Sa stavom

29.08.2013. 23:58:46 - Ivana Perić

Zbunjenost će biti moj epitaf

Napad na Siriju: Zato što možemo

Raspalila sam u polumraku sobe King of Crimson i razmišljam kako je njihov Epitaph savršen soundtrack za Siriju, ma savršen soundtrack za život. Tužno je to. Nevjerojatno tužno. Krenut će još jedan rat (ili ako preferirate – povećat će se još jedan rat), a razmjere ovoga nitko od nas ne može još naslutiti.

SAD, Velika Britanija i Francuska silno se žure progurati napad, sad dok još ništa sasvim nije jasno, dok se ne razvuku pitanja, i sačuvaj bože – stignu odgovori. Upravo tu paradoksalnost kao da mnogi ne uviđaju – napad na temelju, pa zapravo – ničega. Ili kako to Kerry zove – moralna opscenost, moralna razvratnost, moralna gadarija, kako hoćete. Ono što je nepobitno moralna gadarija jest upravo napad koji se priprema. Međunarodni stručnjaci još uvijek nisu utvrdili što se točno dogodilo, ni tko je zapravo koristio što, ali Bijela kuća je sigurna da je Assad koristio kemijsko oružje. Sigurna na temelju čega, sigurna u što zapravo? U vlastite imperijalne težnje, u vlastitu licemjernost svakako ne – za to bi trebalo kritičko sagledavanje vlastita djelovanja, a to – budimo realne, nije profitabilno na 'SAD profitabilno način', pa ništa od toga.

No, postoje i druga tumačenja. Davor Butković prekjučer je besramno u svom sramotnom listu naveo neka od njih. Prema njemu, Predsjednik Obama imao je čitav niz razloga da izbjegava intervenirati u Siriji, ali ipak mora, jer eto - mora. 'Prvo, američka se javnost snažno suprotstavlja uplitanju u sirijski građanski rat, što je i normalno s obzirom na traumatična iskustva u Iraku i Aganistanu. Drugo, primjer rušenja Gadafijeve diktature u Libiji pokazao je kako je određene, globalno nepodnošljive režime, moguće eliminirati bez otvorene vojne intervencije. Treće, dio sirijskih pobunjenika otvoreno je povezan s Al Quaidom, što američku vojnu intervenciju čini krajnje kompliciranom. Četvrto, ne postoje ni najmanje naznake da bi se , poslije rušenja Bashara al Assada, u Siriji uspjelo uspostaviti donekle mirno i prodemokratsko političko okruženje. Dapače, Sirija će, čini se, još godinama biti izložena brutalnom vjersko-građanskom ratu, mnogo gorem od ionako dovoljno tragičnih događaja u Egiptu. Usprkos svemu tome, čini se kako Barack Obama više nema drugog izbora, nego da što prije napadne i uništi Assadovu diktaturu.'

Lijepo je to objasnio Butković. Malo mu zaključak ne štima, nije baš logično zaključiti da unatoč svim navedenim razlozima, koji napad čine upravo drugačijim od proklamiranog, ipak treba ići u napad. Možda je trebao izmisliti intervju s Obamom i objaviti ga uz ovaj tekst. Obama bi započeo 'jako sam tužan, Davore, jako sam tužan, srce mi plače, ali kako ćemo dokazati da smo dobra snaga u svijetu ako sad ne reagiramo? Žrtvovat ćemo naše sinove i kćeri, naše majke uplakane će čekati još jednom, ali nemamo izbora, mi nemamo izbora'. "A ne napadanje ne postoji kao izbor?", trebao bi pitati tada novinar Butković, ali Butković nije novinar, pa to pitanje nije dozvoljeno, kao što nisu dozvoljeni ni komentari na njegove tekstove. Dragi čitatelji i čitateljice – možete klikati, lajkati i šerati. To je vaša uloga.

To je očigledno uloga čitava svijeta kada je u pitanju ovaj napad na Siriju. Možemo klikati, lajkati i šerati. Možemo širom otvorenih usta, u potpunoj nevjerici, lupati glavom o zid. Jer se ovo ponovno događa. Jer ništa iz prošlosti nismo naučili. Jer Ameri, koji su distribuirali oružje, potpalili vatru, sada dolaze zapaliti sve, pod prividom gašenja požara. Jer se licemjerje toči u galonima dok Obama i njegovi pričaju o kršenju međunarodnog prava, a istovremeno se desetljećima milijarde američkih dolara doniraju Izraelu kako bi kontinuirano kršio međunarodno pravo i osnovna ljudska prava svakog čovjeka (Palestinca/ke, ili nežidova/ke). Licemjerje ubija kad znate da je u Iraku upravo SAD koristio šarenu paletu otrova, među kojima i bijeli fosfor (koji je i Izrael koristio u Gazi), i stranica Iraq Body Count danas govori o oko 125.000 ubijenih civila/ki i civila/ki koji/e su umrli/e od nasilja, a zemlju žderu siromaštvo i sukobi, slično kao i Afganistan.

