Sa stavom

25.05.2013. 18:41:25 - Iva Zelić

Majčin dan je iza nas, ali diskriminacija trudnica nije

Tvoja je trudnoća moj trošak! Hvala, doviđenja!

Žene čine gotovo polovicu radne snage u razvijenim zemljama. Također, veliki broj žena nastavlja raditi i nakon što zatrudni kako bi osigurale ekonomsku stabilnost sebi i svojoj obitelji. Iako mnoge zapadne zemlje u Zakonu o radu imaju definirana prava trudnica, kao i obveze poslodavaca prema trudnim ženama te se odredbe (pre)često ne poštuju. Odličan članak naziva Majčin dan je gotov, ali diskriminacija trudnica nije donosi nekoliko ženskih priča iz Amerike. 

Žena je bila trudna 16 tjedana i bila je blagajnica u velikom trgovačkom lancu u New Yorku. Jednog dana se onesvijestila te je odvedena na hitnu pomoć. Unatoč nalogu liječnika da bi trebala piti mnogo tekućine – dehidrirala je. Kad ju je liječnik upitao zašto nije pila dovoljno tekućine, rekla je da njezin šef ne dopušta konzumaciju vode za vrijeme rada na blagajni.

Kada je Shelly zatrudnjela, radila je dva posla u Indiani kako bi uzdržavala obitelj: noćnu smjenu u skladištu za veliki nacionalni prodajni lanac i dnevnu smjenu pakiranja robe za opskrbu medicinskih tvrtki. Liječnik joj je savjetovao da ne diže više od 20 kilograma. Tvrtka za medicinsku opremu odmah je uzela u obzir preporuku liječnika, no veliki nacionalni lanac odbio je prilagoditi njene dužnosti sukladno liječnikovu savjetu. Pod tim opterećenjem proživljavala je veliku bol i ubrzo nakon toga je spontano pobacila.

Agentica zrakoplovne kompanije u Louisiani po preporuci liječnika nije smjela dizati nikakve teške predmete na poslu. Njezin poslodavac odbio joj je dati lakši zadatak te joj je rekao da ukoliko će se držati liječničke preporuke njen rad neće biti plaćen. Neplaćeni rad nije dolazio u obzir jer se nekako morala uzdržavati, tako da je tijekom trudnoće nastavila dizati teške torbe i provoditi 10 do 12 sati dnevno na nogama. Pred kraj trudnoće zbog stresa koji je svakodnevno proživljavala dobila je trudove prerano. Njeno dijete je zbog preranog rođenja pretrpio brojne zdravstvene komplikacije.

Julie je radila puno radno vrijeme kao vozačica za tvrtku UPS. Kad je ostala trudna, zatražila je premještaj na lakši posao kao što je to već ranije učinila kada se ozlijedila na poslu. No, UPS je tu molbu odbio i stavio ju je na neplaćeni dopust ostatak trudnoće.

Unatoč odredbi o zabrani diskriminacije na temelju trudnoće, porođaja ili povezanih zdravstvenih problema poslodavci se te odredbe nerijetko ne drže. Prema hrvatskim zakonima poslodavac trudnici ne može dati otkaz za vrijeme trudnoće ukoliko su sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme. S druge strane, ukoliko je trudnica sklopila s poslodavcem ugovor o radu na određeno vrijeme, poslodavac joj može dati otkaz po završetku roka na koji je potpisan ugovor. Dakle, ukoliko je to i za vrijeme porodiljinog dopusta, trudnica će dobiti otkaz i smatrati će se nezaposlenom. Istraživanje koje je prošle godine provela Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić pokazalo je da se čak 34 posto žena suočilo s ne produživanjem toga ugovora. Također, ukoliko trudna žena nije u stanju obavljati poslove koje je do sada radila i zatraži premještaj, poslodavac joj ga je dužan osigurati, ali ta odluka ne smije umanjiti njenu plaću. U trenutku kada joj stanje to dopušta žena se ima pravo vratiti na staro radno mjesto i poslodavac joj je dužan to omogućiti. Isto istraživanje je pokazalo da je 16 posto žena zbog trudnoće dobilo premještaj na slabije plaćeno radno mjesto te da poslodavci nemaju previše razumijevanja za obveze jedne žene spram malog djeteta. Zakonom je zabranjen noćni rad, osim ako žena to ne zahtijeva i liječnik ne podupire tu odluku. Također, žene koje su se vratile na posao, imaju pravo dva puta tijekom punog radnog vremena na stanku od sat vremena kako bi dojile dijete. Prema Zakonu, ta stanka je također plaćena.

Posebna zanimljivost je to što je u Hrvatskoj zakonom propisana zabrana nejednakoj postupanja prema trudnicama, i to ne samo na poslu već i prilikom natječaja za posao. Dakle, poslodavac ne smije odbiti zaposliti trudnicu koja ima sve potrebne kvalifikacije samo zbog njenog stanja. No, unatoč svim ovim više ili manje krasnim odredbama trudne žene su i dalje diskriminirane. Plaće trudnica se nerijetko smanjuju jer poslodavcu nije u interesu plaćati manje zahtjevan rad jednako kao i onaj zahtjevniji. Uvjeti u kojima rade nisu uvijek primjereni njihovom zdravstvenom stanju. Također, koji će poslodavac zaposliti trudnicu? Istraživanje pravobraniteljice pokazalo je da 21 posto ispitanica na razgovoru za posao doživjele neprimjerene upite o njihovoj trudnoći iako je poslodavcu Zakonom o radu zabranjeno ispitivati ženu o njenim osobnim planovima. Ukoliko i je kvalificirana za određeni posao kao i netko drugi tko se javio na natječaj, poslodavac će reći da je posao dobio drugi kandidat zbog boljeg uspjeha na intervjuu. Koji je subjektivan i odvijao se iza zatvorenih vrata.

Nažalost, mnoge si žene ne mogu dopustiti taj luksuz da cijelu trudnoću ne rade jer netko treba prehraniti njihove obitelji ili njih same. Svaka inicijativa da se njihova prava zakonski urede, dobrodošla je. No, osim formalnog uređenja tih prava, nužno je nagledati kršenja i poštivanja tog zakona u svakodnevnim okolnostima.

Tagovi: diskriminacija trudnica, diskriminacija žena na razgovoru za posao, majčinstvo, obitelj, otkaz, planirati obitelj, porodiljni, posao, poslodavci, svijet rada, tiskriminacija žena na radnom mjestu, trudnoća, tržište rada, ugovor o radu

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM