Kosa je tako osjetljiva tema. Ne, zbilja – mnogo je ljudi dotaknulo moju kosu. Ako si crnkinja velike su šanse da je netko stavio ruke na tvoju glavu i ponudio svoju mudrost; od prijateljica s dobrim namjerama preko tvrdoglavih članova obitelji pa do potpunih stranaca. Rekli su ti da ti je kosa prekratka, da ne može biti tako dugačka, da trebaš nositi lokne, ali da ozbiljno trebaš razmisliti o kovrčama i prestati ju nositi raspuštenu. Pa da, veza crnkinje i njene kose je tako duboka.
Imamo dugu povijest s kosom. Bile smo izložene i bombardirane strogim bjelačkim standardima ljepote (zapravo, a koja žena to nije bila?). Jedna od prvih Afroamerikanki milijunašica je gospođa C.J.Walker koja je razvila svoju liniju proizvoda za njegu kose, nakon što je tražila način kako bi tretirala vlastiti gubitak kose. Bit ću toliko smjela i reći kako svaka crnkinja ima priču o kosi ili barem situaciju s njom. Ne možemo plivati ili se znojiti nakon pranja i ravnanja ili kovrčanja kose ako želimo da se zadrži. Rastemo s učenjem obitelji, prijatelja ili medija o “dobroj” ili “lošoj” kosi. U suštini, rečeno nam je kako je naša kosa dobra ili loša ovisno o tome koliko je kovrčava ili ravna. Mi, kao cjelina, pokušavamo dostići tu razinu za koju mislimo da je moramo imati na sve moguće načine. Imamo Just For Me, blaga sredstva za ravnanje koja se koriste čak i na djevojčicama od u dobi od 4 godine. Vidimo Beyonce sa svojom dugom, plavom kosom na pozornici, ali ju rijetko vidimo s njenom prirodnom kosom. A mislimo da nam to duguje.
Naša kosa dolazi u raznim tipovima, dužinama i bojama. Možemo ju podignuti, nositi spuštenu, opuštenu, isfeniranu, nakovrčanu, ispletenu ili samo zavezanu u žurbi. S tako puno opcija nije ni čudo da postoji toliko mišljenja kako bi nam kosa trebala izgledati. Kosu vidite na prvi pogled. Ona je dio nas, ali smo dopustili da nas definira u cijelosti. Način stiliziranja frizure pretpostavlja izričaj o osobnosti. To može biti istina, ako je to naša namjera. Ako imamo raspuštenu kosu, mogu nas optužiti da praktički mrzimo sebe. Ako ju malo promijenimo od njenog prirodnog stanja, podliježemo li automatski standardima ljepote? Ili je odluka kakvu ćemo frizuru imati sasvim osobna? Je li zaista nečija briga kako mi stiliziramo svoju kosu?
Odnos s kosom nikada nije bio tako javan. Od Chris Rockova filma “Good hair” iz 2009. godine do meteža oko repa gimnastičarke Gabby Douglas koja je osvojila zlato na Olimpijskim igrama. Komentatori/ce, od kojih su mnoge crnkinje, ispitivali su zašto joj kosa nije potpuno ravna; zašto nije bila kod frizera/ke prije Igara? Gabby je bila na putu da postane prva gimnastičarka Afroamerikanka koja će osvojiti All-Around. Stvarala je povijest, a mi smo pričali o njenoj kosi.
{slika}
Nedavno je, Rhonda Lee, crnkinja meteorologinja za KTBS u Louisiani, bila otpuštena jer je branila svoje pravo na odabir frizure. Gledatelj je napisao komentar na Facebook stranici postaje u kojem je izjavio kako bi trebala “nositi periku ili pustiti da joj naraste još kose” i pitao se boluje li ona možda od raka jer nosi kratku prirodnu kosu. Gospođa Lee odgovorila je gospodinu: “Žao mi je što Vam se ne sviđa moja etnička frizura… jako sam ponosna na svoje Afroameričke korijene koji uključuju moju frizuru… Mnoge crnkinje koriste jake tretmane za ravnanje kose kako bi postigle bjelački izgled i to je njihov izbor. Međutim, ja to za sebe ne smatram potrebnim… pokazujući djevojkama i djevojčicama da se osjećam ugodno u svojoj koži i s kosom koju mi je bog dao, moj je doprinos društvu”.
Kao posljedica toga, gospođa je otpuštena Lee otpuštena jer je, prema objašnjenju postaje, prekršila politiku koja se odnosi na odgovor zaposlenika na Facebook postove.
Nažalost, ta politika nikad nije objavljena, ali od malo informacija koje smo dobili, pretpostavljam da to uključuje ljubazan odgovor, s prenošenjem malo znanja na bezobrazno pitanje.
{slika}
Trebali bi donositi odluke o stilu temeljen na faktorima našeg odabira, bilo to imitiranje Beyonce, Viole Davis ili koga god. Moramo potražiti mentorice za kosu. Moramo ih zahtijevati, tako da postane svakodnevni događaj vidjeti crnkinju sa perikom, valovitom, ravnom, kovrčavom ili ispletenom kosom, znajući da je to njihov izbor, a ne stav. Ili samo poslušajte “I Am Not My Hair” Indire Arie. Ona je to najbolje izrazila.
Prevela i prilagodila: Ana-Marija Špehar
