Sa stavom

U svijetu opresivnog patrijarhata

Kako izgleda kuja koja nije znala ušutjeti

Kako izgleda kuja koja nije znala ušutjeti

Dobar uvid u njih može se steći, na primjer, čitanjem anonimnih komentara ispod članaka na Internetu: u tu javnu, a anonimnu pljuvačnicu svatko će samozadovoljno ubaciti hračak goropadnog cinizma, zapanjujuće mržnje, ozbiljne klevete – zato jer to može. Izreći svoj stav ili hir, oblikovan neznanjem, malicioznošću i predrasudama, a biti istovremeno zaštićen anonimnošću – to je raj 21. stoljeća za sve kojima je obećano da će doživjeti svojih pet minuta slave.

Na društvenim mrežama, koje zavode slatkim obećanjima o slavi anonimaca/ki i potiču na samoizražavanje pod svaku cijenu (počevši od upita-smjernica na Facebooku o tome “kako se sad osjećaš?” i “što ti je na pameti?”), pod krinkom demokracije protura se čudovišna količina problematičnih stavova. I to je eufemizam. Osim masturbativnog “samoizražavanja” koji u premoćnoj većini slučajeva ne služi ničemu doli vježbanju narcisoidnosti, društvene mreže – a osobito Facebook, velika internetska svaštara – nude i slave raskošan popis nuspojava demokracije: to je mjesto na kojemu, zaštićeni virtualnošću, možete vrlo stvarno uništiti živote, vršiti vrlo stvarno nasilje nad manjinama, nad konkretnim ljudima. U svijetu opresivnog patrijarhata koji je u mnogim dijelovima svijeta postojan kano klisurina, ne iznenađuje previše što nasilje na društvenim mrežama ima rodni predznak i što su njegove žrtve tako često žene.

Ma koliko pomno birali prijatelje na Facebooku i okružili se ljudima za koje vjerujete da su vam slični, nećete se moći zaštititi od toga da dođete u doticaj s mizoginim sadržajem koji je netko od “prijatelja prijatelja/ica” oduševljeno podijelio na svome zidu: fotografiju premlaćene žene gurnute niz stepenice, preko koje stoji natpis “drugi put nemoj zatrudnjeti, kujo”; stranicu “Silovati bivšu curu iz obijesti” ili pak neku od hrvatskih inačica, kakvih također ne manjka: “Najveće kurve iz Županje” ili “Najružnije cure iz Splita” vrijedno stvaraju ogavnu datoteku stvarnih djevojaka kojima – da se ponovo poslužim eufemizmom – lijepe ružne etikete. Svega tu ima: kleveta i uvreda, verbalnog iživljavanja i poziva na silovanje. Ovo potonje obično je “zaštićeno” humorom. Kao, ako ti smeta fotografija pretučene djevojke koja je gurnuta niz stepenice uz natpis “Drugi put nemoj zatrudnjeti, kujo”, onda nemaš smisla za humor. Jer je to jako smiješno.

Najgore je od svega što i Facebook ima isti smisao za “humor” kao autori i fanovi ovih tužnih sadržaja. Prije nekoliko mjeseci, internetska aktivistkinja iz Beograda, poznata pod nadimkom Sajber Vanderlast (poznata je kao najagilnija zagovarateljica istrebljenja internetskog rodnog nasilja na Balkanu, a vjerojatno i šire) pobrojala je desetak problematičnih stranica, ili pojedinačnih fotografija, koje izravno pozivaju na silovanje i premlaćivanje žena. Priključila sam se kampanji pisanja Facebooku, koja je počela uzimati maha, i slijedom od administratora propisane procedure prijavljivala te grozne slike, čiji se autori često nisu niti potrudili upakirati ih u (loš) humor.

