Sa stavom

Pirova pobjeda samo i isključivo Zapada

Hegemonijski feminizam ili zašto FEMEN ne oslobađa?

Hegemonijski feminizam ili zašto FEMEN ne oslobađa?

Proteklih mjeseci, “sekstremistička” feministička grupa aktivistikinja FEMEN uvelike privlači pozornost svojim protestima kojima pokušava ukazati na seksualnu i društvenu nejednakost utemeljenu u patrijarhalnim odnosima. Njihova taktika je specifična i direktna – “golim grudima” protiv diktatora, crkve i seks industrije na globalnoj razini.

Posljedično, njihova zadnja akcija, “Međunarodni dan topless džihada”, privukla je pozornost medija, drugih feminističkih skupina, te samih žena muslimanske vjeroispovijedi koje su se žestoko oduprle ovoj  akciji. Unatoč eksplicitnom odgovoru ovih žena FEMEN-u kako je njihova vlastita želja nositi hijab odnosno u skladu s njihovom vlastitom voljom i vjerom, FEMEN je otišao korak dalje izjavom: “… kroz cijelu povijest čovječanstva, robovi su negirali da  u robovi…One kažu da su protiv FEMEN-a, ali mi i dalje stojimo iza njih. One pišu da im ne treba oslobođenje, ali njihove oči govore: ‘Pomozi mi'”

Ovakav način dijaloga feministkinja, na žalost, još jednom ukazuje koliko su ostaci drugog vala feminizma usmjerenog i utemeljenog na bijelim ženama srednje klase Zapada živi. Simplifikacija i generaliziranje o jedinstvenoj skupini žena s jedinstvenim skupom interesa utemeljenog na zapadnjačkim idejama i vrijednostima je zastarjeli i opasan koncept. Islamofobija koju potenciraju ove aktivistkinje, a koja je vidljiva kroz ismijavanje stereotipa o muslimanima (pogledaj sliku) i apsolutno patroniziranje žena muslimanske vjeroispovijesti vidljive kroz izjave o njihovoj bespomoćnosti čak i kad kažu da nisu bespomoćne ide uz dlaku diskursu koji čestu vežemo za kulturu silovanja i zanemarivanje uskrate pristanka. Rasističke konotacije ovakvog aktivizma podsjećaju i na kolonijalni, orijentalistički jezik kojim se upućivalo na superiornost jednog načina života, ideja i vrijednosti naspram Drugog, inferiornog svijeta kojem se te iste ideje trebaju implementirati, a “nehumane islamističke zvijeri” podučiti. Mora da sam prespavala pobjedu nad patrijarhalnim odnosima, brisanje svake nejednakosti na temelju spola i trgovanje robljem duž europskog kontinenta…

Istovremeno, sama taktika “golim grudima” protiv patrijarhata zanemaruje činjenicu da golo tijelo u javnosti nije revolucionarno, te da ono u postojećim patrijarhalnim odnosima i porno kulturi prelako postaje još jedan objekt u nizu bez imena i poruke usprkos najboljoj namjeri, a koji služi “muškom interesu”. Vezivanje koncepta slobodne volje isključivo sa “razotkrivenim tijelom”  čime se u startu negira mogućnost subverzivnog djelovanja samih muslimanki kroz nošenje hijaba kao načina oslobođenja je opasan presedan koji se aktivno provlači kroz feministički aktivizam već godinama.

Zanemarivanje različitih taktika nošenja hijaba od strane muslimanki kako bi iskazale svoj protest protiv postojećeg sustava u kojem žive ili kako bi se osjećale (sic!) oslobođene pokazuje u kojoj mjeri je zapravo FEMEN-ov diskurs promašen i potpuno nesposoban uočiti složenost i specifičnost kultura u kojima žene žive diljem svijeta. Upravo zato je treći val feminizma utemeljen na važnosti prepoznavanja različitih aspekata života i problema s kojima se žene suočavaju. Interakcije  rase, klase, vjere, roda i seksualne orijentacije postaju krucijalni orijentiri u lociranjima problema, rješenja,a samim tim i aktivizma koji zahtijevaju ta rješenja. Problemi koji postoje u islamskim društvima, ali i “zapadnjačkim” trebaju biti razmotreni s tih pozicija, a ne simplificirani do tragikomičnih razmjera u kojima akcija izaziva još snažniju protureakciju onih na koje je prvotno usmjerena. Samim tim, borba protiv patrijarhata rasizmom ne donosi ništa drugo doli Pirove pobjede samo i isključivo Zapada, te postojećih hegemonijskih ideja na geopolitičkoj razini.