgovor stiže iz dobro poznatog bedema feminizma, serije Brothers & Sisters u vidu replike s Kittyjinog vjenčanja: "Daje samu sebe, svjesno i slobodno, uz naš blagoslov". Još jedan dio feminističke svadbene slagalice je na mjestu.

Moji prijatelji Alma i Daniel Reisel, nedavno oženjeni židovski par, imao je problem s tradicionalnim bračnim zavjetima, pa su odlučili uzeti stvari u svoje ruke: pronašli su brojne fraze o partnerstvu u drevnim židovskim spisima i umetnuli ih u svoja bračna obećanja. Nije im se sviđao ni običaj kruženja mladenke oko mladoženje sedam puta (to bi, navodno, trebalo simbolizirati činjenicu da se ženin svijet vrti oko njenog supruga). No, poput mene, nisu htjeli izgubiti romantičnu simboliku: Almi se svidjela ideja da jedno drugo okružuju ljubavlju i da su jedno drugome centar svijeta, pa su problem riješili tako da su kružili jedno oko drugoga. Na koncu su zajednički zakoračili u novi život tako što su oboje razbili čašu umotanu u tkaninu.

Dvije mladenke

Poznajem dvije feminističke mladenke koje će se morati uhvatiti u koštac sa starim tradicijama: Gemmu i Danielle. Gemma mi priča koliko ju živcira kada ju ljudi zapitkuju: "Tko je od vas mladenka, a tko mladoženja?" Obje su mladenke – uostalom, zar je to važno? Tradicionalnu podjelu uloga na 'kumu' i 'kuma' zamijenile su veselom svadbenom pratnjom od 15 osoba u kojoj ničija uloga nije diktirana rodom. Do matičara će stupati zajedno, držeći se za ruke, pred njima članovi/ce njihovih obitelji. Dugo su vremena tragale za gay-friendly matičarom i obratile se specijaliziranoj turističkoj agenciji kako bi isplanirale gay-friendly medeni mjesec. Kad pomislim da su u 2014. godini još uvijek primorane na tako nešto, moje vlastite svadbene dileme čine mi se beznačajnima.

Govori

Koliki bi trebao biti omjer govornika i govornica na svadbi da bi se ista mogla opisati kao feministička? U mom slučaju, odlučila sam se za 50/50. Pomalo je tužno kada se približite kraju svadbe na kojoj ste se naslušali o osobinama, životima i povijestima para, a da niste čuli niti jedan ženski glas. To znači da je barem polovica njihovih priča ostala neispričana.

Bacanje buketa

Sviđa mi se koncept, ali ne i seksistički podtekst. Cure, zbilja? Očajničko naguravanje za sudbonosnu hrpu bilja jer to je jedini način da utječemo na budućnost naše veze? Da ne spominjem suosjećajna gurkanja i tapšanja frajera čija je djevojka uhvatila buket – jer sirotan je sada upao u harpijine čelične pandže. Moj plan je jednostavno baciti cvijeće i zrak te pozvati muškarce da se pridruže. U nedostojanstvenoj makljaži na mojoj svadbi barem će biti rodne jednakosti!

Problem s prezimenom

Dugo smo vremena mozgali o tome: on je bio spreman uzeti moje prezime, no ima prijatelja s tim identičnim imenom i prezimenom. To bi moglo biti pinkicu čudno. Odustali smo od dvostrukih prezimena i na kraju se priklonili trendu kombiniranja dva imena u hibrid, kao što su učinili naši prijatelji s prezimenima Sand i Smith (rezultat, 'Sandsmith', zvuči čudesno). No niti Baylor niti Tates ne zvuči pretjerano romantično. Naravno, najjednostavnije bi bilo da svatko zadrži vlastito prezime i kraj priče. No za mene promjena postojećih identiteta ima posebno značenje. Naposljetku moj se zaručnik dovinuo jednostavnom rješenju: oboje ćemo prezime onog drugog uzeti kao dodatno srednje ime. Problem riješen! (Sve dok moja mama nije istaknula da ćemo morati razmisliti o tome čije ćemo prezime dati svojoj djeci – eto, imat ćemo o čemu razgovarati kada se oženimo).