Kršenje međunarodnih zakona, između ostalog – upravo je i ovaj napad koji se očekuje svakog trenutka.  Bit će to (još jednom) bez UN-ova mandata. Dakle, biti će protivno međunarodnim zakonima koje su, među ostalim, donijeli i sami SAD i Velika Britanija. Ali čemu se zavaravamo? Kada se uopće poštuje međunarodno pravo i međunarodni zakoni? Ono je samo slovo na papiru, kojeg su puna usta kada velike sile žele oderati one manje, i same krenuti u kršenje istog (bez ičijeg odobrenja, dakako).

Kakav je legitimitet pozivanja na međunarodno pravo ako sam kršiš isto?

Nema ovdje legitimiteta. Nema ovdje vladavine prava. Živimo u svijetu zvijeri, u svijetu sila koje kao stanice raka samo žderu i žderu iznutra, i ponekad se povuku, pa misliš da je sve dobro i da će biti bolje, ali nažalost – samo su čekali, čučali i smišljali novu metu, kojom će te ovaj puta - dokrajčiti.

Vratimo se na Butkovićev broj četiri: "Ne postoje ni najmanje naznake da bi se, poslije rušenja Bashara al Assada, u Siriji uspjelo uspostaviti donekle mirno i prodemokratsko političko okruženje. Dapače, Sirija će, čini se, još godinama biti izložena brutalnom vjersko-građanskom ratu, mnogo gorem od ionako dovoljno tragičnih događaja u Egiptu. Usprkos svemu tome, čini se kako Barack Obama više nema drugog izbora, nego da što prije napadne i uništi Assadovu diktaturu".

Naravno da će Obama napasti unatoč tome što će još jedna zemlja biti strana do temelja, unatoč tome što će milijuni i milijuni izbjeglica mučno tražiti svoje mjesto pod nebom, a jedino prtljaga koju će svi sigurno nositi bit će slike pokolja, onaj osjećaj kad ti je netko (ili svi) drag ubijen pred očima, onaj osjećaj kad si istjeran iz jedinog doma i znaš da se u takav više nećeš vratiti, onaj osjećaj kad ne znaš što sutra donosi i kolike tvoje noge još mogu izdržati, onaj osjećaj kad živiš, a netko je ubio sve u tebi.

Onaj osjećaj koji Barack Obama ne poznaje, za koji ne mari. Onaj osjećaj koji će ostatak svijeta s vremenom ignorirati i prihvatiti kao 'još jednu tužnu priču'. Svi mi nekako brzo uspijemo preživjeti tuđe patnje.

Drži se, hrabri narode Sirije!

Tagovi: izbjeglice, nasilje, obama, rat, sad, sirija, siromaštvo

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (4)

