Sa stavom

18.08.2012. 12:00:00 - Tereza Marković

'Ne čini bližnjemu što ne bi želio da on tebi učini!'

Netolerancija po Duhu Svetom

Blagdan Velike Gospe u Sinju

Blagdan Velike Gospe u Sinju (Foto: tzsinj.hr)

Još jedan katolički blagdan, još jedan pokušaj da opravdam svoj krsni list i budem dobra katolkinja. I to ne radi drugih, već prvenstveno radi sebe. Ta potreba za religioznošću u meni ne jenjava od malena. Usprkos svim protivljenjima koje u meni izazivaju određena crkvena stajališta, usprkos svim nelogičnostima koje prate određena crkvena učenja, usprkos činjenici da je kroz povijest crkva bila toliko grješna koliko je bio i njezin narod, uvijek iznova pokušavam naći neki smisao u toj priči. Već godinama pokušavam uklopiti svoje viđenje Boga u crkveno, još otkada sam u školskim klupama na satovima vjeronauka pomislila kako tu nešto ne štima.

Ono čemu su me roditelji učili bez iznimke jest da su svi ljudi na svijetu jednaki u svojoj različitosti i da nas Bog sve takvima prihvaća, ipak je naišlo na iznimku. I to na posljednjem mjestu gdje je to smjelo biti iznimka – u crkvi. Kako sam odrastala, tako sam shvaćala da crkva ljubi, ali i ne tolerira previše. Da je spremna prihvaćati, ali samo sebi jednake. Da svima želi mir i blagostanje, ali pod svojim uvjetima. Da trebamo slušati svoju savjest, ali i lokalnog svećenika. Da trebamo imati čvrst karakter, ali i biti pokorni kršćanskoj zajednici. Ipak, u potrazi za nečim dobrim, dolazim na početak misnog slavlja, po tko zna koji put dajući novu priliku sebi i crkvi kojoj pripadam, da zanemarimo razlike i složimo se u dobru. Puna nade u to da ću se uvjeriti kako nisam bila u pravu i kako ću odande otići smirenija, ispunjena pozitivnom energijom i dobrim mislima.

Blagdan je Velike Gospe, Isusove majke i ima li prigodnijeg kršćanskog blagdana da se u duhu vjere skrene pozornost na probleme koje žene danas imaju u društvu, koliko su sputane i koliko ih se premalo cijeni naspram njihovog doprinosa zajednici. Nadala sam se nekoj lijepoj riječi o svim majkama, o njihovoj žrtvi, o ljubavi koju pružaju. Moje nade ubrzo su splasnule.

"Nažalost, u današnjem svijetu se život uništava, zamrzava se, njime se postupa neprirodno, a svjedoci smo i novih zakonskih okvira koji omogućuju takvo postupanje sa životom ", zagrmjelo je sa oltara. Rečeno je još i kako su to 'đavolji naumi', a ostatak propovijedi se govorilo o važnosti života. Zvuči li samo meni to kontradiktorno?

Dotični svećenik nije jedini koji ima potrebu natuknuti protivljenje crkve novom zakonu o umjetnoj oplodnji. Protiv njega propovijedaju, za njegovo neizglasavanje u saboru mole, a ljude koji se na tako nešto odlučuju nemilosrdno se osuđuje. Osuđuje se i istospolne zajednice, osuđuju se sve seksualne manjine, osuđuju se nevjenčani životni partneri, osuđuje se kontracepcija, osuđuju se abortusi. Kategorički, bez iznimke, bez davanja prilike i mjesta objašnjenju s druge strane.

Pa, gospodo u zlatnim haljinama, možda je došlo vrijeme da i vas netko osudi.

'Đavolji naum' – reče 'sveti čovjek'. Što je to đavolje u potrebi žene da u rukama drži svoje dijete i za njega brine? Što je to đavolje u želji muškarca da ima potomstvo? Što je to đavolje u ijednoj ljudskoj osobi da pruži nekome toplinu doma, nekoga odgoji i učini ga/je osobom? I što, pobogu, ima đavolje u tome da znanost ljudima pomogne da ostvare svoje božanske naume?! Zapita li se itko od pripadnika crkvenog klera daju li im svećenička odora i zlatni kalež ikakvo pravo da stvaranje voljenog života nazivaju đavoljim naumom? Zapita li se itko od istih imaju li pravo svojatati nečije životne odluke? Zar nismo pozvani na život u samoostvarenju kako bismo kao potpune osobe mogli pomoći i drugima da postanu to isto? Zar zbilja mislite da ste kompetentni da nekome zabranite majčinstvo ili očinstvo samo zato jer ste sami pristali na isto? Nitko od onih koje vi prozivate nije stao na put vašem životnom pozivu ili odabiru. Koji to dio katoličkog učenja daje vama za pravo da istu slobodu izbora uskratite njima?