Svaka čast Gemmi i Danielle koje su problem riješile kombinirajući Gemmino dvostruko prezime s Daniellinim, stvarajući veličanstveno trostruko prezime: Rolls-Bentely-Wilde. "Moje ime je ionako smiješno, pa zašto ne?" kaže Gemma.

Po meni, način na koji njih dvije krše 'pravila' vjenčanja odlično ilustrira suvremenu feminističku mladenku: ženu koja odustaje od nekih tradicija, zadržava neke druge, koristeći i događaj i sam brak za promociju i prakticiranje jednakosti. Ako meni i mom zaručniku to uspije, nadam se da konačni rezultat neće biti slučaj 'žene koja uzima predah od feminizma kako bi se udala'.

 

Prevela i prilagodila Nada Kujundžić

Tagovi: feminizam, mladenka, patrijarhat, vjenčanje

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (21)

Stari komentari

tratinčica:
naživcirao me ovaj tekst. zašto? jer imam dojam da ova osoba prilično dobro kritički razmišlja o podrijetlu i tradicionalnim/mainstream konotacijama različitih svadbenih običaja. ali kad se o praksi radi, zadržava ih gotovo sve, od bijele haljine do bacanja buketa (na ovo ću upotrijebiti njen vlastiti citat: "cure, zbilja?") i petljanja po prezimenima. "subverzije" koje navodi djeluju mi gotovo kozmetičke i u konačnici dobivamo skoro pa ono što želi izbjeći u zadnjoj rečenici. moja poruka autorici bila bi: ili subvertiraj ili nemoj. ne, subverzija se ne sastoji od grintanja o seksističnosti tradicionalnih svadbenih običaja u guardianu. a ako ti se "neda", onda lijepo tako i reci. kao što to čine neke naše institucije. :D
10.08.2014. 14:18
marta:
sve super, ali feminističko vjenčanje po meni ni u ludilu ne može biti u (katoličkoj) crkvi, što zbog odnosa prema ženama, što zbog diskriminacije LGBT osoba. spomenute dvije mladenke ne bi se mogle vjenčati pred katoličkim svećenikom, pa ne vidim gdje je tu feminizam, kao što se prije nekoliko desetljeća ni osobe različitih rasa nisu smjele vjenčati u crkvi.
dakle, vjera i subverzija vjerskih običaja - super, vjenčanje u konzervativnoj crkvi - not so much.
10.08.2014. 20:27
bizi:
tratincice, u svojoj panicnoj borbi da pobjegnes od svega tradicionalnog upravo si primjer onog sto je autorica navela iz the oniona. elementi i ostaci patrijarhata nalaze se u svim porama svakidasnjice i izbjeci bas svaki bilo bi ne tesko nego nemoguce.

na kraju krajeva, nije li poanta feminizma da svakoj zeni da slobodu i pravo izbora, pa ako joj je draza tradicija nek ju sama odabere, a ne da joj se diktira ono sto mora zeljeti?
11.08.2014. 09:56
kosee:
Zanimljiv tekst jer sam se i sama našla u nekima od ovih dvojbi i zadovoljna sam kako sam ih riješila.
11.08.2014. 10:21
Staza:
@Tratinčica:
isti dojam sam i ja imala. kozmetika.
baš sam se bila poveselila da će ovdje biti novih osvještenih ideja, a kad ono.

bijela vječanica?! opradana s nepostojećim izgovorom - "to je simbolična boja, pa ću je zadržati"?!
i tako za gotovo svaki segment.