Stari komentari

Shizuma:
Ma PREKRASNO sve napisano samo par malih detalja (ok fali ih nekoliko al nema veze) ako smijem dodati odnosno ispraviti: Sirija je od Rusije kupovala oružja, od rusije nabavila kemijska oružja i dragi Putin svojedobno izjavljuje Siriska braća našu pomoć uvijek mogu tražiti. Dakle Amerikanaca u startu nisu tu toliko veliki faktor. Ne kažem da nisu uopće ali nisu toliko veliki. Ovog puta.
Druga stvar su kemijska oružja. Možemo mi kakat po Obami i o njegovom poticanju rata, o ne do kraja zaključenoj istrazi ali oprosti meni je dovoljno bilo pogledati snimke i uhvatiti neizbježno par slika pa nisam glupa. Takvo umiranje se dešava isključivo od neke vrste bojnog/kemijskog oružja a ne jer eto iz neutvrđenih razloga. Pa i sami preživjeli Sirijci svjedoče kako se sve to desilo. Zar su i oni dio Obaminog plana osvajanja??
Od 1997 formalno je i stupila na snagu konvencija o zabrani korištenja kemijskih/bojnih oružja i zna se šta se dešava kad se to prekrši i te teorije zavjere Amerikanaca protiv cijelog svijeta su mi sad stvarno već navrh glave. Assad je beskrupulozan manipulator i diktator, njegovi generali su još gori spremni napadat turističke avione i bilo što što se primakne Siriji a nije od saveznika ubijanja naroda. Ako se ta njegova represija nastavi na kraju neće imati nad kime vladati a što će ona reći svijet? A bože moj tko smo mi da se miješamo? Jako jednostran članak jako kontra Amerikanaca i nije da sam ja nešto pro ali podržavam akciju ukoliko UN donese odluku o intervenciji da se stanje u Siriji smiri da netko tog beskrupuloznog gada zbaci s nepostojećeg trona. Ovaj članak je stvarno teorija zavjere na razini David Ike i Reptili ma u biti Zeitgeist u najmanju ruku.
30.08.2013. 12:49
Lizistrata:
Oduran članak... Jbt kakve sve fore prolaze danas pod ljudska i ženska prava.. Ajmo stat uz bok slabijima makar bili ubojice djece.. A nemojmo kažnjavati jer su što, manjina kakti? Aj ne glupirajte se ovaj portal svakim danom sve više gubi kredibilitet jer prenosi kojekakve vijesti i kojekakve inetrvjue ne proučivši prethodno materiju.
A mene kao feministkinju s popriličnim znanjem i iskustvom već pomalo vrijeđaju gluposti koje ovdje povremeno pročitam.
Objektivnost, jedan od principa čija ponovna primjena bi vam dobro došla.
30.08.2013. 16:06
zlatan:
SHIZUMA, pa ti vaši Amerikanci su od početka nastanka SAD-a 1776 god., vodili more ratova protiv drugih. Tako su u nepravednom i osvajačkom ratu napali Meksiko i oteli mu veliki dio teritorije, današnji zapad SAD. Prostor od Texasa do Californije. Rat je bio od 1845-48 god. Od tada i postoji izreka u Meksiku: daleko od Boga, blizu SAD. Pa brojne intervencije po Srednjoj Americi, pa početak 20-tog stoljeća i kada su inscenirali odcjepljenje jednog dijela Kolumbije, to je danas Panama. Samo da bi gradili Panamski kanal. Pa osvajanje Filipina, pa rat u Koreji, pa rat u Vijetnamu, Kambođi, Laosu. Zar se ne sjećate laži kako Sadam ima nekakvo oružje za masovno uništavanje?
Svojedobno je američka vlada tvrdila kako će kojekakvi teroristi doći u posjed takvog oružja, kao da teroristi imaju nekakvu infrastrukturu za tako nešto. A sada nobelovac Obama kaže da sirijski pobunjenici ne mogu imati kemijsko oružje. Jer da nemaju potrebnu infrastrukturu.
Zar ne vidite svu licemjernu politiku tzv.zapada? Sve se svodi na onu Gebelsovu misao: devet puta kaži laž, deseti put to je istina. Ili što veća laž, to uvjerljivija istina. Da to je istina, ali ako je za Vas Obama borac za bolji Svijet, zašto onda ne napadne odvratnu vjersku tvorevinu Saudijsku Arabiju? Ah, jasno pa to im je saveznica!
31.08.2013. 00:17
zlatan:
Gđo autorice PERIĆ, taj Butković je u tom svom tekstiću rekao jednu povijesno-revizionističku laž. Piše on a što bi bilo da se Amerikanci nisu umiješali u Europi 1941 god? Kada svi znamo da su SAD bile neutralne u Drugom svj.ratu sve do kraja te 1941. Sve do japanskog napada na Pearl Harbour 07.12.1941. U Europu su došli prvi put na jug Italije, na Siciliju u ljeto 1943 god., a Drugi front su zapadni Saveznici otvorili tek 6.lipnja 1944 god. kada je sudbina njemačkog tisućljetnog Rajha već bila zapečaćena. Na istočnom frontu, u ratu koji tadašnja nacistička Njemačka nije mogla dobiti. Jer nije mogla pobijediti tadašnji SSSR i tu se odlučila sudbina Europe, ali i Svijeta.
U rat protiv SSSR-a njemački nacistički stroj krenuo je 22.6.1941.god., rat je trebao trajati najviše dva ili tri mjeseca i SSSR je trebao kapitulirati. Da se to dogodilo, Amerikanci se nikada ne bi iskrcali nigdje u Europi i nikada se ne bi otvorio Drugi front.
Usporedbe radi SSSR je imao skoro 27 milijuna žrtava ( civili 18 milijuna, vojnici 9 milijuna), SAD su imale 410 tisuće poginulih vojnika, civila ništa. Srećom jer rat se nije vodio na njihovoj teritoriji. Ali zato su nacisti trijebili Slavene, jer rekao je Hitler prije rata: Židovi i Slaveni moraju umrijeti, da bismo mi mogli živjeti. Šta bi bilo da su dobili rat, tj. da je tadašnji SSSR kapitulirao?
Inače tadašnji SSSR je imao 65 puta više žrtava od SAD u Drugom ratu. Sam Lenjingrad (danas Sankt Peterburg) imao je 650 tisuća civilnih žrtava u onoj strašnoj blokadi. Sa vojnicima koji su ga branili ukupno jedan milijun žrtava.
Brojke govore više od bilo kakvih riječi, jer matematika je jedina egzaktna znanost.
31.08.2013. 00:45

Stup srama

Iz drugih medija

AEM