Sa stavom

novi izazovi

Novi početak: Otvoreno Kamensko

Novi početak: Otvoreno Kamensko

Ono što je započelo štrajkom glađu i borbom za golo preživljavanje, danas je utočište skromnih žena velikog srca i nosi ime – Udruga Kamensko. Čine ga četiri zaposlenice i tri volonterke, među kojima je i predsjednica udruge Đurđa Grozaj. Ne tako davne 2010.godine započela je priča o hrabrim ženama koje su odlučile reći ‘ne’ nepravdi koja im je načinjena i zbog koje trpe i danas. Tri godine kasnije, iako na novom putu, još uvijek se pokušavaju izboriti za svoja prava i godine koje su ostavile u tekstilnoj tvornici Kamensko.

Kad otvorite vrata udruge na zagrebačkoj Knežiji, zateći ćete prizor vrijednih žena koje svojim rukama izrađuju i prepravljaju sve što zamislite. Na licu mjesta možete vidjeti nakit, odjeću, torbe i sve sitnice koje su napravile u svom kreativnom radu. Nije ih omelo ‘škljocanje’ fotoaparata, niti moja prisutnost, bile su potpuno predane i posvećeno svome poslu, okružene materijalima i vrećicama punim odjeće koje čekaju red da budu prepravljene i obnovljene. I gospođa Đurda i tajnica udruge Štefica Relić strpljivo su odgovarale na moja pitanja, ne krijući sreću zbog prilike koja im je pružena u udruzi. No, nisu sakrile ni suze prisjećajući se trnovitog puta kojim su prošle.

Sve velike institucije i korporacije na čija su vrata pokucale su im zatvorile svoja vrata – od  INA-e preko Plive i Konzum do HEP-a. Međutim, na nekim adresama su se ipak solidarizirali s radnicama. Kako same kažu, sve što danas imaju mogu zahvaliti Gradu Zagrebu i gradonačelniku Bandiću, Privrednoj banci koja im je donirala stolice i ostale potrepštine da dostojno mogu obavljati svoj posao. Najveće hvala ide ostalim ljudima koji su im nesebično pomagali. I dalje to svakodnevno čine što je još jedan dokaz da su socijalno najosjetljiviji ljudi oni koji imaju najmanje. Donirali su mašine, stalak za peglu, materijale koje ne koriste… Morale su započeti doslovno od dna, i onda kad su gubile glas, novinari/ke su bili taj glas koji nije dozvolio da ove žene budu zaboravljene i ostavljene od društva. Mediji su i dalje jako zainteresirani i pomno prate sve vezano uz Udrugu Kamensko. “Da nije bilo vas medija, ne bi bilo niti nas. Hvala Vam!”, rekla je Đurđa Grozaj.

{slika}

Osim usluga šivanja i popravaka odjeće, udruga nudi i edukaciju šivanja i krojenja za sve zainteresirane, te kreativne radionice. Vrata udruge su otvorena svima, može se učlaniti bilo tko i tako potpomoći njihovom radu i realizaciji budućih projekta. Zbog velikog interesa potreban im je veći prostor gdje bi mogle ostvariivati i voditi svoje projekte, među kojima je najvažniji zapošljavanje raznih dobnih skupina žena na poslovima pletenja, heklanja, plisiranja i kreativnog rada. Obećane su im još tri šivaće mašine od strane gradonačelnika Bandića i jedna od predsjednika Josipovića.

Marija Havriliv, Lidija Dugajić, Štefica Relić i Mira Horvat bile su tek broj na Zavodu za zapošljavanje, noseći u sebi gorčinu kojom su završile svoj posao u tvornici Kamensko, ali ogromnim trudom Ljiljane Špoljarić i Marine Nekić na HZZ-u nađeno je rješenje i ove žene su danas zaposlene. Plaću, doprinose i dio karte za prijevoz plaća HZZ, i to godinu dana za konstruktoricu i 6. mjeseci za ostale zaposlenice. Sretne i zahvalne na ovoj prilici, i novom početku za njih i njihove obitelji, na najbolji način pokazuju ovom društvu što znači pasti, ustati i krenuti ispočetka. Đurđa Grozaj vodi udrugu i bori se svim snagama za bivše kolegice i žene u sličnoj situaciji da nađu priliku za novi život. Volontira već godinu dana, a 2012. godine je proglašena za volonterku godine što joj je velika nagrada.

“Ova udruga je utočište svih ljudi kojima je teško i koji žele da se to promjeni. Svojim primjerom pokazujem da se može početi ponovno, educirati se  i nešto promijeniti. Ne osjećam ovo kao opterećenje, nego izazov. Treba nešto promijeniti, mi smo lijepa zemlja i nismo zaslužile živjeti ovako”, rekla je Đurđa.

Borba za plaće i potražnja za svim dugovanjima još uvijek traje. Za rujan je zakazano novo ročište, a jedino čemu se nada 462 radnika/ica je pozitivan ishod. Duguju im pet plaća, pola otpremnine, te tri i pol godine poreza i doprinosa, a isti ti radnici/e danas žive na rubu očaja i siromaštva. Mnoge više nitko ne želi zaposliti, jer imaju 50+ i nedostaje im nekoliko godina do mirovine. Ono što započne nadom da će dobiti novo radno mjesto završi odbijanjem ili u najgorem slučaju komentarima da oni nisu socijalna ustanova i da im nisu potrebne ‘babe’. Sve to govore ženama koje su cijeli svoj životni vijek pošteno radile i podizale svoje obitelji, samohranim majkama koje se bore za život i školovanje svoje djece, a traže samo jedno- posao. Nažalost, većina bivših radnika/ca Kamenskog su danas samo broj na burzi, nemaju pravo niti na socijalnu pomoć i poput mnogih u sličnoj situaciji, potpuno zaboravljeni/e od društva.

Zbog njih i svih ljudi u ovoj zemlji koji žele raditi i živjeti od svog rada, žene Udruge Kamensko su dokaz da se upornošću može daleko stići i da se borbom za sebe, boriš za svoju djecu i sve nove generacije koje tek trebaju započeti svoj radni vijek.

{slika}

Napomena uredništva: Sve informacije o Udruzi Kamensko možete dobiti putem broja 091 62 000 75.