začuđuje me što nije spomenula veo i njegovu simboliku (nekad su se mladenke kupovale, i nisi znao kakvu ćeš dobit, zato je imala veo, da ne vidiš jel ti lijepa, sve do vjenčanja. zato se veo skida na samom činu.)
11.08.2014. 10:47
Staza:
@bizi
sloboda izbora bi bila kad ne bismo živjeli u patrijarhalnom svijetu.
(nije da si slobodan samo onda kad te nitko direktno ne sili ni na što.)
i zdravo je preispitivati ono što dolazi s tim svijetom.
i ako si saznao što se sve skriva iza navodne romantike, a feminist si... ne znam kako se taj feminizam očitava ako uspiješ progutati sva značenja tih tradicija.
ako je to feministički, onda i ja mogu bit kirurginja, samo to ne prakticiram.
11.08.2014. 10:55
bizi:
@tratincica, i u patrijarhalnom svijetu imas slobodu izbora ako si svjesna patrijarhata u kojem zivis i ako mozes odabrati ici drugim putem.

ili ne dajes zeni za pravo da svjesna svog polozaja i njegovih posljedica svojom voljom odabere biti podredjena?

neke zene cak i sa svim saznanjima jednostavno vole biti podredjene. kao i neki muskarci. poanta feminizma bi trebala biti da pruzi zenama sve informacije i mogucnosti da odaberu sto god hoce.

po tebi je ocito feminizam samo kad zene odaberu ono sto ti zelis.
11.08.2014. 14:42
tratinčica:
@bizi: Staza spominje patrijarhat o svome odgovoru, ne ja. ;) no s ovim tvojim upisom se donekle slažem: "i u patrijarhalnom svijetu imas slobodu izbora ako si svjesna patrijarhata u kojem zivis i ako mozes odabrati ici drugim putem." sloboda izbora o kojoj govoriš po meni je ograničena specifičnim uvjetima nečije konkretne društvene pozicije i uvjeta u kojima živi. ali da, neka sloboda izbora postoji.

nadalje, nisam u, kako ti kažeš, "panici" ni od čega, ne "bježim" - naprotiv, smatram da bi aktivističke reakcije trebale biti svjesne i promišljene, ne panične. ;) ono što ti nazivaš bijegom ja nazivam (u idelnome slučaju) svjesnim izbjegavanjem i subertiranjem praksi koje smatram stereotipizirajućima, predrasudnima, diskriminirajućima ili ponižavajućima prema nekoj od društvenih skupina. nemam problema s tradicionalnim praksama kao takvima, ali imam s onima koje odgovaraju prethodnome opisu. s tobom se apsolutno slažem u ovome dijelu "elementi i ostaci patrijarhata nalaze se u svim porama svakidasnjice i izbjeci bas svaki bilo bi ne tesko nego nemoguce." točno, to niti je moguće niti je takvo nešto realno očekivati. ali mogu napraviti ono što i koliko jest u mojoj mogućnosti.

"ili ne dajes zeni za pravo da svjesna svog polozaja i njegovih posljedica svojom voljom odabere biti podredjena? (...) po tebi je ocito feminizam samo kad zene odaberu ono sto ti zelis." -> nisam ja nikakav vrhovni autoritet da ženi nešto dajem ili ne dajem za pravo. niti sam ja ta koja određuje općevažeću definiciju feminizma (postoji li takva uopće?). no za mene je osobno (naglasak na ovome osobno) feminizam praksa otpora diskriminatornim, stereotipizirajućim, ponižavajućim i sličnim praksama i sam subverzivna praksa.

"ili ne dajes zeni za pravo da svjesna svog polozaja i njegovih posljedica svojom voljom odabere biti podredjena?

neke zene cak i sa svim saznanjima jednostavno vole biti podredjene. kao i neki muskarci. poanta feminizma bi trebala biti da pruzi zenama sve informacije i mogucnosti da odaberu sto god hoce." -> naravno da ne oduzimam nikome pravo informiranoga izbora. ali bitno je da doista bude informiran, i da ta "slobodna volja" doista i bude slobodna. i pitam se u koliko su slučajeva zadovoljena oba uvjeta. that being said, s obzirom na povijest položaja žena, mislim da na osobnoj razini zamjeram osobama koje odabiru podređenost i diskriminaciju, informacijama i mogućnosti izbora unatoč, jer time ne biraju samo za sebe nego, imam dojam, utječu i na formuliranje položaja žena kao grupe (ako se, opet, o takvoj nekakvoj formaciji, barem ugrubo, može govoriti. u svakome slučaju, ne smatram "žene" homogenom grupom.)