Nakon prošlogodišnjeg splitskog gay pridea, svećenik je s oltara pitao svoje vjernike zašto ih je tako malo bilo na onoj pravednoj strani, nasuprot sramotnoj povorci. Jedino sramotno, dragi svećeniče, vaše su riječi i činjenica da nitko nije napustio propovijed. Pretpostavljam da oni, kao ni vi, nisu znali da su s 'one, pravedne strane' bili mladi neonacisti koji su fizičkim nasiljem ugrožavali ljude dok su mirno šetali i propagirali ljubav i svoje temeljno ljudsko pravo – pravo na različitost, pravo da budu ono što jest. 

Zašto pretpostavljate da je ovo Vaša država? Zašto mislite da su ovo Vaši gradovi? Zašto mislite da bi se moj Bog složio s vama? Zašto mislite da mi koji ljubimo Boga, ali ne i Vas, ne smijemo ustati i osuditi vaše riječi na način na koji Vi osuđujete naše? MI VAS nazivamo bogohulnima, MI VAS nazivamo mrziteljima života, MI VAS nazivamo neprovoditeljima Božje riječi, MI VAS smatramo nedostojnima haljine koje nosite i oltara sa kojeg govorite.

Zašto kategoričku osudu nismo čuli za zločine pedofilije u vašim redovima? Kako je moguće da u instituciji pravednosti kao što je Crkva, tako nepravedno stradaju oni koje biste prve trebali zaštititi? Zašto se ne odričete kukolja među vama, zašto ih ne izložite javno kako nikada ne bi bili u mogućnosti ponoviti slično, već zločine zataškavate premještajući zločince iz jedne župe u drugu?

Zašto ne čujemo kategoričku osudu zlostavljanima u obitelji, ali slušamo o važnosti ženine pokornosti u braku? Zašto su žene i dalje druga rupa na sviralu te iste crkve? Zašto glorificirate Majku Božju, dok sve žene u stvarnosti svakodnevno ponižavate uporno zagovarajući patrijarhat, braneći im 'djecu iz epruvete', osuđujući djecu iz 'divljih brakova'?

Kao rješenje problema neplodnih parova predlažete usvajanje djece, što je svakako plemenit cilj. Zašto onda ne inzistirate na boljim zakonima vezanim uz posvajanja djece? Ili ste možda previše zauzeti slanjem političkim poruka i indirektnim, a nerijetko i direktnim porukama kome bismo trebali dati svoj glas na predstojećim izborima. I zašto mislite da na taj način ne vrijeđate inteligenciju onih koji vas slušaju? Ili i sami sumnjate u sposobnost njihove procijene?

"Uvrijedio sam ih jer sam se usudio da mislim", kaže Meša Selimović. Jeste li uvrijeđeni, gospodo?

Tagovi: blagdan velike gospe, brak, crkva, homoseksualci, lgbt prava, majka božja, oltar, osuda, pravo, svećenik, umjetna oplodnja

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (3)

Stari komentari

Ivančica:
Iz svega napisanog mislim da je očito da autorica jest vjernica - kršćanka, ali da nije katolkinja jer postavlja pitanja na koja Katekizam i Crkveni naučitelji i autoriteti daju jasan odgovor koji se njoj (po mom mišljanju s pravom, ne sviđa):

Npr.: "Koji to dio katoličkog učenja daje vama za pravo da istu slobodu izbora uskratite njima?"

Možda onaj dio iz Katekizma koji kaže da čovjek krštenjem ne pripada sebi nego Crkvi i da su se laici dužni pokoravati kleru. Isto tako jasan je stav Katoličke crkve o homoseksualnosti i tu je katolkinja dužna slijediti nauk Katoličke crkve i biti pokorna autoritetu klera. Jednostavno prema Katekizmu, vjernik mora slijediti naputke klera.

Ja se upravo zbog opisanog autokratskog nauka užasavam Katoličke crkve, a prihvaćanje evanđeoskih poruka mi je blisko. Očito je da autorica ne prihvaća nauk Katoličke crkve, ali da vjeruje u Boga i Isusov nauk, stoga bi bilo dobro da prestane lagati sebe i druge i da prizna da je nekonfesionalna vjernica - kršćanka ili da potraži crkvu koja je po njenom ukusu (a ima i takvih liberalnijih kršćanskih protestantskih crkava). Autorica možda ne uviđa da ona upravo vlastitim izjašnjavanjem - predstavljajući se katolkinjom, daje moć i legitimitet ovakvoj Crkvi. Naime, crkvenjaci kada traže privilegije od države, redovito se pozivaju na brojnost stada, a katolik je po definiciji onaj tko prihvaća nauk i autoritet Katoličke crkve. Stoga bih autorici preporučila da prouči katekizam Katoličke crkve, da prouči nauk liberalnijih kršćanskih crkava i vjerskih zajednica (možda onaj udruge David, koju čine nekonfesionalni kršćani) i da odluči koje rješenje je najbliže njezinim stavovima. ovako radi sama pritv sebe podržavajući ono čemu se protivi.
20.08.2012. 03:16
Ivan:
Odličan tekst, svaka čast i slažem se s velikom većinom od navedenoga! Na žalost, velik dio katoličkog klera u Hrvata osim što ima krajnje rigidne i sramotne stavove poput diskriminacije homoseksualaca, slizao se s lopovskim HDZ-om i njemu sličnima. Kao praktičnog katolika, što je i autorica, moram priznati da me oduševljava predočena nam toliko duboka razina promišljanja sukladna vlastitoj savjesti. Još jednom - svaka čast! :-) S druge strane, na drugi me način iznenađuje komentar Ivančice, već početnim stavom kako "autorica... nije katolkinja", potom da laže samu sebe itd. Naravno, ne pada mi na pamet govoriti u ničije ime osim svojega. No, kako znamo, Katolička se crkva, npr., osim gay brakovima protivi i legalizaciji istospolnih zajednica općenito. Nakon što je ovo drugo podržao don Ivan Grubišić i dalje je mogao slobodno držati Misu, ispovijedati, pričešćivati itd., a zabranu je dobio tek nakon što je, navodno, prekršio kanon o bavljenju svećenstva politikom. Poanta je da za ovakav stav o istospolnim zajednicama koji je, nota bene, kontra crkvenog nauka, Crkva očito nije imala temelja unutar vlastitih propisa suspendirati Grubišića. Stoga ne znam odakle ideja da netko "nije katolik" ako se ne slaže s nekim od stavova Crkve? Na Kubi je 1992. katolicima dopušteno pristupanje članstvu kubanske vladajuće Komunističke partije, i dakako mnogi katolici su joj pristupili. Ne znam da je i jedan od njih ekskomuniciran, te se prakse Crkva odrekla, iako je komunizam, ontološki gledano, materijalizam, odnosno sa stavom da je bitak materijalan, za razliku od (između ostalih i) katolicizma koji je ontološki idealizam. Talijanski političar Nikki Vendola, osim što je komunist i homoseksualac, jest i praktični katolik. Crkva je, na žalost, negativno reagirala i na pojavu teologije oslobođenja u Srednjoj i Južnoj Americi, ali niti jednog od biskupa ili svećenika, tzv. katolika-marksista, koji su je provodili nije proglasila "ne-katolikom". Hollywoodska legenda Gregory Peck bio je praktični katolik i istovremeno podržavatelj prava na abortus. Slično je i s Michaelom Mooreom, također praktičnim katolikom, koji, uza sve ostalo, snažno podržava gay brakove. Poraženi protukandidat Romneyu za republikanskog kandidata (ne sjećam mu se imena) na predstojećim američkim izborima, također je praktični katolik, i istovremeno zagovaratelj smrtne kazne. Nebitno je moje osobno mišljenje o svakom od navedenih primjera (naveo sam i one s kojima se slažem i one s kojima se ne slažem), niti su svaki od njih pojedinačno osobito važni, bitno je da se svaki u nečemu protivi službenom stavu Crkve, a osoba koja ga zagovara istovremeno ni po čemu nije manje katolik ili ne-katolik od, npr., ekipe iz Hrvatske biskupske konferencije ili bilo kojega drugog katolika. Mene osobno izuzetno privlači načelni socijalni nauk Crkve, počevši od Tridentskog koncila u 16. st., prema kojem su dobra djela važna makar koliko i vjera, do poslanice "Rerum novarum" pape Leona s kraja 19. st. (objavljene doduše sa zakašnjenjem u odnosu na Manifest Komunističke partije). Nadalje, naglašeno ukazivanje na "grijeh propusta", na potrebu oprosta i iskupljenja, na potrebu neprestanog preispitivanja vlastitih postupaka, na suosjećanje prema patnjama drugih, ljubav prema bližnjemu ni više ni manje nego kao prema samome sebi itd., i sl., ne samo da nije kontradiktorno mojem svjetonazoru nego je upravo sukladno, u što ubrajam i svoju podršku pravu na umjetnu oplodnju, gay brakovima, usvajanju djece homoseksualnih parova itd. Da se dobar dio klera sam ne drži ovih prethodno navedenih općih načela, tu nema nikakvog spora, a na mnoge važne točke ukazala je autorica teksta. Ipak, siguran sam da će se neke 2200-e održati prvo gay vjenčanje u Crkvi, a neki se novi Ivan Pavao II. ispričavati zbog diskriminacije homoseksualaca "u prošlosti" i sl. :D
20.08.2012. 21:54
:
Fantastičan tekst...ipak ja idem u crkvu, svome Bogu, njemu se molim, njega moli i njemu vjerujem. Batmani sa oltara, ak su normalni i ne osuđuju me, svaka čast jer na to ni nemaju pravo jer šta je on bolji od mene, kad ima tko zna koliko djece, prirodnim putem, ak je opet kontra da bi mi solio pamet, pozovem se na Isusovu rečenicu " Tko je bez grijeha neka baci kamen prvi" i nadadam da je za mene jedan sud i da se toga suda na bojim...vjerujte da je to gore nego da mu roknem šamar :)))))
21.08.2012. 13:08

Stup srama

Iz drugih medija

AEM