Sa stavom

26.06.2013. 16:12:12 - Kasey Edwards (www.stuff.co.nz)

pismo majci

Kada ti mama kaže da je debela

Draga mama,

bilo mi je sedam godina kada sam otkrila da si debela, ružna i užasna. Sve do tada sam vjerovala da si lijepa i to u svakom smislu te riječi. Sjećam se prelistavanja starih foto albuma te zurenja u one fotografije na kojima stojiš na palubi broda. Tvoj bijeli kupaći kostim bez naramenica doimao se tako glamurozno baš kao u filmske zvijezde. Skriven u zadnjoj ladici, izvlačila sam taj čudesni bijeli kostim kad god sam imala priliku i zamišljala neko buduće vrijeme u kojem ću ga moći obući, u kojem ću biti poput tebe.

Ali sve se to promijenilo one noći kada smo se spremile za zabavu i ti rekla: "Pogledaj kako si tanka, lijepa i ljupka. A pogledaj mene, debela, ružna i užasna".

Nisam odmah razumjela što si pod tim mislila pa sam iskreno i nevino rekla: "Ti nisi debela."

"Jesam dušo. Uvijek sam bila debela, čak i kao dijete", odgovorila si.

U danima koji su nakon toga uslijedili otkrila sam neke bolne spoznaje koje su oblikovale cijeli moj život. Naučila sam da:

  1. Mora da ti jesi debela jer majke ne lažu.
  2. Debljina je ružna i užasna.
  3. Kada odrastem izgledat ću poput tebe što znači da ću i ja biti debela, ružna i užasna.

Mnogo godina kasnije znala bih se sjetiti ovog i ostalih sličnih razgovora pa bih te proklinjala zbog toga što si se osjećala tako neatraktivno, nesigurno i bezvrijedno. Naime, ti si osoba na koju bih se prvo trebala ugledati, a naučila si me da o samoj sebi mislim isto što i ti o sebi.

Sa svakom grimasom koju si napravila kada bi se pogledala u ogledalo, sa svakom grješnom "Oh, ne bih smjela"  žlicom, sa svakom novom, čudesnom dijetom koja će ti promijeniti život ja sam naučila da žene moraju biti mršave da bi vrijedile. Zato što je za djevojke najveći doprinos svijetu njihova fizička ljepota.

Baš poput tebe i ja sam se cijeli svoj život osjećala debelom. Uostalom, kada je to debljina postala osjećaj? Stoga što sam vjerovala da sam debela znala sam da nisam dobro.

Ali sada sam starija, i sama sam majka, pa znam da kriviti tebe zato što mrzim svoje tijelo nije fer, a niti ne pomaže. Danas razumijem da si i ti samo produkt dugog i bogatog ženskog nasljeđa koje nas uči prezirati same sebe.

Pogledaj kakav je tebi primjer baka dala. Ne samo da je odbijala ponuđenu hranu jer je to bilo šik, već je svaki dan bila na dijeti sve dok nije umrla u 79. godini života. Običavala bi se namazati i kada bi išla do poštanskog sandučića zbog straha da bi je netko mogao vidjeti nenašminkanu.

Sjećam se njenog 'suosjećanja' kada si joj rekla da te je moj otac napustio zbog druge žene.

"Ne razumijem zašto. Paziš na sebe, šminkaš se. Pretila jesi, ali ne previše", komentirala je.

Prije negoli je otišao ni otac nije imao milosti prema tebi.

"Pobogu, Jan. Pa nije to tako teško. Koliko jedeš toliko težiš. Dakle, ako želiš smršaviti onda moraš manje jesti", čula sam kada je jednom rekao.

Te noći si primijenila njegov savjet te za večeru poslužila kinesko jelo od mljevenog mesa i povrća. I dok smo svi mi jeli s velikih tanjura ti si sebi večeru servirala na malom desertnom tanjuriću.

