Zamislite prekrasan, sunčan Dan očeva u Washington DC-ju. Milijuni cvjetova u cvatu nižu se uz nogostup kojim hodam prema prijateljičinoj kući na roštilj razgovarajući pri tom sa svojim tatom na telefon. No, prije negoli sam uspjela reći ‘Sretan Dan očeva’ čujem: “Tako si seksi. Mogu li te povesti?”
Dva su muškarca u automobilu usporila vozeći paralelno uz mene. Rekla sam im ne. Rekla sam im da me ostave na miru. Kada sam naposljetku izgubila živce i opsovala ih, pune dvije minute sam bila izložena vikanju i verbalnom zlostavljanju od strane ovih muškaraca. Ja sam jebena kučka, ja sam jedna ružna pička, i sve što sam mogla napraviti je hodati što brže i nadati se da će netko od mnogih ljudi koji su ovo promatrali sa svojih trijemova učiniti nešto i intervenirati.
Ali nisu.
Konačno, automobil odlazi. Iznenađuje me očev glas kojeg čujem u svom uhu. Sasvim sam zaboravila na mobitel kojeg držim u ruci. Nisam sigurna što odgovoriti na njegovo pitanje ‘Jesi dobro?’
Svakog dana online forumi kao što su Hollaback http://www.ihollaback.org/ i Stop Street Harassment http://www.stopstreetharassment.org/blog/ te blog moje organizacije Collective Action for Safe Spaces http://www.collectiveactiondc.org/ objavljuju ovakve ili još gore priče. Pogledajte neke od priča pa ćete vidjeti da ljudi koji su iskusili uznemiravanje nisu okej.
Oni su ljuti, poniženi i uplašeni.
Ljuti, jer ako ste žena imate 99 posto šanse da Vas seksualno zlostavljaju u javnosti. U stvari, postoji 20 posto vjerojatnosti da se s uznemiravanjem suočavate od svoje 12. godine. Ako ste gej, transrodni ili biseksualni vjerojatnost je od 90 posto da vas verbalno maltretiraju na poslu ili u školi. Mnogi kažu da svakodnevno doživljavaju uznemiravanje.
Zamislite kako bi bilo svakodnevno osjećati da je vaše tijelo ili rodno opredjeljenje javno vlasništvo koje svatko može komentirati, dodirnuti ili napasti ako mu/joj tako dođe.
Poniženi, jer kod uznemiravanja se ne radi o seksualnoj privlačnosti. To je podsjetnik zlostavljača onoj koju zlostavlja da zlostavljač ima moć, moć da povrijedi i osramoti. Za mnoge žene to znači podsjetnik da žive u društvu koje ih vrednuje tek nešto više od ukupnog zbroja njihovih dijelova tijela.
Uplašeni, jer svako uznemiravanje sadrži prijetnju nasiljem. Ova prijetnja može biti otvorena ili indirektna: Što ako ne reagiram na način na koji zlostavljač očekuje? Hoće li me slijediti? Hoće li me ugurati u njegov automobil? Što ako ga sretnem po mraku, ili ako sam sama, ili ako je s prijateljem?
I iako ljudi svugdje pričaju protiv uznemiravanja mnogi od njih, jednako tako, brane ili odbacuju ove situacije.
Pet je isprika javnog seksualnog uznemiravanja koje se najčešće brane, a to su:
1. “Uznemiravanje je jadno, ali potpuno normalno. Nauči se nositi s tim.”
Nema sumnje da je ulično uznemiravanje u našoj kulturi normalizirano. Samo gledaj televiziju, slušaj glazbu ili obrati pažnju na reklame i vidjet ćeš da se ono ne doživljava ozbiljno. Čak i ljudi koji su često uznemiravani nisu imuni na ovu normalizaciju, a mnogi se nose s uznemiravanjem tako da se jako trude ignorirati isto.{slika}
S druge strane, heteroseksualni, cisrodni muškarci ne moraju biti svjesni problema jer, osim ako ne maltretiraju druge, oni sami rijetko dožive uznemiravanje.
No, bez obzira osjećaš li ili ne negativne posljedice uznemiravanja, možeš li zaista tolerirati svijet u kojemu je sasvim “normalno” da se tvoje prijateljice i queerovci, članice obitelji i susjede stalno osjećaju manje sigurnima u javnosti od muškaraca.