eto, to bi, otprilike bila moja radna razmišljanja na ovu temu. ;)

11.08.2014. 16:41
bizi:
tratincice, misljenja sam da feminizam ne smije biti potpuno i doslovno subverzivan, jer time opet vodi do ukalupljenih praksi koje su samo druga strana medalje u odnosu na prvotno stanje.

informiranje, pruzanje izbora i davanje sansi, to je ono cemu bi svaki pokret za jednakost i slobodu trebao teziti.

sto se posljedica informiranog izbora tice, mislim da u stvarima koje su toliko osobne kao sto je vjencanje zena prvo treba gledati svoje zelje a tek onda potencijalne posljedice pogresnog tumacenja njenog izbora od strane drugih.

uglavnom, samo sam htio izraziti svoje neslaganje s tvojim prvim komentarom iz kojeg se dalo iscitati (bar u mom tumacenju) da autorica nije dovoljno dobra feministica zato sto se unatoc svim saznanjima odlucila prihvatiti obicaje koji vuku korijene iz diskriminatornih praksi.

osobno ne vidim u tome nikakvo proturjecje, vec samo pitanje ukusa, slicno kao kod dominantnog ili submisivnog ponasanja u seksu koje ne mora (i ne smije) imati nikakve veze sa stvarnom dominacijom i potcinjavanjem.
11.08.2014. 19:26
Bocko:
Čini se da je autorica teksta zaboravila najvažnije:

GDJE NAĆI BUDALU KOJA ĆE PRISTATI NA FEMINISTIČKO VJENČANJE?

Mislim - ozbiljno.

Vi tu raspravljate o boji vjenčanice i tralalala,
A statistike kažu da sve manje muškaraca pristaje na bilo kakvo vjenčanje. Za razliku od sve više žena koje žele vjenčanje., ali otvoreno progovaraju o tome da su pod utjecajem feminizma propustile priliku naći odgovarajućeg muža. Sada im se približava 40, i kuca biološki sat. A njihovi muški vršnjaci koji nešto vrijede su otkrili blagodati 'slobode' i pristupačnost mlađih žena koje žele nesputano upražnjavati svoju seksualnost - kako ih uči feminizam.


Za pretpostaviti je da su muškarci koji ipak pristaju na vjenčanje u većoj mjeri tradicionalisti ili vjernici. Uglavnom, sigurno nisu mangine koje bi pristale 'da se udaju' za feministicu, pa još na tom feminističkom vjenčanju.

Tako da o ovoj temi možete raspravljati više kao o pustim snovima.
Sretno!
18.08.2014. 16:46
Pixi:
Preskocit cu gornji post jer nema smisla komentirati.

Ali prethodna prepiska mi je vrlo zanimljiva.
Jer sam i ja, kao Tratincica, pomislila isto. Stvarno me puno vise iritiraju postupci prihvacanja tradicionalnog/patrijarhalnog/represivnog od strane osvjestenih ljudi nego od onih koji su dio krda i ne znaju bolje. Poludim kad cujem "To je bezveze, ali kaj ces..."

Nastojim se ipak sjetiti da moj nacin - kontriranje i aktivan otpor patrijarhalnoj tradiciji u odlukama koje se ticu mog zivota - ne moraju biti izbor za sve.
Ali da bih voljela od pametne feministkinje cuti nesto vise od povrsinskog peglanja patrijarhalne tradicije - da, voljela bih. Jer mi takve predstavljaju uzor i inspiraciju.

