Sa stavom

Ismijavanje diskriminacije

Ismijavanje diskriminacije

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova uoči novogodišnjih je tuluma upozorila na učestale diskriminatorne ponude hrvatskih ugostitelja. S jedne strane ugostitelji nudeći jeftinije aranžmane za žene narušavaju načelo jednakog pristupa robama i uslugama te diskriminiraju muškarce isključivo temeljem njihova spola (kao što i primjerice frizeri/ke s manjim cijenama za mušku kosu srednje dužine diskriminiraju žene kojima za istu dužinu kose naplaćuju više cijene ili kad su nagrade za pobjednika muškog maratona veće nego za pobjednicu ženskog). Takva diskriminacija jednostavno je zakonom zabranjena. Mogli bi tako reći da će protestanti plaćati manju cijenu struje jer je opće poznato da su oni štedljiva neka čeljad, za razliku od katolika primjerice. S druge strane ovakav tip ponude direktno perpetuira rodne stereotipe o ženama kao onima koje treba štititi, koje su krhkije pa manje jedu i piju, ali i promoviraju ideju kako su žene dobri objekti za privlačenje muškaraca na trošenje novaca i dolazak na zabavu. Jer naravno da ako imate puno cura u nekom klubu doći će tamo i puno muškića spremnih da te cure počaste, napoje, i uz malo sreće “dobiju seksa”, a na cijeloj toj patrijarhalnoj igri hrvatski bi ugostitelj poput modernog makroa nešto volio i zaraditi. I ta ideja je ono na što Pravobraniteljica između ostalog upozorava tezom da su ovime dugoročno oštećene i žene.

 

Za razliku od mnogih drugih stvari koje institucija Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova radila unazad 8 godina od kada postoji, ovo su upozorenje mediji zdušno objavljivali s potpuno pogrešnom interpretacijom uz pozamašnu količinu žutila. I dok više uistinu nema smisla baviti se Index-om i njegovim seksizmom, otužno je kada kolumnist kalibra Borisa Dežulovića u aktualnom broju Globusa krene grubo pojednostavljeno i u osnovi bez imalo razumijevanja secirati spomenuto upozorenje. Za početak Dežulović se ismijava iz činjenice da Pravobraniteljica u upozorenju piše velikim slovom. Možda je dežurni lektor/ica trebao/la upozoriti Dežulovića da ako se naziv funkcije piše bez osobnoga imena i ako nema nikakve odrednice, a iz konteksta je jasno na koga se naziv odnosi, on se piše velikim slovom. No kada treba popuniti nekoliko kartica teksta ničim argumentiranim, onda je nužno konstruirati pravopisne greške kako bi se još dodatno obezvrijedilo potpisnicu upozorenja. To da Dežulović ne shvaća poantu pokazuje i zadnji dio teksta s prijedlogom ukidanja Ureda za ravnopravnost spolova što naš kolumnist poistovjećuje uredom za žene što jasno on nije, jer upravo je poanta svih mehanizama i institucija za promicanje i zaštitu ravnopravnosti spolova da se bave baš tim što im ime kaže – ravnopravnošću. Istina jest da su žene u daleko većoj mjeri te koje su neravnopravne i da se ponajviše ti uredi i institucije bave njima, ali to je samo odraz stanja u društvu, a ne neke Udbe za ravnopravnost spolova koja kuje zavjeru protiv poštene muške inteligencije i radnog naroda.

 

Nazivanjem diskriminacije po spolu i kršenja zakona veličanstvenim strmoglavljenjem svijeta u pičku materinu odnosno u krasan kurac, Dežulović je poručio svojim čitateljicama neka budu sretne što im muževi, očevi i kraljevi, kada ih ne tuku i ne otpuštaju trudne, otvore vrata, pridrže kaput i plate piće. Jer to je maksimum na koji one u Hrvatskoj imaju pravo.