Nečujno su ti se slijevale suze niz obraze dok si sjedila ispred te patetične kašice mljevenog mesa. Ništa nisam rekla. Čak ni kada su ti se ramena tjeskobno dizala i spuštala. Svi smo jeli večeru u tišini. Nitko te nije utješio. Nitko ti nije rekao da prestaneš  biti smiješna i da uzmeš prikladan tanjur. Nitko ti nije rekao da si već dovoljno voljena i dobra. Sva tvoja postignuća i vrijednost kao učiteljice djece s posebnim potrebama i majke troje vlastite djece postajali su beznačajni u usporedbi s centimetrima koje nisi mogla izgubiti sa struka.

Srce mi se slamalo gledajući tvoj očaj i žao mi je što te nisam obranila. Naime, do tada sam već naučila da si debela svojom krivnjom. I otac je gubitak težine opisivao kao 'jednostavan proces' s kojim se ti još uvijek nisi mogla uhvatiti u koštac. Tako da nisi zaslužila ni hranu, ni suosjećanje.

Ali, majko, bila sam u krivu. Sada znam kako izgleda odrastati u društvu koje ženama govori da im je najvažnija ljepota te u isto vrijeme definira standard ljepote koji je nemoguće doseći. Isto tako sam iskusila bol internalizacije istog. Postajemo tamničarke same sebi pa se kažnjavamo zbog toga što ne izgledamo po društveno nametnutom standardu. Nitko nije tako okrutan prema nama kao mi prema same sebi.

Majko, ovo ludilo mora stati. S tobom, sa mnom, sada. Zaslužujemo bolje, bolje od toga da uništavamo svoje dane mislima o vlastitim tijelima priželjkujući da smo drugačije.

I ovdje se ne radi samo o meni i tebi, već i o tvojoj unuci, Violet. Tek joj je tri godine i ne želim da joj se usadi mržnja prema vlastitom tijelu te joj uguši sreću, samopouzdanje i potencijal. Ne želim da ona vjeruje da joj je ljepota najvažnija imovina koja će odrediti njenu vrijednost u svijetu. Violet od nas uči kako biti žena pa joj moramo biti najbolji mogući uzori. Moramo joj vlastitim riječima i ponašanjem pokazati da su žene dovoljno dobre onakve kakve jesu. A da bi nam ona to vjerovala, i mi u to moramo vjerovati.

Što smo stariji to sve više gubimo one koje volimo, bilo zbog bolesti ili nesreća. Njihova je smrt uvijek tragična i prerana. Često se pitam što ti ljudi, kao i njihovi najbliži, ne bi sve dali za još vremena u zdravim tijelima. U tijelima koje bi im još malo produžilo život. U tijelima u kojima veličina bedara ili bora na licu ne bi bila važna jer bi ta tijela bila živa, dakle, savršena.

Tvoje tijelo je također savršeno. Omogućuje ti da svojim osmjehom razoružaš sve prisutne  i da ih zaraziš svojom vedrinom. Ono ti omogućuje da rukama obujmiš Violet te je tako jako stisneš sve dok se ne počne smijati. Svaki trenutak u životu koji smo potrošili zabrinjavajući se oko naših fizičkih 'mana' je potrošeno vrijeme, dragocjen dio života kojeg nikada nećemo dobiti natrag.

Zašto ne bismo poštovali naša tijela zbog onog što nam omogućuju umjesto da ih preziremo zbog toga kako izgledaju. Usredotočimo se na zdrav i aktivan život pa će i težina otpasti ondje gdje treba. Dakle, neka mržnja prema našim tijelima postane prošlost. Kada pogledam fotografiju tebe u bijelom kupaćem kostimu, moje nevine, mlade oči vide istinu. Vide bezuvjetnu ljubav, ljepotu i mudrost. Vidim svoju majku.

Voli te,

Kasey

         Prevela i prlagodila: Veronika Matijačić

Tagovi: društveni konstrukt ljepote, kćeri, majke, pretilost, svijet

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (2)

Stari komentari

:
joj, super je, nikad vise necu reci za sebe da sam debela :)
27.06.2013. 19:58
neko u prolazu:
Tekst je fenomenalan, oslobađajuć, prodire tačno gde treba i zaceljuje stare rane...
09.08.2013. 12:14

Stup srama

Iz drugih medija

AEM