Slazem se da kontriranje neslobodi moze isto biti nesloboda. Ali - meni, za mene - je to draza varijanta od cinjenja istog kao i svi, samo sa zacepljenim nosom. A jos mi je gore ovo o cemu zena prica - kad volis Velikog Brata.
19.08.2014. 12:32
ifka:
kakvim se vi pizdarijama bavite u današnje doba kad se možete vjenčati u ronilačkom odijelu ili se ne vjenčati uopće. Ionako se radi samo o folkloru :)
20.08.2014. 13:15
bizi:
bocko, a sta ako su neki muskarci i sami feministi? pa se nadju na istoj valnoj duljini sa jednom feministicom? gdje se takvi uklapaju u tvoju "ili su tradicionalisti, ili jebu mladje"?
20.08.2014. 18:56
Bocko:
Bizi,
sam izraz 'feministički brak' mu dođe kao 'drveno željezo. Oksimoron.
Feminizam je u svojoj doktrini protiv braka. Ali je istovremeno i protiv slobode muškaraca u družtvu, jer su muškarci i dalje potrebni da rade i stvaraju za žene, i da brane . Zato su izmišljene institucije poput 'sa brakom izjednačena vanbračna veza' , alimentacija i vojna obaveza samo za muškarce.

Feministice izjavljuju da je brak robija za ženu, bivša nam ministrica kaže da se nikada neće ženiti 'jer ne želi da je muškarac posjeduje'.
Paradoks je da danas muškarac u braku tek nema nikakva prava, i zato se i ne žele ženiti.
Neke ovdje komentiraju da su to sve gluposti, ali bilo bi dobro da pročitaju knjigu dr. Helen Smith 'Men on strike'
www.amazon.com/Men-Strike-Boycotting-Marriage-Fatherhood/dp/1594036756

Uzevši sve ovo u obzir, postavlja se pitanje kakve su to osobe feministice koje žele napraviti to feminističko vjenčanje?

Mogu prihvatiti da neka feministica želi formalno sklopiti brak - sve ok.
Ali raditi od toga pompu, parodiju tradicionalnog vjenčanja u kojem će 'neudane' mangine (muški feministi) hvatati buketić koji baca mladoženja mangina? Koliko se neki mučkarac spreman poniziti i hoće li ga takvog i kako dugo njegova draga željeti?
Jer istraživanja pokazuju da čak niti feministicama takvi mlakonje nisu 'napeti'. Brzo nestane leptirića u trbuhu, i ona se okrene za nekim mačo likom, makar za ONS.

Brakovi danas ionako ne potraju, a takav brak ima neizmjerno male šanse za opstanak.
Ali nema problema, neka dečki samo pokušaju. U stvari, ja to pozdravljam. Takvi muškarci tako će se najbolje izliječiti od feminizma - kad ga osjete na vlastitoj koži.
24.08.2014. 21:45
zašto se trudim?:
Bocko, čitam već na drugoj temi tvoj komentar i razmišljam hoću li se prepirati s tobom, ali zapravo radije neću. Nekako mi je tužno što postoje ljude koji moraju živjeti s takvim pogledom na svijet kakav ti imaš. Nadam se da ćeš, unatoč tome što te 51% svjetske populacije 'mrzi', ipak uspjeti naći nešto u životu što te veseli, možda onda budeš manje ogorčen i paranoičan.
26.08.2014. 12:16
Bocko:
Interesantno je kako se vi feministice bojite ulaziti u argumentirane rasprave?
Zašto je tako?
Ja ću ti odmah reći - zato jer u svakoj raspravi sa dobro upučenim sugovornikom budete satrte. Da doslovno satrte argumentima.
Zato odmah prelazite na vrijeđanje ad hominem.
Zato si i ti, umjesto da se potrudiš iznijeti bilo kakav argument, odmah mene proglasila bijednikom koji ima eto nekih 'problema'.

Ali kad za pet ili deset godina budete htjele 'razgovarati kad se sustav počne raspadati, više neće biti ljudi poput mene sada koji žele argumentirano raspravljati.
26.08.2014. 16:06
zašto se trudim?:
Još je žalosnije što si ti u mom komentaru pročitao da sam te nazvala bijednikom. I to samo potvrđuje moju tezu o tvom pogledu na svijet.

Tvoji argumenti imaju osnovnu pogrešku a to je da su sve žene i sve muškarce stavili u dva pretinca. Ono što pričaš možda ima smisla za te tvoje pretince, no ja se u tvojim navodima ne pronalazim.

