Francuska feministkinja i filozofkinja Elizabeth Badinter smatra da današnja statistika, kao i osobna iskustva, pokazuju da se kod muškaraca i žena odvija proces dubokih promjena o slici koju stvaraju o samima sebi kao i o drugima. Strogo poštovana pravila oko toga što je prikladno za koji spol sve teže se razlučuju. Promjene u rodnim i spolnim normama koje se događaju ne dovode u pitanje samo naša ponašanja i vrijednosti već se tiču i onog najintimnijeg u našem biću, a to je naš identitet. Iz takvih promjena koje se događaju na području roda i spola izviru brojna pitanja kao što su: Što je moj identitet? Koja je moja specifičnost? Kako razlikujemo jedno od drugog?
Dvadeseto stoljeće donijelo je svuda u svijetu slabljenje patrijarhata, sustava koji je omogućio muškarcima da provode vlast nad ženama. Nakon nekoliko milenija vlasti patrijarhata, danas su se stvorili uvjeti za postojanje jednakosti spolova. Željka Jelavić s odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru smatra da su do slabljenja patrijarhata dovele promijene poput informatizacija društva, uključivanja žena u plaćeni rad, tehnološke promjene u reprodukciji ljudske vrste (kontracepcija, in vitro oplodnja, genetske manipulacije), borba za ženska prava i feministički pokreti, odgađanje sklapanja braka, zasnivanje partnerstva bez braka, smanjenje broja obitelji oženjenih heteroseksualnih parova i rađanje izvan braka
Stoga, u vremenu suvremenog čovjeka uloge su potpuno promijenjene. Elizabeth Badinter smatra da je do danas preživjela još samo jedna jedina razlika među spolovima, a to je da žene rađaju djecu, a ne muškarci. Međutim, u doba oplodnje in vitro i mogućih genetskih manipulacija, malo će toga ostati od onog što nas neraskidivo drži vezane za naše najdalje pretke. Distinkcija uloga na muške i ženske koja je očito svojstvena patrijarhalnom modelu čini se tako usko povezana s nejednakošću spolova da u cilju izmjene takvog modela danas propitujemo sva pravila oko spolova i rodova pa čak i po cijenu poremećaja prirodne datosti.
Već spomenuta filozofkinja smatra kako je začet jedan novi model, model sličnosti spolova, s kojim se ja slažem. Naime, ovaj model početak je prave kulturne mutacije koja se ne zadovoljava poremećajem odnosa u vlasti muškaraca i žena, već nas nagoni i na preispitivanje prirode svakog od nas. Naučna dostignuća koja se otvaraju pred nama već će možda sutra doći dotle da postanu prijetnjom našim krhkim identitetima. Ideja trudnog muškarca možda se čini kao poricanje stvarnosti, ali nije li se i ideja žene koja se distancira od majčinstva ili se odriče istog, do nedavno bila poricanje stvarnosti. Dualizam spolova nalazi svoj korijen u istini tijela. Ideologija se dokopale te iskonske dihotomije koja odražava prevlast muškaraca i proširila je na sve nivoe života i na sve aspekte spoznaje. Uostalom u svim društvima nalazimo to binarno klasificiranje koje sve sklonosti, ponašanja i svojstva valorizira zavisno od spola.
Iako se anatomija ne mijenja tisućljećima, etnologija nam govori da društva imaju različite stavove u odnosu na važnost koju joj pridaju. Neka društva kao što je primjerice pleme Mundugumor s područja Nove Gvineje, različitosti među spolovima svode na minimum. Zapadna društva danas također, unatoč teretu anatomije, pridaju veću važnost sličnosti među spolovima nego različitosti. Žalosno je što se negdje do 60- ih godina prošlog stoljeća razlika među spolovima činila toliko ukorijenjenom u našoj prirodi da se smatralo opravdanim da žene i muškarci ne obavljaju iste zadatke i nemaju ista prava.
Danas se i žene i muškarci pomalo oslobađaju očekivanih rodnih uloga te proširuju njihovo razumijevanje. U zapadnim društvima patrijarhat je na izdisaju. Kruta pravila oko toga koja su ponašanja rezervirana isključivo za žene i koja su ponašanja rezervirana isključivo za muškarce te što uopće jest žena ili muškarac, sve više blijede.
Osobno mislim kako je žalosno da je evolucija zaobišla pitanje roda i spola. Činjenica da smo uspjeli evoluirati u gotovo svakom aspektu našeg društva, ali ne i kada govorimo o rodu i spolu, vrlo je uznemiravajuća. Mislim da je krajnje vrijeme da rod i spol prihvatimo samo kao smjernice za naše ponašanje, smjernice koje možemo slijediti ili ne. Ja biram ovu drugu opciju.