Žene navode da izbjegavaju kontakt očima i da u javnosti ne hodaju same, ili da mijenjaju svoju odjeću ili rute ne bi li tako izbjegle zlostavljanje. Ovo se možda ne čini kao velika stvar dok ne shvatite da za mnoge ni ovakva dnevna rutina nije uvijek garancija da će biti sigurni.
2. “Opusti se. To je kompliment!”
Pošteno bi bilo za pretpostaviti da ako žene već idu u takve krajnosti ne bi li izbjegle ulično uznemiravanje onda one to vjerojatno ne doživljavaju kao kompliment.
Neželjena pozornost zbog izgleda ili tijela kod ljudi će, vjerojatno, daleko više izazvati osjećaj nelagode negoli laskanja, pogotovo ako je društvo sklono cijeniti njihov izgled više od bilo kojih drugih kvaliteta. Isto tako, premda postoji sivih zona u kojoj se pojedini neželjeni komentari mogu interpretirati kao pristojni i laskavi, ipak ni to nije opravdanje.
Ženama se u javnosti često komentiraju njihova tijela ili im se prijeti, tako da neke možda to ne žele čuti pa čak ni ako je rečeno u dobroj namjeri.
Važnije je usredotočiti se na to kako se odnositi s poštovanjem prema svima, a ne da se žene smatra odgovornima jesu li one baš svaki put točno protumačile je li ih to netko komplimentira ili uznemirava.
3. “To je samo bezopasna zabava. Dečki su dečki!”
Mi već znamo da za one koje se uznemirava takvo iskustvo sigurno nije zabavno. Ovaj argument podrazumijeva da su muškarci i dječaci skoro kao životinje koje nemaju kontrolu nad svojim nagonima kao ni sposobnosti da se zaustave da druge ne povrijede.
Iskreno, ako sebe smatraš muškarcem onda bi te ovo trebalo vrijeđati.
4. “Što je s flertovanjem? Što ako sutra susretnem ONU PRAVU na autobusnom stajalištu? Je li ti to meni kažeš da joj ne smijem reći ‘zdravo’?!”
Još uvijek ima ljudi koji vjeruju da je feminizam zavjera koja će unijeti razdor u nastavak ljudske vrste.
Kunem se da nije!
Mnoge feministice i feministi vole flertovanje i često flertuju, ali za to treba dvoje.
Zastrašujuće je da onaj koji flertuje ne želi pustiti na miru objekt svoje pažnje čak i kada ona jasno kaže da nije zainteresirana.
Zapamtite da osoba koja je često uznemiravana može biti na oprezu čim izađe iz kuće i da je na onome koji flertuje da onu kojoj se obratio poštuje te da zna kada odustati. On može biti razočaran stoga što su njegove dobre namjere izložene takvoj vrsti poruge, ali treba i razumjeti da pozitivna reakcija nije nešto što bi trebao jedino i s pravom očekivati.
5. “Uznemiravanje je povezano s tim gdje se nalaziš, kako izgledaš, što nosiš. Što očekuješ ako iz kuće izađeš u toj minici?”
Pogrešno, pogrešno…. tako pogrešno. Uznemiravanje se događa svugdje, u bilo koje doba dana. Događa se ljudima svih rasa, godina, klase i seksualne orijentacije, a u najopasnijoj formi ukrštava se s drugim predrasudama kao što su rasizam ili ableizam.
Uznemiravanje je motivirano željom onog koji to radi da nad osobom koju uznemirava uspostavi moć, tako da ono nema veze s izgledom potencijalne žrtve, a kako je sve više teških kaznenih djela u spektru seksualnog nasilja, nitko ne traži da ga se maltretira bez obzira na to kako se obukao/la.
Seksi odjeća nije pozivnica za uznemiravanje ili bilo kakvu drugu vrstu rodno uvjetovanog nasilja.
{slika}
Kada ljudi brane seksualno uznemiravanje u javnosti i prihvaćaju ga kao normalno oni tako ušutkavaju one koji žele o tome otvoreno govoriti. No, kako sve više aktivista/ica diljem svijeta istupa i kaže da im je dosta tako se i ove zablude odbacuju. Baš kako i treba.
Prevela i prilagodila: Veronika Matijačić