Ti vidiš da sam žena i da sam na ovom portalu i odmah mi se obraćaš sa 'vi, feministice, uvijek ....', iako ne znaš koja su moja stajališta niti te zanimaju. S takvim osobama ne ulazim u rasprave.
27.08.2014. 10:45
bizi:
bocko, jedini nacin da "pobjedis" i "satres argumentima" svaku feministicu je upravo ovo sto ti radis: postavljas radikalnu karikaturu kao jedinu pravu sliku feminizma i onda joj se takvoj radikalnoj i karikiranoj smijes i likujes.

uopce ne sumnjam da si spremniji od bilo koje feministice objasnjavati sta je zapravo "pravi" feminizam, jer jedino tako, kad ti sam postavis metu, ju mozes pogoditi.

na tvoju zalost, itekako ima feministica koje nemaju nista protiv braka. jednako tako ima i muskaraca koji ulaze u brak svojevoljno i s punim znanjem sto zapravo potpisuju.

brak vise nema znacenje kao u proslosti, imperativ da se sklopi je manji a pritisak da se odrzi blazi, pa je prirodno da se manje brakova sklapa i vise razvodi. ako uopce pretpostavimo da je to lose (u proslosti nije bilo razvoda i sve je kao bilo super, a to sta nitko nije bio sretan u braku i smatrao da je to normalno nema veze), svesti krivnju za tako siroku drustvenu pojavu na samo jedan faktor moze samo netko s vrlo ogranicenim znanjem i shvacanjem.

necu uopce komentirati ovu smijesnu prognozu o raspadu drustva za 5 do 10 godina. takav wishful thinking otkriva samo frustraciju i nemoc, a nikakav argument.
30.08.2014. 03:58
Bocko:
Bizi, razočaran sam.

Potpuno si u kalupu feminističkog reagiranja. Za ostale komentatorice se i ne čudim, one su potpuno potonule u ideologiju.

Otužuješ mene točno za ono št radi feminizam - izgrađuje mitove o zlim muškarcima, o povijesnoj opresiji žena kroz zli patrijarhat koji nikada nije postojao.
Feminizam je za žene stvorio svijet iluzija, i likujete u tom svijetu.
I nikad vam nije dosta - tek što ostvrite neku povlasticu, namećete se dalje muškarcima koji više teško da imaju neko svoje mjesto na ovoj kugli zemaljskoj. Najnoviji napad je na gamersku zajednicu - ta Sarkassian i gomila drugih koje su frustrirane što muškarci igraju igrice.

Naravno da je sve više feministica za brak.
Hvata ih panika od rezultata ideologije koju provode već 150 godina, Da , dobro sam napisao, već 150 godina.
Jako je puno stvari za koje su se feministice zalagale, ali sada okreću ploču kada vide poslijedice. Sada se traže specijalne povlastice za žene posvuda.

Gdje je nestala jednakost i ravnopravnost? Mislio sam da su feministice za ravnopravnost....
02.09.2014. 15:02
Bocko:
A ovo o tome što će se događati za deset godina, to i nije neko predviđanje.
To se već događa, samo to ne primjećujete. Ova velika kriza koja nam se događa, što je to?
.
02.09.2014. 15:12
bizi:
prvo, nemoj me stavljati u kos sa svim zenama na svijetu. izmedju ostalog jer sam musko.

drugo, patrijarhat je itekako postojao. kako drugacije ti nazivas tradicionalnu podjelu uloga u kojoj muskarac jedini privredjuje i odlucuje?

trece, ti si jedini koji ovdje stvara svijet iluzija. feministice su nekad slijepe na probleme muskaraca i situacije koje idu zenama u korist, a ti si izgleda samo obrnuta verzija toga i k tome jos pretjerana do krajnjeg ekstrema.

nemoj me nasmijavati s pitanjima o krizi. kao da ja povezem nedostatak tvojih losih argumenata s gospodarskom krizom i kazem da bi sve bilo ok kad bi ti poceo davati suvisle argumente. korelacija ne znaci kauzalnost.
03.09.2014. 16:09

Iz drugih medija

AEM