{slika}

Koliko je frustracije izazvao odgovor na koji je naišla ta kampanja! Svaku je prijavu dočekivao ovaj odgovor: “After reviewing your report, we were not able to confirm that the specific page you reported violates Facebook’s Statement of Rights and Responsibilities.” Ništa problematično nije Facebook vidio ni u stranicama “Fly Kicking Sluts in the Uterus”, “Kicking your Girlfriend in the Fanny because she won’t make you a Sandwich”, “Violently Raping Your Friend Just for Laughs” ili “Raping your Girlfriend”.

Na fotografijama pretučenih žena, žena u modricama, vezanih, drogiranih i žena koje krvare, uz naslove kao što su “Ova kučka nije znala kada treba ušutjeti”, Facebook nije prepoznao tragove ni seksualnog nasilja, ni govora mržnje, ni verbalnog zlostavljanja, ni narušavanja privatnosti.

U otvorenom pismu što ga je ranije ove godine globalna mreža ženskih udruga uputila Facebooku, navedena je još jedna zanimljiva stvar – dvostruka mjerila kojima društvene mreže odvaguju žensku golotinju.

– Оvе strаnicе i fоtоgrаfiје su оdоbrеnе оd strаnе vаših mоdеrаtоrа, dоk rеdоvito uklаnjаnjаtе sаdržаје kао štо su fоtоgrаfiје žena dok doje, žеna koje su imale mаstеktоmiјu i umjеtničkе prеdstаvе žеnskоg tijеlа. Osim tоgа, žеnski pоlitički gоvоr kојi uklјučuје kоrištеnjе ženskog tijеlа nа nе-sеksuаlni nаčin rаdi prоtеstа, rеdоvnо se zabranjuje kао pоrnоgrаfski, dоk je pоrnоgrаfski sаdržај – zаbrаnjеn vаšim pravilima – ostavljen, pisalo je u tom pismu, kojim je lijepo detektirano kako Fаcеbооk smаtrа dа је nаsilје nаd žеnаmа mаnjе uvrеdlјivо оd nеnаsilnih snimki žеnskih tijеlа, te dа је јеdinо prihvаtlјivо prеdstаvlјаnjе žеnskе gоlоtinjе оnо u kојеm sе žеnе pојаvlјuјu kао sеksuаlni оbјеkti ili žrtvе zlоstаvlјаnjа.

Neke su stranice uklonjene nakon gromoglasne kampanje; Facebook se posuo pepelom nakon što su i velike kompanije i brendovi protestirali protiv postavljanja oglasa za njihove proizvode uz slike koje pozivaju na silovanje žena. Učinio je to, primjerice, Dove – ali tek nakon što su ih kupci zatrpali apelima i obznanama da više neće kupovati proizvode te marke. Iako je put do tog malog uspjeha bio trnovit, ipak na kraju ima neke utjehe u činjenici da se promjena može izvojevati, i to “odozdo”, ako počne od malih, običnih ljudi koji ne pristaju na mračne strane tobožnje demokracije kakvu nude društvene mreže.

Sudjelovanje u kampanjama kojom korisnici društvenih mreža govore izričito “ne!” nasilju, pitanje je i dobrog internetskog odgoja. Biti uzoran internetski građanin/ka 21. stoljeća ne znači pućiti usne ogledalu koje u pijanstvu fotografiraš smartphoneom i odmah “podižeš” na “zid”, nego to znači i prepoznavati govor koji trivijalizira ili veliča nasilje nad ženama i djevojkama kao govor mržnje te reagirati na njega. Kako? Kontaktirajući oglašivače/ice čiji se oglasi na Facebooku pojavljuju pored sadržaja koji pozivaju na nasilje i koji degradiraju žene i zamole te kompanije da odustanu od oglašavanja na Facebooku sve dok se na toj mreži ne zabrani rodno zasnovan govor mržnje. Facebook bi, bude li sreće i pameti vlasnika (a novaca za to ne nedostaje), pritisnut ovim zahtjevima “odozdo” trebao provesti učinkovitu obuku moderatora/ica kako bi mogli prepoznati i ukloniti rodno zasnovan govor mržnje u virtualnom svijetu, koji doprinosi pandemiji nasilja nad ženama u stvarnom svijetu.